Trener protiv učitelja

Jurčić ne pomaže Jurčiću

Prije samo nekoliko mjeseci činilo se kako će Kruno Jurčić biti dugotrajno rješenje za klupu Dinama, no lošije igre u proljetnom dijelu prvestva koje su vodile ispadanju iz Kupa pogoršale su njegovu poziciju u medijima, ali i klubu dok sam Jurčić svojim posljednjim izjavama i ponašanjem samo "sam sebi kopa jamu"...

Kruno Jurčić došao je u Dinamo u situaciji kada nitko Modrima nije predviđao naslov prvaka, dapače, čak su i ljudi u klubu bili vrlo sumnjičavi po tome pitanju, no uporni bivši vezni igrač uvjerio je svoju momčad kako mogu do naslova u čemu su na koncu i uspjeli. Kada je Jurčić prvenstvu na koncu godine dodao i Kup činilo se kako je tako "kupio" vrijeme za mirni rad na klupi, no u Dinamu to ne ide tako jednostavno.

Dinamo je ovogodišnje prvenstvo "osvojio" već nakon manje od deset kola kada je Hajduk puno više bodova gubio nego osvajao, no Modri su u Europi zapeli, a na proljeće se isti problem pojavio i u domaćem prvenstvu. Jurčić se "vadi", i djelomično ima pravo, na činjenicu što su mu se ozlijedili najbitniji igrači (Badelj i Morales), no unatoč tome kritika je opravdana jer Dinamo ne igra dobro. Očekivanja od Modre momčadi su tek nešto niža od onoga što se očekuje od Barcelone, ali čak i ako stavimo stvari u realnost Dinamo igra loše ili ponekad - ne igra.

Cijela momčad Dinama (izuzev Cufrea) pruža bitno lošije partije na proljeće nego je to bio slučaj u prvom dijelu prvenstva i unatoč liderskoj poziciji većina medija jasno je počela govoriti o odlasku Jurčića iz Dinama. Obzirom da se ista stvar dogodila prije dvije godine sa Zvonimirom Soldom, Dinamo ovoga puta nije htio napraviti istu pogrešku te su javno stali iza svog trenera i poručili kako će Jurčić voditi momčad i sljedeće godine, no - je li Zdravko Mamić držao figu u džepu dok je to govorio?

Ukoliko su u Dinamu, ovoga puta zaista, odlučili ne ponavljati iste pogreške Kruno Jurčić će ostati trener Dinama (najmanje) i sljedeće godine, no kao mlad trener - mora još štošta učiti. Većina nogometnih trenera je prilično tašta i teško podnosi kritike pa tako posebno ne čudi što niti Jurčić nije iznimka, no izjave u stilu: "ne očekujem atmosferu kao na Poljudu" ili odgovor koji na pitanje "zašto Dinamo loše prolazi protiv Hajduk" glasi "ne znam", sigurno neće niti njemu niti klubu dignuti popularnost. Tribine nisu stale iza trenera, no to nije ništa novo niti vrijedno spomena u Maksimiru, ali kada bi Jurčić prenio na momčad samo dio svog entuzijazma, borbenosti i želje - dignuo bi rajting i sebi i klubu. Prijelazno ili stalno rješenje?

Stanko Poklepović ovog je proljeća serijom od 9 pobjeda u 13 utakmica skoro pa uspio spasiti Hajdukovu sezonu. Užasnu jesen zamijenio je proljetni stampedo u kojemu splitska momčad nije nudila spektakularan nogomet, ali jest učinkovit. "Špaco" je od Reje i Febbrarija dobio dobro pripremljenu momčad, na koju je stavio rezultatsku glazuru...

Malo je onih koji nisu vrtjeli glavom u trenutku kad je kao brzopotezno rješenje za brzopotezni odlazak Edoarda Reje u Lazio na klupu Hajduka instaliran Stanko Poklepović. Ne, nitko nije imao primjedbi na Špacinu stručnost, znanje, iskustvo ili trenersku kvalitetu, svih je najviše u oči ubadao podatak da je nekadašnji hrvatski izbornik zagazio u osmo desetljeće svog života. Svim svojim igračima bi bez ikakvih problema mogao biti djed.

No, Špaco je svih razuvjerio, štoviše - pokazao se vitalnijim od mnogih svojih nekoliko desetljeća mlađih HNL-kolega. Svoju beskrajnu radnu energiju i neograničenu ljubav prema nogometu i "geometriji igre" Poklepović je prenio svojim igračima i od njih za uzvrat dobio dobar odgovor. Bodovi su marljivo spremani u Hajdukovu arhivu, ušlo se u finale Kupa i ako se naredne srijede na Šubićevcu osvoji prvi trofej nakon pet godina, bit će to lijepa kruna gotovo pola stoljeća duge trenerske karijere Stanka Poklepovića.

Ipak, uz sav dobar posao koji je napravljen ovog proljeća, mnogi ne vjeruju da će Špaco ostati na klupi Hajduka i u narednoj sezoni. Njegov je angažman došao kao "prijelazno rješenje", a mnogi su ga smatrali tek čuvarom pozicije Igoru Štimcu, koji bi na ljeto preuzeo kormilo. Danas ta priča više nije toliko aktualna, Štimcu je neke "packe" uputio čak i predsjednik Svaguša, a s obzirom na dobre rezultate danas se više nego ikad čini da bi Špaco ipak mogao dobiti prigodu povesti Hajdukovce u boj za titulu u sezoni proslave svog stotog rođendana.

Hoće li tako zaista biti, znat će se tek nakon što prođe derbi u Maksimiru i finale kupa na Šubićevcu. Iako će mnogi reći da je Poklepović ubrao plodove rada Reje i Febbrarija, posebno glede tjelesne pripremljenosti koja je ovog proljeća kod Hajdukovaca zaista iznimna, Špaci se nikako ne mogu negirati zasluge za transformaciju iz kilavog jesenskog u goropadnog proljetnog Hajduka. A odgovor na pitanje tko je pravi arhitekt uspješnog proljeća, Reja (i Febbrari) ili Poklepović, saznat ćemo tek u narednoj sezoni. Ako Poklepović dobije povjerenje.