"Slovenci prvaci svijeta, sredio je Mumlek"

Konačno. Ono što se godinama šuškalo i prepričavalo u internim krugovima simpatičnim kodnim imenom "dojava", dobilo je svoju pravu interpretaciju. Dojava je napokon postala namještaljka. Prijevara. Kriminal. I što je još važnije - iza svih tih pridjeva konačno stoje imena i prezimena.

Godinama smo se opirali vjerovanju da je zaista tako. Barem mi koji napola praznu čašu uvijek gledamo napola punom. Vjerovanju da sportaš može biti varalica, vjerovanju da netko u našem nogometnom prvenstvu ima tako debeo obraz da bi prodavao utakmice i izdao sve ono što sport znači. Poštenje. Integritet. Viteštvo. Zbog nekoliko "Judinih škuda" nogometaši su postali varalice, a nogomet nešto od čega običnom, "malom" čovjeku dolazi muka.

Što može natjerati jednog sportaša, roditelja, da se iz uzora pretvori u varalicu. Teška financijska situacija? Mali ugovori? Problemi u obitelji? Ne. Ništa od toga ne može biti razlog. Jedini razlog je - jer to nosi u sebi. Jer je kriminalac u duši. Lopov se ne postaje. Lopov se rađa.

Nekoliko desetaka imena prošlo je kroz medije minulih dana i svi smo sa zanimanjem čekali da nam kažu koji su to "frajeri". Malo je onih koji se nisu iznenadili, čak i šokirali kad su među onima koji su izdali sebe, svoje suigrače, svoj klub, grad, navijače - svoju obitelj, pronašli neke za koje se smatralo da su pravi sportaši, pravi ljudi, pravi uzor klincima koji dolaze iza njih. Zašto su pljunuli na sve ono što su u životu radili i što su oko sebe gradili? Za šaku prljavog novca kojeg će sada ionako potrošiti na odvjetnike i pravne savjetnike.

Kad nekoga cijeniš, kad se nekome diviš, daješ mu posebnu čast, ali i odgovornost. Zbog svih klinaca koji će danas-sutra ući u sportske vode, svima kojima se dokaže krivica u ovom slučaju kazne moraju biti posebno oštre i nemilosrdne. I financijske i zatvorske. Sportaši su u pravom smislu riječi elita hrvatskog društva i sve izrode i prevarante koji su se infiltrirali među njih mora se efikasno i energično odstraniti i prokazati.

Iako je po prvi put javno pokazano da je uistinu nešto trulo u hrvatskom nogometu, "Offside" je proizveo i tek će proizvesti puno pozitivnih posljedica u hrvatskom nogometu, ali i u društvu. Ako nešto ne valja, onda se ne treba libiti to priznati. S kriminalom i korupcijom treba se obračunati na svim razinama, a nadajmo se da je konačno došlo vrijeme da se otvore brojna u stranu gurana ružna pitanja koja hrvatsko pravosuđe mora postaviti hrvatskom sportu.

Sva medijska halabuka koja se digla oko uhićenja i cijele akcije sama po sebi donijet će jedan veliki plus. Svaki nogometaš kojemu ubuduće priđe nekakav sumnjivi tip i ponudi prijevaru, morat će barem na trenutak pomisliti "A što ako je ovo sve namještaljka?" Policija je svoje odradila, sad je red na pravosuđu. Svatko tko je kriv - ne zaslužuje milost.

Žalosno je u cijeloj priči što je i ovog puta "roaming-predsjednik" Hrvatskog nogometnog saveza daleko od cijele priče i za nju pokazuje zanimanje koliko i baba za golf. "Kako ste ono rekli da se zove akcija? Aha, pa dobro je to, ja to podržavam, ali ništa o tome ne znam", odgovorio je Vlatko Marković negdje daleko iz Južne Afrike, dok je čekao da digne ruku na neka "krucijalna pitanja" na jednom od brojnih Fifinih sastanaka na kojima naš "roaming-predsjednik" svojom nazočnošću mora dokazati svoju važnost.

Pravi predsjednik bi istog momenta sjeo na zrakoplov i vratio se kući. Podržao policiju, zahvalio pravosuđu, osudio prijevare koju razotkrivene, pokazao da mu je stalo do nečeg drugog osim Uefinih i Fifinih konferencija. Pravi predsjednik bi barem organizirao nekakvu telekonferenciju za novinare na kojoj bi iznio svoje stavove i stavove HNS-a glede cijelog slučaja. No, naš "roaming-predsjednik" uvijek je bio pametniji od svih nas.

Njegovi problemi nisu ni namještanje, ni bezvezni HNL, ni derutni stadioni, ni užasni uvjeti, ni sramotni stadion na kojemu igra reprezentacija, ni strašna činjenica da ni 20 godina nakon samostalnosti nemamo reprezentativni kamp za reprezentaciju koja je u HNS ulila stotine milijuna. Najveći problem Vlatka Markovića uvijek je bilo kako riješiti nogometne probleme u Kirgistanu, kojom brzinom voziti na autoputu prema Budimpešti, koliko kanapea pojesti na domjenku u Nyonu i kako pravovremeno ući tunel kad te zovu iz Hrvatske.

Zvrrrrrr!!!

"Halo?"
"Živjeli predsjedniče, iz Hrvatske zovem."
"Izvol'te."
"Kako komentirate informaciju da Slovenci postaju prvaci svijeta?"
"Molim, otkud vam to?"
"Pa sredio je Mumlek, niste čuli?"
"Nema nikih problema, uh, taman neki tunel..."

Tuuu-tuuu-tuuu-klik.