Poruka Dinamu

Pobjeda (ni)je prikrila slabosti

Dinamo je pobjedom protiv Hrvatskog dragovoljca krenuo u novu obranu naslova, no iako je trener Velimir Zajec nakon utakmice imao samo riječi hvale - bilo je i dosta toga u njegovoj momčadi što nije štimalo...

Naravno da nije logično očekivati pobjedu Dinama 10:0 nad Hrvatskim dragovoljcem niti bi se nakon takve donosili zaključci ili radile veće analize pa tako nema smisla isto raditi niti nakon "rutinske" 4:1 pobjede, no neke stvari, sada već par utakmica zaredom, jednostavno kod Dinama ne štimaju.

Dok će Velimir Zajec vjerojatno teže riješiti problem Doda i njegove neopisive škrtosti ili pak Slepičke koji ima dijametralno suprotnu "bolest", on pak baš uvijek želi dodati, igra obrane nešto jest na čemu se može, mora i treba raditi. Istini za volju, protiv Dragovoljca je, barem prvih 45 minuta, igrala "rezervna" obrana, no svejedno su na trenutke ispadali smiješnima.

Pitanje je ima li Dragovoljac igrače koji bez problema mogu proći nekoliko braniča Dinama, pa je u tom slučaju zakazao scouting Modrih, ili se kaznenim prostorom Modrih jednostavno svatko može prošetati što bi značilo kako opet nešto ne valja u Maksimiru. Olakotna okolnost jest što u prvom kolu HNL-a nisu igrali Bišćan, Šimić i, prvih 45 minuta, Cufre koji bi trebali činiti obrambeni red Modrih, no malobrojnim navijačima Dinama koji su nemilice kisnuli nije poseban užitak bio gledati kako Ibanez i Barbarić u većini slučajeva leže na mokroj travi dok njihovi igrači prolaze.

Da stvar bude gora, Ibanez ne "pliva" samo kada za to postoje odgovarajući vremenski uvjeti već i puno češće. Sjetimo se kada je tek došao u Dinamo pa je tadašnji trener Branko Ivanković nakon samo par treninga rekao: "Loš je u obrani jer se ne zna postavljati". Dvije godine i nekoliko trenera kasnije, Ibanez se i dalje trudi i ostavlja srce na terenu, no krivo stoji, vrlo često lovi igrača i olako ispada iz formacije. Ako se to vidi s tribine, vide to i protivnici; posebno oni europski koji znaju gdje treba gledati.

Drugi problem Dinama jest Milan Badelj, neosporno već danas pravi igrač i veliki talent koji, nažalost, vrlo sporo ulazi u formi i doslovno "danas" - nije taj igrač koji treba Dinamu. Iako je Zajec nakon utakmice, valjda kao metodu ohrabrivanja, rekao da je Badelj bio vrlo dobar, činjenica jest da baš i nije. Kada srednji vezni Dinama podjednako puta doda loptu protivnicima i suigračima - nije dobro; druga je stvar što to igrači Dragovoljca nisu znali iskoristiti. Bezbroj puta smo se uvjerili kako samo jedna neoprezno izgubljena lopta u sredini znači ispadanje iz Europe, a takvi potezi, barem na početku sezone, Badelju nisu strani. Za Dinamo bi bilo sjajno, čak i neophodno, da Badelj što prije digne razinu svoje igre na onu s kraja prošle sezone.

Dobre vijesti s utakmice protiv Dragovoljca, osim tri boda, svakako su one vezane uz Moralesa i Cufrea. Dok je argentinski branič nakon ozljede dobro odradio 45 minuta, Čileanac je krenuo od početka, zabio i namjestio gol i, sve u svemu, odigrao solidnu utakmicu.

Nastavi li Morales dobro i tako se priključi odličnom Sammiru, u obranu se (što prije) vrate Bišćan (zaradio crveni pa neće igrati protiv Šerifa), Šimić i Cufre, a Badelj počne dodavati suigračima - Dinamo može protiv i Šerifa i protiv boljih. Što se tiče domaćeg prvenstva, kao što smo vidjeli na premijeri, većinu utakmica može i bez toga... Poruka Dinamu

Šest komada u mreži Istre 1961 razgalilo je Hajdukovce i opet ih natjeralo da brzopotezno preskoče iz "solidne atmosfere" u "solidnu euforiju". Iako Stanko Poklepović umiruje dobre vibracije pričom kako dosta toga protiv Istre nije bilo dobro, navijačima je "šestica" dobro sjela da zaprijete Dinamu...

Frcalo je na sve strane u prvih 45 minuta subotnjeg okršaja Hajduka i Istre 1961 na otvaranju nove prvenstvene sezone. Hajduk je bušio mrežu nesretnog vratara Lovrića odakle se god sjetio i učinio prvi povratak Ante Miše na "suprotnu klupu" potpuno nepodnošljivim. Zaradio je bivši trener Hajduka pljesak s tribina za sve ono što je prije dvije sezone radio s "bilima", no njegovo depresivno lice nakon utakmice jasno je pokazivalo da je razočaran, pa i osramoćen pred svojim ljudima, od svojih igrača.

Miše će ove sezone brinuti neke druge brige od onih koje su ga mučile dok je vodio Hajduk, kojeg je, po vlastitom priznanju, prebrzo i prenaglo napustio. Tko zna što bi se događalo s Hajdukom prošle sezone da je Miše prespavao domaći poraz od Zadra, umjesto "u glavu" odmah nakon utakmice podnijete ostavke. No, to je prošlost, a Hajduk je okrenut budućnosti.

Šest komada u mreži Istre može razveseliti Hajdukovce iz razloga što splitski klub, za razliku od svog najvećeg rivala, nije baš navikao puniti mreže svojih prvenstvenih protivnika. Napadačku rapsodiju obilježilo je čak šest igrača, što implicira da će i ove sezone Hajduk napadati protivnike iz svih oružja, a ne iz repertoara svog klasičnog napadača. Već neko vrijeme Hajduk nema igača koji mu može garantirati 20-ak pogodaka po sezoni. Ahmad Sharbini, koji je konačno uspio probiti urok i postići svoj prvi pogodak u Hajdukovom dresu. Kako će nastaviti - ovisi o njemu, no iz onoga što smo vidjeli iz 72 minute koje je dobio od Poklepovića u subotu, Ahmadu ne nedostaje želje, ali mu nedostaje trke i kretanja. Nikad on nije bio brzanac, igrač koji će pobjeći i realizirati, ali da bi opstao u Hajdukovom vrhu napada neće mu biti dovoljno samo igrati "sidruna" i čekati pravu loptu koju će mu dostaviti brat Anas.

Anas je posebna priča utakmice protiv Istre, koja je došla kao točka na i njegovih solidnih predstava protiv HSV-a i Dinama. Anas je u subotu briljirao, postigao pogodak, ubilježio dvije asistencije, izborio kazneni udarac i 90 minuta Istrinom braniču Markoviću razbijao centar za ravnotežu. Bio je to Anas kojeg se čeka već duže vrijeme, Anas koji radi razliku, Anas koji može sam pobijediti svakoga. Barem u HNL-u.

Hajduk je tako gromovito ušao u sezonu, no u pravu je iskusni "Špaco" kad smiruje euforiju i ne dozvoljava da igrače i navijače opije šestica u Istrinoj mreži. Sjećamo se još jednog gromovitog prvenstvenog starta prije pet godina, kad je na startu pregažen Osijek sa 6:0, a samo nekoliko tjedana kasnije klub doživio jednu od najvećih europskih sramota svih vremena. Debrecensku.

Ipak, nakon viđenog u tri posljednje utakmice Hajdukovci imaju razloga za optimizam uoči svoje slavljeničke sezone. Predstave protiv HSV-a i Istre poslale su jasnu poruku Dinamu. Kratkoročnu - onom bukureštanskom, dugoročnu - zagrebačkom...