Sretni Ćuk i hajdukovci

Sretni Ćuk

Ako na trenutak zažmirimo na brojku od par stotina gledatelja, pa onda pogled okrenemo i od novih defanzivnih lapsusa i uvelike anemične igre koja Karlovcu sve do zadnje trećine utakmice nije mogla stvoriti prigodu, Dinamu se dvoboj s Karlovčanima odvio po idealnom scenariju...

Nekome će to možda zazvučati kontradiktorno, ali je istina. Dinamu je za atmosferu i samopouzdanje bilo vrijednije pobijediti Karlovac nakon zaostatka od 2:1, nego slaviti s čistih 5:0. Modri su se mučili i mučili, nisu mogli pronaći ključ za Pamićevu bravu sve do ulaska Kramarića u 65. minuti, što se poklopilo s očiglednim padom Karlovca u fizičkoj snazi. Do kraja ogleda igralo se na jedan gol, Dinamo je mljeo i na kralju uspio samljeti tri pogotka, ponajviše zahvaljujući suradnji Sammira i Kramarića.

Iako će netko reći da igračima za 100 ili 500 tisuća eura godišnje ne bi smio biti pritisak igrati protiv Karlovca, ipak je atmosfera u Dinamu često teška i za one najiskusnije, poput Bišćana ili Cufrea, a kamoli za mlađe igrače. Dok gledate kako Dinamov treći gol, onaj za vodstvo, slavi kao da su s njim ušli u četvrtfinale Lige prvaka, puno vam više smisla ima izjava Sretena Ćuka kako su na leđima imali ”kamenu gromadu”. Zbog toga je ovakva pobjeda za Dinamo vrlo važna, kao i pljesak tih par stotina gledatelja na istoku na kraju utakmice.

Dakako, ”sretni” Ćuk ima i puno razloga za brigu uoči Gyora, jer ovih 4:2 ne može sakriti niz problema u igri Modrih. Dinamu svaki protivnik stvori zicera u jednom trenutku, često nakon krive predaje zadnjih veznih ili ispadanja bekova, posebno Ibaneza (da ne govorimo o prekidima), a da stvar bude gora, protivnici te zicere gotovo redovito iskorištavaju. Rijeka, Šerif i Karlovac gotovo da su svaki udarac pretvorili u pogodak. Ne veseli posebno ni napadačka igra; ako je u nekim utakmicama problem bila realizacija, protiv Karlovca je zakazalo i stvaranje prigoda. Sammir igra odlično, ali teško je locirati još nekog igrača u formi, jer bez obzira na bljeskove, to nisu ni Morales ni Badelj, a još manje defanzivni vezni Calello ili Chago. Ako ništa drugo, teško je zamisliti kako bi neučinkoviti Dodo nakon sinoćnje partije mogao biti ispred Andreja Kramarića, pa je i to još jedan dobitak ove utakmice.

No, o nogometu se ne može previše pisati i pričati dok je ”slon u sobi”. Bojkot BBB-a uzrokovao je mizernu posjetu na Maksimiru, nakon čega je Dinamo izdao srcedrapateljno priopćenje za javnost kojom moli sve ”prave” navijače da podrže svoj klub. No, ako zanemarimo sve druge razloge slabe posjete (a ima ih 578), kako zamjeriti nekom purgeru što ne želi subotnju večer provesti sjedeći na pljusku? Pa bi, kao što je Dinamo ”bocnuo” navijače, navijač mogao ”bocnuti” Dinamo – zašto nam ne osigurate makar minimalne uvjete za normalno gledanje nogometa? Neka svi koji su to priopćenje pisali i naredili pod krovom nad glavom sjednu dva sata na jednu od maksimirskih tribina za vrijeme pljuska, pa neka onda pozivaju navijače na ljubav prema svom klubu. Sjajna pozivnica za četvrtak

I ove je sezone Zaprešić ostao jedno od najdražih HNL-gostovanja za Hajdukovu ekspediciju. Pet komada u mrežu svog protivnika na nekom od stadiona naših prvoligaša Hajdukovci nisu odavno spremili, a kako je utakmica tekla, mogli su se "bili" i približiti rekordnoj HNL-pobjedi koja je u njihovom vlasništvu - 10:0 protiv Radnika iz Velike Gorice. Hajduk je ispisao lijepu pozivnicu za europski četvrtak...

Hajdukov tornado koji je puhao 11 minuta između 15. i 26. otpuhao je Zaprešićane ukrcavši im četiri komada dok nisu ni trepnuli. Bilo je to pravo bombardiranje mreže Interovog vratara u kojemu su Hajdukovci prikazali sav raskoš npadačkog arsenala kojim raspolažu. Majstorija Anasa Sharbinija, krasan pogodak Tomasova, a zatim dva majstorska golgeterska poteza kojima je Ante Vukušić zapečatio svoje mjesto u vrhu napada Hajduka i najavio da u bijelom dresu izrasta novi Kalinić. Jesu li to Hajdukovci riješili svoje napadačke probleme?

Rano je još uvijek to konstatirati, no 19-godišnji napadač sve bolje izgleda, sve zrelije igra i što je najvažnije - sve češće poentira. Zabio je Dinamu iz Bukurešta, zabio je Šibeniku, zabio je Interu. Nadajmo se da niz neće prestati ni protiv Uniree na "gorućem" Poljudu u četvrtak. Vukušić je nemilice trpao u svim mlađim kategorijama, a njegove igre ove sezone daju naznačiti da bi splitski klub uskoro i službeno mogao okončati potragu za napadačem koja traje otkako je Kalinić otišao u Blackburn.

U Zaprešiću je još jednom zabljesnuo Anas Sharbini, koji je fantastičnim pogotkom, kojemu je prethodilo majstorsko prebacivanje lopta s desne na lijevu nogu, otvorio "špinu" i nastavio svoj niz dobrih predstava ove sezone. Anas se definitivno opustio, pronšao svoje pravo mjesto u Hajdukovoj momčadi i od njega se s pravom očekuju velike stvari u nastavku ove sezone koja je za "bile" jako dobro počela.

Probleme uoči Uniree mogle bi stvoriti ozljede. U Zaprešiću se nije osjetio izostanak Andrića, Strinića, M.Ljubičića, M.Buljata i Režića, ali pitanje je koliko će moći dati načeti Strinić, a posebno je ozbiljno pitanje Andrića u srce veznog reda. Kapetan je po većini dojmova bio jedna od najnesigurnijih karika u dosadašnjim Hajdukovim ispitima ove sezone, no njegova je nazočnost na terenu važnija od samog igračkog doprinosa. Brkljača se očigledno diže, protiv Šibenika i posebno u Zaprešiću odigrao je jako dobro i stekao sigurnost potvrdom klupske uprave koja ga ne želi pustiti u Rusiju. Trebotić je potencijal, ali za europske ispite Hajduku je osim talenta neophodno Andrićevo iskustvo.

U Zaprešiću se ozlijedio i Oremuš, no zasad nema informacija koliko teško. Ne bude li on spreman za četvrtak, eto novih problema za Poklepovića, koji nema puno rješenja na njegovom mjestu pošto su ozlijeđeni i Marijan Buljat i Režić. Treba vjerovati da će Oremuš ipak ozdraviti, a Unirea će biti jedna od onih utakmica koju se mora odigrati makar i sa samo jednom nogom.