Zapuhali novi vjetrovi

Zapuhali novi vjetrovi

Dvije čiste gostujuće pobjede od 2:0 vratile su dobro raspoloženje u maksimirske dvore. Nakon što je u Györu napravljen veliki korak prema Europskoj ligi, u Koprivnici su Modri nadigrali Slaven Belupo i preživjeli jedno od težih gostovanja u HNL-u. Vahid Halilhodžić može biti itekako zadovoljan prvim radnim tjednom...

Novi Dinamov trener nametnuo je spartanski režim rada, svojim pomoćnicima čak i više nego nogometašima. Halilhodžić i dane i noći provodi analizirajući svoju momčad, protivnike, potencijalna pojačanja, jer je svjestan kako je u vremenskom tjesnacu, bez obzira što sanja o "3-4 godine" koliko je potrebno da se sagradi momčad za Ligu prvaka.

No, lakše je toliko raditi kada su rezultati rada vidljivi. Halilhodžić je, vidljivo je to i iz izjava i iz nastupa, razbio tmurnu atmosferu u svlačionici, podignuo glave igrača ("od visibaba do suncokreta"), sredio samopouzdanje, ali i - obranu. Nakon osam primljenih golova u šest utakmica od početka prvenstva i dvoboja s Dragovoljcem, Dinamo je pod Halilhodžićevim vodstvom sačuvao svoju mrežu na dva gostovanja, ne dopustivši protivnicima više od dvije (polu)prilike po utakmici. U Györu je pomogla i stativa, no Dinamu više nije svaki prekid opća opasnost, niti Cufre i Bišćan izgledaju kao igrači za veterane gdje su ih mnogi bili spremni poslati.

Za igru stopera izuzetno je važno kako svoj posao rade središnji vezni igrači. Kada središnji braniči na velikom prostoru ostaju 1 na 1 protiv brzih napadača, onda svaki od njih izgleda slabo; prisjetite se samo koliko je sporo izgledao Tottenhamov Michael Dawson protiv Young Boysa, iako se radi o jednom solidnom premierligaškom stoperu. Kada Bišćan i Cufre nisu na brisanom prostoru već im je zadaća dobiti statični duel u zraku ili na zemlji, onda su oni dobar, solidan, kvalitetan stoperski par. Radi se, uostalom, o Dinamovim igračima s daleko najviše iskustva na velikoj sceni, a nisu u godinama kada bi bili za mirovinu.

Halilhodžić je u kratkom periodu pokazao i težnju da standardizira sastav, pa je u odnosu na Györ napravio tek dvije izmjene u sastavu. S Ettom dobiva prodornost po krilu i ispomoć Vrsaljku u obrani, čeka se još samo da se Brazilac prisjeti kako postizati pogotke.

I dok će Vaha puno svoje pozornosti posvetiti uigravanju onoga što ne štima, Dinamovog navijača najviše veseli osovina Sammir-Rukavina. Za Brazilca nije upitno da je u formi karijere i da je nezaustavljiv u svakoj utakmici, osjeća se to i u prodorima, ali i u statistici - u samo 11 nastupa ove sezone već je postigao više pogodaka (osam) nego cijele prošle sezone u 44 (6 golova). No, Sammir više nije sam, s pet pogodaka u pet nastupa Rukavina je dao naznačiti da je bolji strijelac nego što je to pokazivao u Hajduku (9/35) i Panathinaikosu (5/31). Bit će zanimljivo vidjeti koliko će gledatelja taj osvježeni i vedri Dinamo s dvojcem u velikoj formi privući na uzvratni ogled s Györom - bojkotu usprkos. Postaje li Subašić problem?

Upravo je nevjerojatno koliko dvije utakmice odigrane u razmaku od tri danamogu biti toliko slične. Hajduk je i Unireu i Zadar pobijedio s 4:1, u obje utakmice je u 34. minuti gubio, a u 39. izjednačio, u obje napravio preokret. Kao da se "bilima" svidjelo sve ono što se događalo u četvrtak, pa su u nedjelju svojim vjernim navijačima koji tada nisu uspjeli dohvatiti ulaznicu odlučili ponuditi reprizu...

Lijepo Hajdukovo ljeto se nastavilo i ove nedjelje, a pečat na njega mora se staviti u četvrtak, kad Hajdukovi nogometaši mogu osigurati i (konačno) lijepu jesen. Zadar je pao na Poljudu, koji je i ovog puta nudio lijepu sliku s možda i više od 10.000 nazočnih na tribinama, a među njima i jedno poznato trenersko ime - Sven Göran Eriksson.

Hajduk kao da je osuđen na to da mu svaki igrač kojega posudi Zadru - zabije pogodak ili bude najbolji igrač na terenu. Ovog je puta privremeni junak zadarskih navijača bio Toni Pezo, makar je pedesetak pripadnika Tornada nakon vodstva skandiralo ime Hajdukovog vratara Subašića i zahvaljivalo mu na poklonu. Zanimljiva je ta isprepletenost snaga između splitskog i zadarskog kluba, u kojoj Splićanin zabija za Zadar, a Zadranin za Hajduk. K tome su zadarski navijači jedini suparnički "tifozi" koji u Split dolaze bez policijske pratnje i koji nakon 90 minuta navijanja smiju sami izaći s jugozapadne tribine bez opasnosti da budu napadnuti. Uvijek je na utakmicama Hajduka i Zadra, bilo u Splitu, bilo u Zadru, lijepa atmosfera u kojoj svatko navija za svoje i ne vrijeđa protivnike. Da je barem više takvih ogleda u našoj ligi.

No, vratimo se jedinom Zadraninu koji je jučer na Poljudu zarađivao zvižduke. Hajdukov reprezentativni vratar Subašić upao je u "crnu rupu" i potpuno odudara od vrhunskih izdanja svojih suigrača ovog ljeta. Puno je toga poklonio protivnicima, potpisao već nekoliko kiks-golova koji su Hajduka mogli jako skupo koštati, da na drugoj strani terena nije bilo raspoloženih Ibričića, Vukušića, Sharbinija. "Suba" nije zaboravio braniti i pametno je Poklepović postupio dajući mu javnu podršku i nakon kiksa protiv Zadra.

No, psiha je vrlo važan čimbenik dobrog vratarskog izdanja i treba dobro odvagnuti je li pametno u Bukureštu na vrata postaviti Radoševića. On je sasvim solidno odradio obje ovosezonske utakmice, osjetio je mogućnosti Unireinih napadača i u psihički je puno boljem stanju od Subašića, koji je baš u Bukureštu prije mjesec dana imao jedan od svojih najtežih ovosezonskih kikseva. Vrijedi li se u četvrtak kockati sa Subašićevim očiglednim padom forme bit će jedno od važnijih pitanja kojima će se stručni stožer morati baviti do četvrtka.

Drugo važno pitanje je pitanje umora. Gotovo ista momčad koja je istrčala protiv Uniree igrala je i protiv Zadra, tek je Strinić poslan zaliječiti ozljedu. Ovaj će tjedan "Špaco" morati iskoristiti za osvježavanje momčadi, koja će u Bukureštu u četvrtak ući u klupske ljetopise za sva vremena. Bilo kao veliki junaci, bilo kao veliki gubitnici.