Fergiejevo vrijeme

I nije to bilo bez vraga jer Manchester United kroz svoju je povijest, pa tako i prošle sezone, doista pozamašan broj utakmica rješavao upravo u sučevom vremenu, a kada mu to slučajno ne bi pošlo za rukom, ulje na vatru dolijevao je upravo Alex Ferguson kritizirajući suce da su nadoknadili premalo (Fergiejevog) vremena.

Ironijom prevrtljive sudbine, sudačku nadoknadu, odnosno svaku njenu prokletu sekundu, ove sezone ponajviše mrzi isti čovjek koji ju je prije samo nekoliko mjeseci smatrao svojom životnom suputnicom. Da Uefa sutra odluči ukinuti sučevo vrijeme, Michelu Platiniju i njegovim činovnicima škotskim bi whiskeyjem višestruko nazdravio upravo – Alex Ferguson.

Kako i ne bi, nakon događaja u prva četiri kola ove sezone malo tko će četvrtog suca i njegov semafor pozdraviti zviždukom ili posprdnim komentarom: "Ah, opet Fergiejevo vrijeme..."

Nakon promašenog jedanaesterca na Craven Cottageu i ispuštanja bodova u sučevom vremenu, Crveni vragovi proteklog su vikenda otišli i korak dalje. U samo tri minute dodatnog vremena uspjeli su ispustiti prednost od dva pogotka i ponovno kući otići sa samo jednim bodom.

Koliko razvoj događaja na Goodison Parku nije svojstven Unitedu najbolje govori podatak da su Fergusonove trupe prvi put u deset godina ispustile prednost od dva pogotka.

Ja, naravno, znam razlog.

Oba pogotka po isteku regularnog vremena Everton je postigao nakon ubačaja s desne strane Unitedove obrane, pa sam stoga za vas pripremio i jednu pitalicu. Znate li tko je cijelu utakmicu proveo na poziciji desnog braniča? Gary Neville. Dobrodošao, kapetane.

Ujedno koristim priliku da čestitam Alexu Fergusonu što je najsporijem obrambenom igraču lige krajem prošle sezone ponudio novi ugovor, isti onaj koji ću mu trljati o crveni nos svakom ovakvom prilikom, a ne brinite, bit će ih još.

No, dosta o Manchester Unitedu i nepodnošljivoj sposobnosti prosipanja bodova u sudačkoj nadoknadi. Moje vječno osjetljive i nikad zadovoljne čitatelje vjerojatno će zanimati i zbivanja s ostalih terena, a tamo je doista bilo svega...

Vrijeme je za još jednu pitalicu. Što dobijete kad u istoj momčadi pomiješate Avrama Granta i Frédérica Piquionnea? Kandidata za ispadanje iz lige? Odličan pokušaj, domišljat i nadasve istinit, no odgovor na pitalicu glasi: dobijete pogodak u drugoj minuti utakmice, iste one u kojoj ste najavili čvrsto postavljanje u obrani i pokušaj zaustavljanja Chelseajevog napada.

Kapa dolje, Čekićari, plan vam je funkcionirao minutu i četrdesetak sekundi, a razvoj događaja nakon toga nije bilo teško predvidjeti. Štoviše, West Ham je odlučio biti pravi domaćin, pa je petnaestak minuta kasnije gostima iz Londona poklonio još jedan pogodak, kojeg ću s pravom proglasiti najsmješnijim pogotkom kola.

Vlasnici West Hama David Sullivan i David Gold ovih dana u privatnosti svojih domova vjerojatno prakticiraju udaranje glavom o zid, tradicionalni sport onih koji su shvatili svoju pogrešku. Otkaz Gianfrancu Zoli sada se i ne čini tako pametnim potezom, no Sullivan i Gold nisu Jacques Houdek, pored njih itekako može proći proverbijalna "baba s kolačima".

Od momčadi kojoj se prošle sezone moglo prigovoriti puno toga, ali ne i borbenost, West Ham je postao vrećom za napucavanje, koja nakon četiri kola na svom kontu nema ni jedan jedini bod i u prosjeku prima tri gola po utakmici. Ima vremena, reći će optimisti, Čekićari se još uvijek mogu vratiti u život, a ja bih rekao kako prije toga među žive moraju vratiti Avrama Granta. Čovjek kojeg i iz kreveta bude elektrošokovima (znate ono: Charge 250! Clear!) ne ulijeva povjerenje, niti odaje dojam menadžera koji zna kako pronaći izlaz iz krize.

Kad već toliko crnim Avrama Granta, nije u redu da se ne pozabavim niti drugim sudionikom jednadžbe koja vodi u Championship, jednim i jedinim Frédéricom Piquionneom. Naš se junak i ljubimac iz prošle sezone i ovoga puta iskazao fantastičnim osjećajem za promašaj, a bilo kakav komentar bio bi suvišan jer video govori više od riječi.

Boja dresa i ime kluba možda se jesu promijenili, vrijeme i mjesto događanja također, no Avram Grant i Frédéric Piquionne baš su uvijek recept za dobru zabavu.

Znate tko se još dobro zabavljao prošle subote? Igrači Arsenala. U pobjedi nad Boltonom od 4:1 postigli su pogodak kojem je prethodilo ni manje ni više nego 24 točna dodavanja. To su samo tri dodavanja manje od rekordnih 27 koja su u rujnu 2008. godine prethodila pogotku Emmanuela Adebayora. Ovaj put strijelac je bio Carlos Vela, a kako doznajem, nekoliko se igrača Boltona nakon utakmice požalilo na vrtoglavicu.

Osim igračima Boltona, nešto u glavi ne štima ni Leeju Cattermoleu, koji sigurno neće dobiti nagradu za fair play. Veznjak Sunderlanda je u samo četiri kola uspio zaraditi dva crvena kartona, nakon prvoga kola i susreta s Birminghamom, gdje je dobio izravni crveni karton, u subotu je na gostovanju u Wiganu u kratkom razdoblju dobio dva žuta kartona i poklon aranžman za jednu osobu u svlačionici stadiona DW.

Cattermole je, usput budi rečeno, kapetan momčadi, baš kao i Steven Gerrard koji će po svemu sudeći, ostane li u Liverpoolu do kraja karijere, postati Charles Barkley engleske Premier lige, odnosno jedan od najvećih koji nikada nije osvojio naslov.

Kad već koristim poveznice s NBA ligom, Gerrard će u sljedećih sezonu-dvije morati u sebi prelomiti: ili će ostati Charles Barkley ili će postati LeBron James, priključiti se konkurentnijoj momčadi i doći do toliko željenog naslova. Treća opcija je konzultacija s astrologom i provjera u kakvom mu je stanju Jupiter, te može li do kraja karijere ipak podići trofej u crvenom dresu.

Prema dosad prikazanoj igri Redsa, Gerrardu zvijezde ni ove godine neće biti naklonjene, a jedini razlog zašto u nedjelju nisu izgubili na St. Andrewsu je Pepe Reina. Čovjek kojemu je Argentina samo nekoliko dana ranije napunila mrežu do vrha i koji je tom prilikom primio pogodak kakvog se sigurno neće htjeti prisjetiti, u nedjelju je u Birminghamu briljirao i spašavao svoju momčad.

Susret je završen rezultatom 0:0, a fascinira statistički podatak da je posljednjih sedam ogleda Birminghama i Liverpoola završeno bez pobjednika. Navijači Redsa, pak, htjet će zažmiriti pred činjenicom da na sedam od zadnjih deset gostovanja Liverpool nije uspio postići ni pogodak.

Diskrecija zajamčena

Za razliku od Liverpoola, Wayne Rooney ponovno zabija na travnjaku, ali i izvan njega. Malo je onih koji nisu čuli za njegov izlet izvan bračne postelje i intimne trenutke s damom upitna morala, koja je potom odlučila iskoristiti priliku, popričati s novinarima i usput zaraditi koji milijunčić? Ne brinite, knjiga je vjerojatno u pripremi, ako je može napisati Vlatka Pokos, može zaista svatko.

"Oprostio mi Bog, mogla bi i ti…", zapjevao je Rooney svojoj bračnoj družici, a ova mu nakon nekoliko tjedana durenja ipak odlučila oprostiti. Do nekog sljedećeg posrtaja ili trenutka kad se napadač Uniteda odluči povesti primjerom Johna Terryja i Michaela Ballacka i zavede suprugu nekog od svojih suigrača. Dođe li do toga, predlažem suprugu Garyja Nevillea. Bio bi to slatki poklon Engleskom pacijentu za sve muke koje proživljava gledajući nesposobnu Unitedovu "dvojku".

Kad sam se već dotaknuo ove teme, moram izraziti svoje zgražanje niskom inteligencijom nogometaša ili poznatih svjetskih sportaša u cjelini. Uzmemo li u obzir da bračnu nevjeru nije lako sakriti, te da se avanture s pripadnicama suprotnog spola samo najvještijim manipulatorima i lažovima baš nikad ne obiju o glavu, zaista bih volio ući u mentalni sklop jednog od najpoznatijih svjetskih sportaša koji se odlučio pokucati na vrata hotelske sobe iza kojih ga čeka plaćeni seks.

"Diskrecija zajamčena", rekoše Wayneu Rooneyju, koji je poput najvećeg naivca povjerovao da iza javne kuće ili njenih "djelatnica u horizontali" stoji i neka moralna vertikala, pa i obveza očuvanja digniteta njihovih mušterija. Ta, tko pobogu ne bi umjesto tisuću funti na noćnom ormariću ugrabio priliku i ispovijedio se pred uvijek spremnim novinarima engleskih tabloida za deset ili stotinu puta veći iznos?

U državi u čijem parlamentu upravo traje rasprava o tabloidu News of the World, koji je do priča dolazio skandaloznim prisluškivanjem telefona britanskih sportaša, celebrityja i političara, Wayne Rooney, jedan od najboljih i najpoznatijih napadača svijeta, engleski reprezentativac i član zvjezdane momčadi Manchester Uniteda, vjerovao je da će njegov izvanbračni izlet proći nezamijećeno.

Diskrecija zajamčena. Da, ako ste bankovni službenik u potrazi za iskrom koji je nakon 25 godina braka iščezla iz bračne postelje, ne ako ste jedan od najbolje plaćenih i medijski najeksponiranijih svjetskih nogometaša. Wazza, zar ništa nisi naučio od Tigera Woodsa?

Posve očekivano, Rooneyjeve avanture pale su na plodno tlo, kako u medijima, tako i među protivničkim navijačima. Iz tog razloga Alex Ferguson poštedio je svoju "desetku" nastupa na Goodison Parku, no to nije spriječilo navijače Evertona da se dobro našale na njegov račun.

Bilo je tu i pogrdnih povika i lutki za napuhavanje, no nagradu za originalnost bez konkurencije odnosi pjesma: "No woman, no Kai", jasna insinuacija na Rooneyjevu suprugu i sina Kaija, uz neizbježnu melodiju pjesme Boba Marleyja "No Woman No Cry".

Kao da nema pametnijeg posla, Rooneyjeve nevjere dohvatio se čak i britanski premijer David Cameron, pa je na dodjeli GQ-ovih nagrada za muškarca godine prokomentirao njegov pogodak za englesku reprezentaciju i našalio se kako je Rooney napokon pogodio i na travnjaku.

Hrabro srce

Hajdukovi navijači svake godine najzaslužnijem igraču dodijele Hajdučko srce, a ako sličnu nagradu imaju navijači Stoke Cityja (Stočno srce?), ove sezone odluka je jasna, moći će ga dobiti jedino menadžer Tony Pulis.

Naime, 52-godišnjem je menadžeru u ponedjeljak ujutro umrla majka, a kako je Stoke City istu večer čekala utakmica s Aston Villom, bilo je za očekivati kako će momčad morati voditi pomoćni trener.

Tako je i bilo, Tony Pulis se zaputio u Newport, kako bi bio sa svojom obitelji u trenucima žalosti. Njegov pomoćnik Dave Kemp preuzeo je momčad, no stvari su krenule nizbrdo. Aston Villa je u prvom poluvremenu došla do prednosti od 1:0, a mogla je postići još najmanje tri pogotka.

Pulis je očito predvidio takav razvoj događaja jer je usprkos prometnoj gužvi odlučio prevaliti više od 200 kilometara te je u poluvremenu utakmice stigao na stadion Britannia. Prema riječima njegova pomoćnika, tijekom odmora igračima je održao lekciju od koje se "skidala boja sa zidova", a oni su u nastavku preokrenuli rezultat i u posljednjim sekundama došli do pobjede.

Ako Stoke City na kraju postane prvak, jednog dana o ovom će događaju biti snimljen film, a tada ćete znati tko vam je to prvi rekao.

Sudačka nadoknada

Došli smo napokon i do sudačke nadoknade s kojom Alex Ferguson nema baš nikakve veze. Počinjemo nekadašnjim "ljubimcem tribina" u Milanu, Mariom Balotellijem, koji je već po dolasku u Manchester City uspio na sebe skrenuti pozornost, i to ne iz nogometnih razloga.

Samo par tjedana po dolasku Balotelli je uspio pošteno razbiti svoj skupi Audi R8 (vidi sliku), a za taj je slučaj vezana i jedna anegdota. Balotelli je po dolasku policije alkotestiran, a policijski je službenik potom primijetio da igrač Cityja u svom posjedu ima poveliki svežanj novčanica od oko 5000 funti.

Upitao ga je zašto ima toliku količinu novca uz sebe, na što mu je Balotelli mrtav-hladan odgovorio: "Zato što sam bogat."

Što je točno prolazilo kroz glavu navijača Liverpoola koji je, odjeven u dres Redsa i u crvenom automobilu, po završetku utakmice između Evertona i Manchester Uniteda zalutao u ulicu gdje su pristaše Evertona slavile osvojeni bod, vjerojatno nećemo nikada saznati. On će biti zadovoljan što je usprkos svemu izvukao živu glavu, a i sretan što na iste navijače nije naišao nakon poraza.

Još dvije snimke istoga događaja možete vidjeti ovdje i ovdje.

Premda se ne događa često, znate da mi nije strano ponekad se zaletjeti i do Irske ili Škotske, ipak je to sve Otok. Ovaj put slikom smo na Hampden Parku u Glasgowu, gdje je Škotska u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo ugostila maleni Lihtenštajn.

Nesreća gostujućih nogometaša leži u tome što lihtenštajnska himna "Oben am jungen Rhein" ima posve identičnu melodiju poput engleske "God Save The Queen", pa su je škotski navijači ispratili gromoglasnim zvižducima, misleći valjda da se radi o provokaciji.

Škotski se nogometni savez javno ispričao zbog ponašanja svojih navijača, a ja se ispričavam ako sam vas još jednom podugačkom kolumnom previše zadržao, pa vam je izgorio ručak ili ste zakasnili na važan sastanak. Pozdrav do sljedeće srijede, vidimo se na Facebooku, a za oproštaj pripremio sam dokaz da djeca zaista ne vole Stevena Gerrarda.

Nakon već poznatog dječaka u Chelseajevom dresu, koji mu je "prodao fintu", uoči utakmice trećeg kola s Liverpoolovim se kapetanom nije htio rukovati niti maleni simpatizer West Bromwich Albiona.