Split i Hajduk nemaju alternativu

Hajduk je minulog vikenda pokleklnuo u Vinkovcima i konačno na terenu potvrdio ono što su svi koji prate i analiziraju "bile" predviđali još tamo dok je sve izgledalo bajno. Hajduk nema puno kvalitetnih igrača, Hajdukova će igra i rezultat patiti kad noge otežaju, kad dođu kartoni, ozljede, suspenzije. Igra pati već neko vrijeme, srećom po "bile" rezultat baš i ne, no izgubljeni bodovi na gostovanjima kod Splita i Karlovca, teške domaće pobjede protiv Varaždina i Slavena u Vinkovcima su do kraja razgolićeni.

Hajduk je sad opet pred raskrižjem. Već na zimu ovaj novi, svježi i mladi Hajduk bit će stavljen pred dvojbu. Da li iskrcati nekoliko stotina tisuća eura i dovesti igrače s kojima su veći izgledi za uspješno okončavanje proljetne bitke s Dinamom ili nastaviti putem koji je zacrtan prošlog ljeta kad su rastjerani mnogi s bogatim ugovorima. Putem građenja stabilne momčadi kroz proizvodnju igrača, konačnog oživljavanja kovanice "dati prigodu mladima" i stvaranja dugoročnog temelja za projekt budućnosti koji je u Hajduku jedini održiv i primjenjiv.

Je li prosipanje ponekog boda ove jeseni, čak i riskiranje osvajanja naslova prvaka vrijedno rušenja jedne lijepe priče s kojom se identificirala većina Hajdukovih navijača? Što je u ovom trenutku vrjednije - bezuvjetno osvajanje naslova prvaka ove sezone ili stabiliziranje kluba na svim razinama kako Hajduk u budućnosti više nikad ne bi morao po 5-6 godina čekati na naslov? I važnije od svega - koje to igrače Hajduk može dovesti koji će mu garantirati trijumf nad Dinamom već ove sezone?

Nekoliko kilometara dalje od Poljuda, Gripe su ovog ljeta krenule na sličan put, uz ipak neusporedivo niže troškove i zahtjeve. Zahvalili su se prošlogodišnjoj momčadi, promaknuli najbolje juniore u državi među seniore i pomno isplanirali koga im priključiti od iskusnih igrača da im pomognu neminovan proces sazrijevanja učiniti što manje bolnim. Bolji odabir od Ante Grgurevića i Srđana Subotića jednostavno nisu mogli pogoditi. Ozbiljni, odgojeni, obiteljski ljudi dobili su zadaću klince pretvoriti u muškarce.

Šlag na torti bio je tromjesečni boravak Nikole Vujčića na Gripama. Što je za mladu momčad značilo ovo vrijeme provedeno s Vujom najbolje govore pljesak i ovacije koje su mu suigrači priredili po završetku njegovog oproštajnog susreta u Bedekovčini. Što je njegova nazočnost značila za klub dovoljno govore suze u očima dobroćudne grdosije od novog klupskog predsjednika Ilije Naletilića, koji je u Vuji pronašao idealnu desnu ruku za sve ono što je zamislio napraviti sa "žutima" u narednom periodu.

Novi optimizam zahvatio je Gripe bez obzira što je Vujčić morao preseliti kod Perasovića u Istanbul. Klub nije ni živio u iluziji da bi Vujčić mogao ostati cijelu sezonu, jer njegovo ime na europskom tržištu i dalje uživa veliki ugled i bilo je pitanje vremena kad će stići ponuda koju neće moći odbiti. No, njegov je povratak na Gripe otvorio vrata i pokazao put i nekim drugim igračima koji su dosad radije trenirali individualno, nego "gubili vrijeme" po hrvatskim klubovima. Bagarić je tako pojačao Dubravu, a šuška se da bi još neka zvučna imena uskoro mogla osvanuti u A-1 ligi. Neki baš u Splitu.

Splitski poduzetnik Ilija Naletilić sa Splitom je krenuo u novu avanturu, tešku, zahtjevnu, punu prepreka - ali jedinu moguću, smislenu i logičnu. Stvaranje idealnih uvjeta za proizvodnju mladih igrača i momčadi koja će funkcionirati na miksu mladosti i iskustva. Momčadi u kojoj će, primjerice, sjajni mladi razigravač Toni Katić surađivati s iskusnijim centrima i krilima, a iskusni Subotić dirigirati mladim ostatkom petorke. Naletilić je jedan od rijetkih koji posjeduje i moralno i svako drugo pravo na ovaj pokušaj stvaranja nečeg većeg i boljeg, jer je nebrojeno puta svojim novcima spašavao splitski klub iz financijskih gabula, a prijašnjem predsjedniku Dinu Rađi služio kao jedini siguran "džoker zovi" kad god bi zagustilo s novcem.

Gripe jesu u ponešto komotnijoj situaciji od Poljuda, jer ih je višegodišnje rezultatsko poniranje "počastilo" mogućnošću da im nitko više ne stavlja imperativ rezultata oko vrata. Naletilić za razliku od Svaguše ima nešto vremena na raspolaganju, ima nešto mirniju situaciju i komotniju financijsku poziciju (financijske potrebe "žutih" smiješne su u odnosu na ono što potroše "bili") da bi realizirao svoje planove i namjere.

Međutim, obojica imaju zajedljivu, interesnu opoziciju koja jedva čeka pljunuti na sve ono dobro što se radi u tišini (poput financijskog saniranja kojeg su u oba kluba odradili upravo njihovi sadašnji predsjednici), a istaknuti ono loše. A što je potencijalno najlošije u ovom novom domaćem Hajduku i novom domaćem Splitu? Rezultat, što drugo? Čim nestanu pobjede otvorit će se ratni frontovi, instalirati pljuvačnice "sveznalica", iz opozicijskih kafića na Poljudu i Gripama "revolucionari" će šibati "rekao sam ja" kritike, a široke mase okrenut će glavu od tih "dvorskih borbi" kojih su već siti. A to bi bilo pogubno za oba splitska sportska velikana, koji su ove jeseni konačno počeli udisati malo svježeg zraka u svoja višegodišnjim nemarom i lutanjima izranjavana pluća.

Stoga Svaguša i Naletilić ne smiju pokleknuti. Ne smiju odustati od onoga što je započeto. Bez obzira koliko ih mamio kratkoročan i kratkotrajan rezultatski bljesak, obojica bi trebali prihvatiti da Split i Hajduk više nemaju alternativu osim puta kojim su krenuli ovog ljeta. Ni Gripe ni Poljud više ne mogu živjeti od bojanja fasade zgrada kojima temelji iz godine u godinu pucaju i propadaju. Treba se konačno i dugoročno posvetiti temeljima. Onda će se i fasada puno lakše održavati.