Otkud odjednom sedam bodova razlike?

Zašto Hajduk zaostaje sedam bodova?

Ovoga tjedna kolega Jurišić i ja zamijenili smo uloge, pa smo s 400-kilometarskom odmakom "provirili" u Maksimir odnosno Poljud te ćemo pokušati odgovoriti na pitanje zašto Hajduk opet zaostaje za Dinamom iako je u slavljeničkoj sezoni najavio naslov prvaka.

Kratki je odgovor jednostavan - jer je Dinamo bolja momčad. No, međusobni susreti proteklih godina pokazali su da Hajduk ima konje za utrku, ali samo na domaćem terenu. Računajući ovu, lanjsku i preklanjsku sezonu, Hajduk i Dinamo na svojim su terenima osvojili identičnih 99 bodova (22-21 za Hajduk, 35-35, 43-42 za Dinamo). Istodobno, na gostujućim terenima Dinamo je osvojio 17 bodova više. I pritom ugrabio dva naslova prvaka, a na putu je prema još jednom, šestom uzastopnom.

Očigledno je, dakle, da je među Hajdukovim boljkama svih ovih sezona, pa tako i ove aktualne, da ne uspijeva izvan Poljuda igrati s jednakim samopouzdanjem, s jednakom žestinom i agresivnošću kao kod kuće. Nedostaje li tu kvalitetnog trenerskog doprinosa vjeri igrača, nedostaje li hrabrosti samim igračima, iskustva, karaktera ili svega pomalo, to je teže odgovoriti. No Hajduk ne može prosipati bodove kada odlazi u Vinkovce, Koprivnicu, Osijek ili Karlovac, jer Dinamo istodobno takve utakmice često dobiva. Na rutinu, iskustvo, kvalitetu. Hajdukovci se mogu žaliti da se na nekim gostovanjima protivnici više "trude" nego protiv Dinama, no takva opravdanja ne vode ničemu dobrome - kada momci u bilom dresu shvate da su oni HAJDUK, i da nije bitno koliko se Cibalia ili netko drugi trudi, onda će početi pobjeđivati takve utakmice. Ako imaju kvalitetu.

To je, naime, idući Hajdukov problem. Na gostovanjima kvaliteta više dolazi do izražaja, a Hajduk je ove godine "tanak", posebno na klupi. Dok Halilhodžić može komotno na teren poslati i na papiru drugu momčad, pa i klinca poput Kovačića, Hajduku je i jedan izostanak veliki hendikep. Dovoljno je usporediti napadačke redove, gdje su s jedne strane Vukušić, Ahmad Sharbini i Čop, a s druge strane Beqiraj, Rukavina, Slepička, Sylvestr, Kramarić, Dodo...

Za tu ukupnu kvalitetu na kraju je dana zaduženo vodstvo kluba. Ako gledamo samo nogometne poteze, Zdravko Mamić i ove je sezone potukao do nogu rivale iz Splita - na vrijeme je prepoznao manjkavosti u svojoj momčadi (od trenera do pojedinih pozicija u sastavu), zakrpao rupe dovođenjem Rukavine, Sylvestra, Beqiraja, Tonela i prije svih Halilhodžića, pa je iz pozicije lovca na Hajduk u par mjeseci opet postao lovina. Istodobno, Svaguša i vodstvo Hajduka izgubili su se u euforiji sjajnog kolovoza, previdjeli su prekratku klupu i stvorili su nerealnu razinu očekivanja kod svojih navijača preoptimističnim najavama. Na kraju je krivac za sve ispao Poklepović iako je odveo tanku momčad u "obećanu zemlju". Više su krivi oni koji na Mamićeve poteze nisu znali odgovoriti, ili što je još gore, nisu ni znali da bi trebalo odgovoriti. Na zimu bi lako moglo biti kasno za to, Mamić je opet nekoliko poteza ispred... Zašto Dinamo bježi sedam bodova?

Ovoga tjedna kolega Pacak i ja zamijenili smo uloge, pa smo s 400-kilometarskom odmakom "provirili" u Maksimir odnosno Poljud te ćemo pokušati odgovoriti na pitanje zašto Hajduk opet zaostaje za Dinamom iako je u slavljeničkoj sezoni najavio naslov prvaka.

Zašto je Dinamo (opet) pobjegao Hajduku? Zato što je skupio više bodova, bio bi jedan bezobrazno logičan odgovor. No, zaista - koji je to ključ Dinamove transformacije iz pozicije motritelja Hajdukovih leđa tijekom ljetnog "stampeda" Splićana, do jesenske dominacije koja ga je još jednom prije zimske stanke pretvorila u jedinu ozbiljnu opciju za osvajanje naslova prvaka?

Nažalost po Hajduk - nije samo jedan. Najlakše bi i najprozirnije bilo reći "Vahid Halilhodžić je donio renesansu". Sigurno je da je iskusni trener internacionalnog iskustva vrlo važan "jezičac na vagi" jesenskih pobjeda Dinama, jer je u svlačionicu "modrih" donio čvrstu ruku i autoritet svog minulog rada koji ne dozvoljava igračko gunđanje. Halilhodžić je vrlo brzo snimio situaciju unutar svlačionice koju je trebao "pročistiti" i poduzeo hitne korake koji su se dosad pokazali dobitnima. Bosansko-hercegovački strateg dinamu je donio ono što je prošle sezone Hajduku donio Talijan Edoardo Reja. Čvrstu disciplinu, vojničku stegu i jasno razgraničenje glede toga tko je šef i čija je zadnja. A to je, očigledno, jako teško bilo kojem našem treneru koji zasjedne za kormilo Hajduka ili Dinama i koji se nakon prvog krivog koraka pretvori iz "najljepše princeze" u "najružniju bundevu".

No, da je problem samo u treneru, lako bi se taj problem riješio. Dinamo je u minulih nekoliko godina uspostavio jasnu vertikalu upravljanja u kojoj se zna tko je za što zadužen i tko za što odgovara. Iako Dinamo nije riješio svoju vlasničku strukturu (što bi jednom konačno moralo doći na tapet), upravljački aparat je doveo gotovo do savršenstva. Barem što se naših uvjeta tiče. Zdravko Mamić nije omiljen čak ni među Dinamovim navijačima, ali nepobitna je činjenica da je pregazio svu konkurenciju koja mu stoji sa suprotne strane. Bio to Štimac, Grgić, Svaguša, Kerum - protivnici su se mijenali, ali Mamić je o(p)stao. A uspije li u svom posljednjem "projektu" i kao samoproglašeni prvi operativac osigura Vlatku Markoviću novi mandat na mjestu čelnog čovjeka HNS-a, Dinamo će moći mirno spavati još nekoliko godina ubirući plodove "institucionalne sigurnosti" osigurane pravilnim svrstavanjem.

Dinamo (Mamić) je na vrijeme prepoznao da s tadašnjim kadrom i tadašnjim trenerom neće dobro proći u utrci s nabujalim ljetnim Hajdukom. I odmah je reagirao. Nekoliko stotina tisuća eura za Rukavinu, nekoliko za Beqiraja, nekoliko za Tonela, nekoliko za Sylvestra, nekoliko za Halilhodžića. I Dinamo se vratio na vrh. Dok se Dinamo preusmjeravao s kolosijeka na kolosijek, Hajduk je ostao na mjestu i postao žrtva svega onoga lijepoga što mu se događalo tijekom ljeta. Ništa dobro ne može se stvoriti na brzinu. Dinamovih sedam bodova prednosti odraz su puno duljeg perioda stabilnosti i ne zavaravajmo se - financijske moći koja može rastjerati mnoge probleme.