Pazite što želite...

Zadar je izgubio bitku i neće morati strepiti do posljednjeg kola za svoj regionalni status. Dva kola prije kraja Višnjik je svjedočio posljednjoj regionalnoj utakmici za neko vrijeme, a naredne sezone KC Krešimir Ćosić bit će najljepša dvorana u kojoj će se igrati A-1 liga. Ukoliko se, a nije nemoguće, Zadrani ne odluče vratiti korijenima i Jazinama.

Godinama smo željeli, tražili, molili i kumili da naši najbolji klubovi cijele sezone igraju diljem Hrvatske, a ne samo u brzopoteznoj proljetnoj Ligi za prvaka. I evo nam. Najprije Split, potom i Zadar, dogodine tko zna - možda i Cibona. Eto, dragi moji hrvatski košoljupci, pazite što želite, jer možda vam se ostvari...

Zadar je dočekao konačnu presudu svojim lošim odlukama i upravama, nerealnim ambicijama i pogrešnim procjenama. Naredne sezone gradski derbi igrat će se i prije Lige za prvaka, a hrvatski i europski košarkaški velikani Split i Zadar jedan će drugog tapšati po ramenu i uglas proklinjati zlu sudbinu i "naslijeđene probleme". Tko zna, možda i jedan drugoga tjerati naprijed, konkurencija uvijek dobro dođe.

Što sad? Je li zadarska košarka došla pred rub ponora, je li se zbog ove loše sezone i onoga što ih čeka naredne srušio svijet? Naravno da nije. Nije Zadar ni prvi, ni posljednji veliki klub koji je došao u situaciju da mora igrati "drugu ligu". Nažalost, baš je to naša prva liga tijekom godine, bez obzira što nam je svima nekako lakše pri srcu kad napišemo da liga ima kodno ime "A-1".

Košarka u Zadru neće propasti, niti će Košarkaški klub Zadar propasti. Zrno realnosti ponekad je za svakoga dobro, pa kao što za Cibonu i nije tako loše da je konačno izgubila ono što je smatrala da joj jedinoj pripada (Euroligu), tako ni KK Zadru nije loše da uzme godinu dana ispred sebe, preispita svoje potrebe i ciljeve i definira strategiju realnog dosega za kratkoročnu i dugoročnu budućnost.

Pisao sam već o tome kako su u Zadru vječno gunđali na Cibonu, a onda je u stopu pratili u gotovo svim lošim potezima i pogreškama koje su vodile kratkoročnom osmijehu, a dugoročnom plaču. Sad su oba kluba izgubila nešto što su smatrala svojim i što ni u najluđim snovima nisu mislili da se može dogoditi. A čovjek najviše cijeni ono što je imao tek nakon što to izgubi.

Zadrani su zapustili svoje korijene, zapustili su svoju košarkašku školu i svoj jedinstveni košarkaški stil. Najplastičniji presjek onoga u čemu je Zadar griješio vidio se na završnom turniru Kupa Krešimira Ćosića. U polufinalu su zadarski "klinci" izbacili favoriziranu Cedevitu, a onda su u finalu "nagrađeni" klupom kako bi napravili mjesta "velikim momcima", koji su finale izgubili. Legendarni nogometni učitelj Luka Kaliterna znao je nekima od svojih "ljubimaca" reći "draže mi je da ti promašiš penal, nego da ga drugi pogodi". Zadrani tu mudrost u finalu Kupa nisu uspjeli prepoznati. A rezultat bi i ovako i onako bio isti.

Nemojte me krivo shvatiti, ništa ti silni Hrvati, Amerikaci, Bugari, Gruzijci, Kanađani, tko li sve već nije nosio zadarski dres minulih sezona, nisu krivi što je Zadar potonuo. Apsolutno ništa. Kvragu, pa da je i meni netko ponudio lovu kakva se davala njima da zaigram za Zadar, uzeo bih je, makar samo mahao ručnikom na minuti odmora. Krivci su oni koji su ih tako marljivo skupljali od nemila do nedraga, a danas sjede prekriženih ruku upirući prstom u nekog drugog kao arhitekta propasti zadarske košarke.

Nije samo Zadar usamljen u toj priči, ali je sad najbolnije tresnuo o pod. Odavno već hrvatska košarka radije uvozi inozemni škart, nego proizvodi vlastitu kvalitetu. Zato će naredne jeseni na Europskom prvenstvu u Litvi i hrvatski izbornik u minutama odmora morati govoriti engleski, umjesto materinjeg. A koševi u "rodilištu" hrvatske košarke, u Splitu, Zadru, Šibeniku, Drnišu, Sinju, Imotskom, Kninu... hrđaju i skupljaju paučinu. Još ovo malo vremena dok uopće postoje. Dok ih lokalne vlasti ne prenamijene u nešto drugo što djecu bar malo zanima.

Kad čovjek bolje razmisli - zar za mediteransku državu koja uvozi mandarine iz Bugarske, a lavandu iz Srbije, može biti čudno što uvozi i košarkaške reprezentativce, a ne daje više ni jedan jadranski klub u Jadransku ligu? I što to u državi u kojoj je košarka donedavno bila praktično nacionalni sport - malo koga zanima...