Gospodin nogometaš

Igrači obaju sastava razmijenili su darove i poljupce, netko je "doneo i cveće", a menadžeri su uz pljesak i ovacije s tribina zauzeli svoja mjesta. Nakon zagrljaja s kapetanima, glavni sudac utakmice Lee Mason pokazao je igračima fotografije svoga novorođenog unuka i svi zajedno dogovorili su se nakon utakmice pošteno zaliti lijepu vijest.

Susret je počeo inicijativom gostiju, no pogotkom s bijele točke ipak je West Ham već u ranoj fazi poveo s 1:0 i napetost se mogla fino rezati nožem, da su noževi kojim slučajem dozvoljeni na nogometnim stadionima.

Petnaestak minuta kasnije, napadač West Hama Carlton Cole primio je loptu na lijevom krilu i jednim, pa drugim "biciklom" nadmudrio svoga čuvara Nemanju Vidića.

Srbijanski stoper izgubio je ravnotežu i u padu ispružio nogu, preko koje se pak opružio Cole i tresnuo o travnjak u kaznenom prostoru Manchester Uniteda. Užasnut prizorom, Vidić se pridigao i prišao svom suparniku.

"Oprosti, Carltone! Vidio sam da si se popiknuo, dozvoli da ti pomognem ustati", rekao je Vidić s jasnom dozom zabrinutosti u glasu i pružio mu ruku. Napadač Čekićara se nasmiješio i uz malu pomoć podigao se na noge te prijateljski, kako to već nogometaši znaju, potapšao Vidića po stražnjici.

"Ma nema problema, Nemanja. Događa se i našim igračima, posebno Wayneu Bridgeu", odgovorio je Cole i zaustio: "Slušaj, u nedjelju navečer radim roštilj...", no u tom ga je trenutku prekinuo oštri zvuk sučeve zviždaljke.

Obojica su se okrenuli u smjeru glavnog suca Leeja Masona, koji je trčao prema šesnaestercu kažiprsta usmjerenog ka bijeloj točki.

"Ispravi me ako griješim, ali gospodin sudac je upravo dosudio jedanaesterac", rekao je Vidić i pogledao u svog suparnika. "Je li tebi to izgledalo kao jedanaesterac?"

"Moram priznati da nije, u krajnjem slučaju bilo je na rubu", začuđeno je slegnuo ramenima Cole i ispratio pogledom Unitedova stopera, koji je ubrzanim korakom krenuo prema glavnome sucu.

"Gospodine suče, imam prigovor na vašu odluku", stao je Vidić na dva metra od suca, jednu ruku stavio iza leđa, a na drugoj podigao dva prsta i čekao da ga djelitelj pravde zamijeti.

"Premda nemamo puno vremena i valja izvesti jedanaesterac, rado ću te saslušati", odgovorio je sudac, zakoračio u stranu i nagnuo glavu kako bi bolje čuo.

"Gospodine suče, smatram da prema odredbi članka 47, stavak 13, točka druga, prekršaj koji sam evidentno počinio i kojeg ne poričem ne može biti osnova za odluku o kaznenom udarcu", u jednom je dahu procijedio Vidić.

"Gospodine Vidić, razumijem vašu nedoumicu, ali stavak 15, točka sedma istoga članka jasno govori da se svaki prekršaj načinjen na liniji kaznenog prostora smatra prekršajem načinjenim u kaznenom prostoru, te se kažnjava jedanaestercem" spreman za polemiku bio je sudac Mason.

"Zaista? Nisam to znao! Oprostite, gospodine suče, ako je tako molim vas za ispriku i želim vam uspješno vođenje utakmice do njenoga kraja", ispružio je ruku Vidić. Sudac ju je protresao i zapuhao u zviždaljku, a Mark Noble povisio na 2:0.

Nepunih sat vremena kasnije situacija se na travnjaku, ali i na semaforu, promijenila iz temelja. Pri rezultatu 2:2 mladi se Brazilac Fabio sjurio u šesnaesterac West Hama, pokušao centrirati, ali se na putu lopti našla ruka Matthewa Upsona.

Po tisućiti put toga poslijepodneva u svoj je glazbeni instrument zapuhao Lee Mason i treći put pokazao prema bijeloj mrlji u srcu šesnaesterca. Upson je pogledom potražio suca, zaletjevši se potom u punom trku prema čovjeku u crnom.

"Gospodine Mason, gospodine Mason", mahao je Upson rukama ne bi li sucu skrenuo pozornost dok je ovaj s Wayneom Rooneyjem prolazio kroz pravilnik o izvođenju udaraca s bijele točke.

"Izvoli, Matthew", nagnuo se sudac i pogledao preko Rooneyjeva ramena.

"Gospodine Mason", pokušavao je Upson uhvatiti dah. "Samo sam vam htio čestitati što ste tako oštroga oka i što ste zamijetili da sam igrao rukom u šesnaestercu i time počinio prekršaj po članku 48, stavak drugi!"

"Hvala ti na tome, a sada te molim da se povučeš iza linije 16 metara kako bi ovdje prisutni izvršitelj kazne mogao postupiti po pravilniku", rekao je glavni sudac i rukom pokazao Upsonu na koju točno liniju misli.

"Nema problema, suče", nasmiješio se Upson, krenuo prema rubu kaznenog prostora i potom se predomislio. "Hej, Wayne", povikao je prema napadaču Uniteda, podigao palac i dodao: "Sretno!"

Rooney se zaletio, poslao svog reprezentativnog kolegu i kućnog prijatelja Roberta Greena u jednu, a loptu u drugu stranu i krenuo proslaviti hat-trick sa svojim navijačima. Usput je poslao i nekoliko poljubaca kamerama, dohvatio flomaster i na jednu se i potpisao.

Dok se vraćao prema sredini terena, skandiranju njegova imena i čestitki zbog hat-tricka pridružili su se i navijači West Hama, a on im se svima naklonio i usnama formirao riječ koja otvara sva vrata. Uljudno se zahvalivši korektnoj publici, stisnuvši ruku i sucu, napustio je travnjak nekoliko minuta prije kraja utakmice, koju je United na kraju dobio s 4:2.

"Dvije sjajne momčadi pružile su sjajnu predstavu i čestitao bih Manchester Unitedu na zasluženoj pobjedi. Više od svega istaknuo bih besprijekorno suđenje gospodina Leeja Masona, kojemu sigurno nije bilo lako dijeliti pravdu u ovakvoj utakmici. Čak ni ja nisam uspio vidjeti da je Upson igrao rukom, ali sucu to nije promaklo i svaka mu čast. Ispadnemo li iz lige, barem ću biti zadovoljan što smo bili sudionici ovog praznika nogometa i fair playa", zborio je nakon utakmice menadžer West Hama Avram Grant.

"Složio bih se sa svojim kolegom i istaknuo bih kako mi se srce slamalo dok smo stizali njihovu prednost, no takav je nogomet, netko mora pobijediti. Želim također zahvaliti sucu Masonu, kojemu ipak zamjeram što je pri rezultatu 2:0 za West Ham propustio primijeniti pravila nogometne igre, pa Nemanji Vidiću nije dao drugi žuti karton. S desetoricom igrača bilo bi nam znatno teže", priznao je menadžer Uniteda Alex Ferguson ispričavši se usput BBC-ju za gotovo sedam godina šutnje.

Bečka škola

Prije nego pomislite da je Engleski pacijent sišao s uma i stao pričati gluposti u još većoj mjeri no što ste navikli, odmah ću vas razveseliti i kazati vam kako nogometni svijet ipak nije otišao k vragu. Gore navedeni izvještaj utakmice s Upton Parka ipak je proizvod moje bolesne mašte, koju je zagolicao događaj iz istoga susreta, a koji je potom dobio nastavak i za zelenim stolom.

Tijekom proslave 101. pogotka Waynea Rooneyja, koji je pritom zaokružio i hat-trick, u blizini razdraganih igrača Uniteda našla se i jedna kamera. Iz neznanog razloga, napadač Crvenih vragova svoju je lavinu emocija posredstvom njenoga objektiva odlučio podijeliti s milijunskim auditorijem pa je, da oprostite, opsovao.

Shvativši da ipak nije trebao, odmah nakon utakmice javio se priopćenjem i uputio ispriku svim gledateljima, a posebno roditeljima s djecom, no Engleski nogometni savez (FA) nije bio impresioniran. U duhu kampanje "Respect" pokrenuli su disciplinski postupak protiv Unitedova napadača i izrekli mu suspenziju od dvije utakmice.

Rooney je iskoristio mogućnost žalbe, u kojoj je mogao negirati da je počinio bilo kakav prekršaj – što je, s obzirom na javnu ispriku i priznanje, posve besmisleno – ili priznati prekršaj, ali ne i prihvatiti izrečenu mu kaznu. Zajedno s klubom odlučio se za ovo drugo, a odluka Saveza bit će obznanjena u četvrtak. Ostane li Rooneyju suspenzija od dvije utakmice, propustit će domaći susret s Fulhamom, ali i polufinale kupa na Wembleyju s gradskim rivalom Manchester Cityjem.

Onima koji me znaju vjerojatno je poznato da Engleze i njihovu nisku toleranciju na komentiranje sudačkih odluka često ističem kao primjer kako bi trebalo ustrojiti svaki nogometni savez i svako nacionalno prvenstvo, pogotovo ono hrvatsko.

Menadžerima i nogometnim djelatnicima jednom zauvijek treba zabraniti da se u komentarima sudačkih odluka služe nedozvoljenim frazama, insinuacijama o pristranosti, fizičkoj spremnosti i mnogočemu drugome.

Međutim, u svjetlu najava engleskog saveza kako će od sljedeće sezone početi primjenjivati nultu toleranciju na bilo kakve ispade na travnjaku, psovke i sve ono što pravilnik ne smatra prihvatljivim ponašanjem, pitam se nije li sve ipak otišlo predaleko?

Hoćemo li od sljedeće sezone svjedočiti suspenziji bilo kojeg nogometaša koji je imao nesreću da se našao u krupnom planu jedne od dvadesetak kamera baš u trenutku kada je odlučio progovoriti kočijaškim jezikom?

Hoćemo li od sljedeće sezone od nogometaša tražiti da dostojanstveno trpe 90-minutno vrijeđanje s tribina, ali pritom tijekom utakmice ni u jednom trenutku ne isprazne emocije kakvom psovkom. Hoćemo li od nogometnog travnjaka stvoriti samostan?

"Premda psovke nisu prihvatljiv način ophođenja, prešutnim dogovorom svi sudionici nogometne utakmice prihvaćaju da se takav vokabular često koristi", izjavio je čelnik Udruge profesionalnih nogometaša Gordon Taylor.

"Kada se takav rječnik koristi u komunikaciji sa sucem, tada to postaje problem kojim se mora pozabaviti savez, ali ako se koristi u spontanoj proslavi ili kao odraz frustracije, tada nije normalno očekivati sankcije. Ako će se igrače sankcionirati i u takvim slučajevima, tada to treba činiti dosljedno, a sudionici moraju biti svjesni te fundamentalne promjene u pristupu", stoji u službenom priopćenju na stranicama Udruge, kojim se upozorava kako se radi o slučaju bez presedana.

Pitate li mene, daleko od toga da smatram kako je Rooneyjev potez hvalevrijedan, no pisci nogometnih pravila možda bi se trebali povesti savjetom jednoga od onih koji zna što znači postići hat-trick na najvišoj razini nogometne igre.

"Da, rekao je to što je rekao, ali ispričao se i idemo dalje", kazao je istoga dana bivši napadač engleske reprezentacije i legenda Newcastlea Alan Shearer. Za razliku od ljudi u odijelima, Shearer zna kakav adrenalinski šok izaziva hat-trick u susretu koji se činio izgubljenim.

Hat-trick nigdje, pa vjerojatno ni u spavaćoj sobi, neće postići oni koji sjede u foteljama i pišu zakone nogometne igre, uporno odbijajući pozabaviti se važnijim stvarima koje bi doista unaprijedile najvažniju sporednu stvar na svijetu.

Da su se umjesto Rooneyjevom psovkom odmah u ponedjeljak uhvatili spisa na kojem piše "Bitne stvari", kamere na vratnicama diljem Premier lige od sljedeće bi sezone umjesto psovki nogometaša hvatale djelić sekunde u kojem je lopta prešla crtu. U tom slučaju zadovoljniji bi bili i navijači Evertona, kojemu bi bio priznat regularan pogodak.

Da su se uhvatili toga spisa, možda bi strogim sankcijama i suspenzijama zauvijek iz nogometa iskorijenili simuliranje jedanaesteraca, izležavanje na travnjaku, krađu vremena, a ne bi žutim kartonima kažnjavali skidanje dresa ili zagrljaj s vlastitim navijačima.

Vrijeđanju sudaca svakako treba stati na kraj, menadžeri i igrači trebaju i moraju znati granice, no u slučajevima kada uvreda nije upućena niti sucu, niti protivniku, niti navijačima, kažnjavanje psovke vodi do možda opasnog presedana.

Iluzorno je očekivati da će travnjak, ali i mnoga druga sportska borilišta, postati mjesto kakvo sam pokušao prikazati u karikiranom izvještaju s početka ove kolumne. Budu li sportski djelatnici dosljedno pratili pravila koja si sami nameću, od sljedeće sezone suspenziju bi mogao dobiti i napadač Blackpoola James Beattie. On je Fulhamu u nedjeljnoj utakmici na Craven Cottageu pogrešnim dodavanjem poklonio loptu i skrivio pogodak, a potom u krupnom planu gledatelje počastio sočnom psovkom, ni ne znajući da se u tom trenutku nalazi u milijunima domova diljem svijeta.

Penetracija

Bez obzira na Rooneyjev ispad, u vikendu koji je iza nas najviše je profitirao upravo Manchester United, jer West Ham nije uspio ponoviti 1995. godinu, kada je remijem na Upton Parku zaustavio Crvene vragove i predao titulu prvaka u ruke Blackburnu.

A upravo taj Blackburn, koji danas igra neusporedivo lošiji nogomet i od novog je naslova udaljen otprilike jednako koliko i Hrvatski dragovoljac od Lige prvaka, ovaj put je pomogao Manchester Unitedu odigravši nulu na Emiratesu.

"Nedostajalo nam je penetracije", rekao je Arsene Wenger nakon frustrirajuće predstave koja je mnoge navijače Arsenala natjerala na spomen druge vrste penetracije, u kombinaciji s članovima obitelji igrača i stručnog stožera.

Arsenal je ponovno prosuo bodove koje nije smio prosuti, udaljio se od vodećeg mjesta na ljestvici, ali i dalje s obzirom na specifičan raspored i utakmicu manje, puno toga drži u svojim rukama. Problem je jedino što do kraja prvenstva sada više nemaju pravo na podbačaj.

Možda bi stvari bile drugačije kada bi umjesto Wengera na klupi Topnika sjedio Al Pacino, kao u ovoj motivacijskoj montaži koju je pripremio nepoznat netko. Ako ništa drugo, neka igračima puste ovaj video, možda i to pomogne.

Čestitku Manchester Unitedu poslao je i Stoke City, koji je s Chelseajem odigrao 1:1 i tako ostao neporažen na svom travnjaku u 2011. godini. Sjajnu utakmicu, koja po mnogočemu može poslužiti kao savršena reklama Premier lige, obilježio je vrlo loš nastup Chelseajeve obrane.

Dosad odlični David Luiz imao je puno problema sa konstitucijski snažnim napadačima Stoke Cityja i igrom na kakvu očito nije navikao u portugalskoj ligi, a njegovom lošem danu pridružio se i kolega mu John Terry, koji nerijetko nije imao rješenja za Kenwynea Jonesa.

Možda najviše razloga za zadovoljstvo imao je Roy Hodgson, kojemu na klupi West Bromwich Albiona ide daleko bolje nego na klupi Liverpoola, toliko dobro da je ove subote svladao upravo Liverpool i svom bivšem poslodavcu pokazao rogove.

Premda sam uvjeren da bih ja na njegovom mjestu morao ubaciti i poneki zločesti komentar, posebno nakon transparenta kojim su ga dočekali Liverpoolovi navijači (Thanks for the grey hair, Roy), King Roy je dostojanstveno prokomentirao pobjedu. Čak i ako tako nije mislio, u mikrofon je rekao kako mu je od pobjede nad Liverpoolom važnija dobra igra i pobjeda njegove momčadi.

Sudačka nadoknada

Hodgsonu je, dakle, važnija od svega bila pobjeda njegove momčadi, a od pobjede Fulhama nad Blackpoolom medijima je daleko važnija bila ceremonija otkrivanja spomenika Michaelu Jacksonu ispred Craven Cottagea.

Ako slabije pratite zbivanja izvan nogometnih travnjaka, tada dopustite da vam objasnim kako je spomenik tragično preminulom kralju popa podignut na inicijativu vlasnika Fulhama Mohammeda Al-Fayeda, kojemu je pokojni glazbenik bio drag prijatelj.

Spomenik je izazvao podijeljene reakcije. Bilo je onih koji smatraju da se radi o dobrom potezu, no više je onih koji su takvu odluku popratili kritikama kakve i zaslužuje. Takvima je Al-Fayed u trenutku poprilične rastrojenosti poručio neka idu dovraga i navijaju za Chelsea.

Pitate li se još uvijek zašto ovaj potez zaslužuje pokude, vjerojatno još niste vidjeli spomenik.

Osim što ne izgleda kao kip, već kao kičasti ukras od marcipana kakvog biste našli na vrhu rođendanske torte s desetak svjećica ili u paketu s Barbie lutkom ili Action Manom, teško mi je shvatljivo da jedan engleski nogometni klub umjesto nekome od vlastitih igračkih ili trenerskih velikana spomenik podiže – američkom glazbeniku.

Bilo kako bilo, nemoguće je osvrnuti se na baš svaku igru riječima i pokušaj ismijavanja ove Al-Fayedove odluke, pa ću izabrati tek jedan od njih.

Još manje od ceremonije otkrivanja spomenika Michaelu Jacksonu mi je shvatljiva izjava Emmanuela Adebayora, koji je uoči utakmice s Tottenhamom u Ligi prvaka, doprvaka, trećeplasiranih i četvrtoplasiranih izjavio kako će dati sve od sebe ne bi li zabio Spursima, a kako bi razveselio svoje fanove u Arsenalu.

Adebayor jest zabio, i to dvaput, ali sudeći po izjavi ne mogu se oteti dojmu da raspon pamćenja dijeli s akvarijskim ribama. Zaboravio je tako Emmanuel da je dao sve od sebe kako bi natjerao Topnike da ga prodaju Manchester Cityju i pritom se zamjerio većini navijača, a zaboravio je i sitnicu u vidu pogotka Arsenalu u dresu Cityja, kojeg je vrlo slikovito proslavio zijevajući poput gore spomenute akvarijske ribe.

Već sam ranije spomenuo da je Chelsea zapeo na Britanniji i prosuo dva boda baš u trenucima kada je probudio nadu da uspješnom završnicom prvenstva može dostići i prestići Manchester United i obraniti naslov prvaka.

Netko od nezadovoljnih navijača Chelseaja po završetku je utakmice nešto dobacio Drogbi, a ovaj se okrenuo i pozvao navijača na razgovor. Što je točno htio raspraviti s gomilom kojoj je, barem prema videu sudeći, krajnji domet izgovoriti "Didier", "Hey" ili "Baaaaaa", nije mi jasno.

I za kraj, dragi moji prijatelji engleskog nogometa, jedan igrač kojeg više nema na engleskim travnjacima, ali ga se navijači Liverpoola vjerojatno sjećaju. Milan Baroš je u dresu reprezentacije u kvalifikacijskoj utakmici sa Španjolskom pokazao kako ima šesto čulo i uvijek zna gdje je lopta. Ili možda ne?

Do sljedećeg tjedna vidimo se na Facebooku i ne zaboravite večerašnji sraz Chelseaja i Manchester Uniteda koji, za promjenu, nema odraza na prvenstvenu ljestvicu.