Što su to promijenili Maleš i Balakov?

Kad je Hrvoje Maleš početkom lipnja otišao "u jednu zemlju Europske unije" po novog trenera Hajduka zaradio je prvi "plusić" u svojoj mladoj predsjedničkoj karijeri. Manje zbog toga što je za novog trenera pridobio sjajnog igrača, ali nepoznatog trenera Krasimira Balakova, a puno više zato što se do sat vremena prije konferencije za medije na kojoj se trebalo objaviti njegovo ime - nije znalo o komu se radi.

Maleš je time zaradio prvi respekt od strane svih koji znaju koliko je malo potrebno da netko ima "sigurnu informaciju". Baratalo se s valjda 20 trenerskih imena i 10 zemalja u kojima je Maleša "vidio prijatelj od susjeda koji radi kod zeta od sestrinog zubara". No, Hajdukov je predsjednik uspio sačuvati tajnu i na Poljud dovesti europski vrijedno ime koje garantira poštovanje unutar zahtjevnog splitskog auditorija.

Mic po mic, Maleš i Balakov postali su "zaštitni znak" novog Hajduka i tandem koji je, svaki na svojoj razini, unio golemu svježinu i razdrmao učmalu i "betoniranu" situaciju koju se njihovi prethodnici uglavnom nisu usuđivali "štemati", nego samo "omazati fasadu". I brzo odustajali.

Uoči angažiranja obojice zrakom je kružilo pitanje "koliko može učiniti netko tko ne poznaje situaciji unutar i oko Hajduka?" A u stvari je to "ulijetanje s padobranom" i Maleša i Balakova bio najpozitivnija referenca njihovog angažmana na Poljudu. To što su "čiste glave" upali u "lokvu s krokodilima", što od nikoga nikad ništa nisu tražili i što nikome ništa ne duguju. Ni igračima, ni menadžerima, ni bivšim trenerima, ni legendama kluba, ni "žicarima", ni navijačima.

Taj "padobran" na njihovim leđima osigurao im je nešto više kredita kod navijača nego što su imali njihovi prethodnici. No, ne bi im to previše značilo da već u svojim prvim potezima nisu dokazali kako su radoholičari i kako ih ne zanima ništa osim onoga za što su dobili mandat. Maleš u upravi, Balakov na travnjaku.

Maleš je u ovih nekoliko mjeseci sa sobom donio ogromnu energiju i gomilu novih ideja, veza, sponzora. Puno je raštimanih stvari u zadnjih nekoliko mjeseci profunkcioniralo, a novi predsjednik gotovo savršeno funkcionira sa svojim najbližim "ađutantima", Pavlom Cicarellijem za marketing i Milom Nižetićem za struku.

Nove ideje i novi pristup Hajduka "prema vani" već su rezultirali dovođenjem novih sponzora, vraćanjem za stol nekih starih koji su bili razočarani "poslovnošću" prijašnjih uprava i obnovom nekih vrijednih kontakata koji su dosad bili zanemarivani zbog toga što "taj i taj nije u toj i toj stranci" ili zato što "taj i taj isporučuje to i to krivoj firmi". Maleš je za stol vratio neke vrlo zanimljive i ugledne ljude koji su i ranije bili zainteresirani za "vezu s Hajdukom", ali ih se nije tretiralo na način koji su očekivali.

Maleš je prepoznao i vrijednost dolaska Barcelone u Split i nije želio odustati, što se na kraju pokazalo punim pogotkom jer su na dobitku bili svi, bez obzira što su nedostajale neke Barcelonine zvijezde. Nije zanemariva ni činjenica da je Barcelonin dolazak organiziran savršeno gotovo do najmanjih detalja i da si je splitski klub ovim spektaklom "kupio ulaznicu" za odaje najpopularnijeg svjetskog kluba u bliskoj budućnosti. "Nova Vlada" zacijelo neće propustiti iskoristiti mogućnost surađivanja i učenja od organizacije koja već desetljećima proizvodi vrhunski nogomet i financijski profit.

Balakov je simpatije hajdučke javnosti osvojio "njemačkim mentalitetom", dobrim uvodnim partijama protiv Šibenika i Barcelone, no pravu "točku na i" stavio je zatvaranjem vrata Stanku Poklepoviću uoči prve utakmice u sezoni. Ne zbog simpatičnog Špace, istinske klupske legende koji bi mogao biti zadnji u redu koji je zaslužio "vrata u nos", nego zbog toga što je Balakov objavio da ista pravila vrijede za svakoga. Bez obzira kako se tko zove.

Jer previše je "zaslužnih i važnih" u Hajduku, previše je onih koji smatraju da imaju pravo na sve u svakom trenutku i ući na sva vrata bez kucanja. Balakov se okružio svojim bugarskim pomoćnicima i potpuno izolirao od svih utjecaja sa strane, koji su nerijetko bili najteža bitka mnogih njegovih prethodnika na Hajdukovoj klupi. I dobro je da ne zna ni tko je Poklepović, ni tko je ovaj menadžer, onaj "dobročinitelj", ovakva klupska legenda ili veličina. Zaista, tko bi od "domaćih" trenera imao snagu jednom Poklepoviću reći "Žao mi je šjor Špaco, ne može"? A Poklepović ima dovoljno i vremena i prostora predstaviti se Balakovu i pružiti ruku pomoći ako mu je potrebna.

Drugi dio svoje osobnosti i Maleš i Balakov pokazali su na jednom drugom mjestu, koje će mnogi pogrešno držati nevažnim. Obojica su spremno prihvatila ideju sudjelovanja na Torcida kupu, najvećem hrvatskom malonogometnom turniru na otvorenom koji veći dio ljeta pred punim tribinama "nogometnih kritičara" traje na betonskom igralištu u Vukovarskoj ulici.

Tko ne poznaje Split, ne može u potpunosti pojmiti koliko je teško u njemu izaći pred "sud javnosti" u kojemu nije važno što ste i kako se zovete. U gradu žestokih kritičara i vječne zajebancije, u ambijentu kojemu egzistira na stotine "bezimenih kraljeva" koji ne priznaju "zvijezde" i jedva čekaju posramiti neko "veliko ime" i Maleš i Balakov stavili su na kocku sve ono što rade na Poljudu. I pogodili. Obojica su pljeskom nagrađivani pri svakom izlasku na teren, a Malešov "hat-trick" i spontana, "navijačka" proslava ljubljenjem dresa i penjanjem na ogradu pred navijače bila je vrhunac utakmice i poruka svima: "I ja sam dio vas". Istu je stvar Maleš već nekoliko puta ponovio, predstavljajući sebe tek "jednim od navijača koji ima priliku napraviti nešto dobro".

Maleš i Balakov svojom su "inicijacijom" osvojili simpatije hajdučke javnosti, no njihove pozicije ne trpe nikakvo opuštanje ili "šaltanje u nižu". Pravi izazovi tek stižu pred Hajdukove "padobrance", koji će se prije ili kasnije morati "upoznati" sa Zdravkom Mamićem. "Šerifom" od čijih je "metaka" na ovaj ili onaj način "stradalo" čitavo mnoštvo nadobudnih Malešovih i Balakovljevih prethodnika...