Dinamova bahatost i Hajduk bez prijatelja

Bahatost se uglavnom obije o glavu

Više štete hrvatskom nogometu i veći razdor između Splita i Zagreba rade (izvršni) predsjednici dva najveća kluba nego što je to napravila jedna ili dvije odluka suca Marića. Ni splitsko dramatiziranje oko sudačkih odluka u utakmicama u kojima Hajduk nije bio pravi, niti Dinamov bahati stav prema rivalu nisu način za poboljšanje odnosa u hrvatskom nogometu. Lako bi i danas bilo popljuvati Mar/mića kao što je učinjeno na Poljudu, odnosno Maleša kao što je učinjeno u Maksimiru, no Sportnetovi kolumnisti pogledali su splitsko-zagrebačke aktualnosti na drugačiji način...

Zdravko Mamić ovoga puta nije priredio klasični show, ali je nedostatak vulgarnog vokabulara nadoknadio novopronađenom bahatošću i samodopadnošću koja je zgodna navijačima, ali nije korektna ni pametna u kontekstu odnosa prema Hajduku i HNL-u. Naime, nakon što se kroz ušicu igle Dinamo provukao pored Malmöa, Mamić je okupljenima poručio kako su njegovo društvo Perez, Mourinho, Wenger i Redknapp, kako njega HNL ne zanima i da jahti po Kornatima dok Dinamo igra domaće utakmice jer je "tri puta jači od bilo koga kod kuće". Dinamov izvršni predsjednik na niz je načina podrugljivo govorio o kolegi na Hajdukovoj strani, a ni uvlačenjem Torcidi nije mogao zamaskirati uživanje u Hajdukovim mukama.

Nakon ulaska u Ligu prvaka u Maksimiru se osjeća aura nedodirljivosti kao da je otkrivena Amerika, kako kod Mamića tako i kod Jurčića i igrača koji su svoju "ligoprvašku" klasu slabo pokazali u minimalnoj i uglavnom negledljivoj pobjedi nad najslabijim prvoligašem. Dinamo kao da navijačima poručuje - i mi i vi smo tu samo zbog Lige prvaka, a kako HNL ne zanima ni nas, ni igrače ni trenera ni izvršnog predsjednika - zašto bi HNL zanimala vas?

No, Dinamovo pravo društvo nikada neće biti Real i Ajax, ali će uvijek biti Cibalia, Osijek i - Hajduk. I Dinamu bi bilo bolje da se na zemlju spusti prije nego kasnije, i da u Ligi prvaka uživa u plodovima dobrog rada - na čemu cijelom klubu, od Mamića preko Jurčića do igrača, treba odati priznanje - a prema HNL-u se i dalje odnosi kao prema natjecanju od kojeg živi. Da, od kojeg živi, iako pare donosi LP. U HNL-u razvija svoje igrače, u HNL-u osvaja naslove i poziciju koja mu omogućuje nastupe u Europi, u HNL-u stvara pobjedničke navike, u HNL-u pronalazi igrače za svoje europske uspjehe. I ako u toj HNL ima nezadovoljnih, netko treba napraviti ozbiljnu analizu je li u dugom roku netko dramatično oštećen(iji) u odnosu na nekog drugog. U dugom roku, ne u dvije utakmice. I Dinamo to treba zagovarati, a ne ismijavati.

Umjesto u trljanju na nos u stilu "ha-ha, mi smo u Ligi prvaka i mi se družimo s Realom", umjesto u vrijeđanju protivnika, njegovih igrača i rukovodstva, pa ako hoćete, umjesto spuštanja na razinu na kojoj sada Hajduk komunicira, Dinamo je mogao pokazati više stila, karaktera, dugoročne želje za dobrobit nogometa i međusobnih odnosa. Jer, i Mamić je nekada bio Maleš.

I Mamić je imao seanse s novinarima i video-snimkama derbija s Hajdukom i prozivanjem sudaca. I Mamić je raznim neprimjerenim riječima častio suce, domaće i europske. I Mamić je muku mučio s rezultatom, s momčadi, sa šopingom, s promašajima, s financijama, s uređenjem kluba, i također je obećavao ono što nije ispunio, a danas zbog toga ismijava Malešove (nerealne) najave o naslovima prvaka idućih godina. U međuvremenu su i Dinamo i Mamić malo sazreli, na svom su primjeru naučili kako onoga trenutka kada postanu dovoljno kvalitetni i dobri, ali i skromni, da onda više neće ovisiti o dvije ili tri sudačke odluke, ni doma ni u Europi. Naučit će to i Hajduk, a ako u Dinamu slučajno nastave živjeti na sedmom nebu potpuno ignorirajući zbivanja u HNL-u, moglo bi im se to obiti o glavu prije nego završi Mamićevih "10 godina". Gdje je Hajduk izgubio prijatelje?

Više štete hrvatskom nogometu i veći razdor između Splita i Zagreba rade (izvršni) predsjednici dva najveća kluba nego što je to napravila jedna ili dvije odluka suca Marića. Ni splitsko dramatiziranje oko sudačkih odluka u utakmicama u kojima Hajduk nije bio pravi, niti Dinamov bahati stav prema rivalu nisu način za poboljšanje odnosa u hrvatskom nogometu. Lako bi i danas bilo popljuvati Mar/mića kao što je učinjeno na Poljudu, odnosno Maleša kao što je učinjeno u Maksimiru, no Sportnetovi kolumnisti pogledali su splitsko-zagrebačke aktualnosti na drugačiji način...

U Zadru je kod 0:0 Pristovnik zažmirio na prekršaj na Tomasovu u kaznenom prostoru, u Parku mladeži je Marić poništio regularan pogodak, propustio isključiti dvojicu igrača Splita i svirati kazneni udarac. Pet bodova Hajduk je "promašio" zbog sudačkih pogrešaka zbog kojih će obojica otići "na hlađenje", pet bodova koje Dinamo bježi Hajduku uoči velikog derbija. I mogli bismo nastaviti, zbrajati i oduzimati što je sve pogriješeno protiv Hajduka na početku ove, prošle i svih prijašnjih sezona u kojima bi se Dinamo odvajao na nedostižnu prednost. Uvijek bismo našli dovoljno materijala.

Prošle godine otprilike negdje u ovo vrijeme svjedočili smo konferenciji za medije vrlo sličnoj onoj današnjoj. U Hajdukovom press-salonu Joško Svaguša okupio je medije, sjeo pored sebe visoku klupsku upravnu delegaciju, pojačao se predsjednikom NS Splitsko-dalmatinske županije Paškom Viđakom i prema HNS-u i Dinamu slao vrlo slične upozoravajuće poruke kao i Hrvoje Maleš danas. I što je od svega izrečenog i najavljenog napravljeno, promijenjeno, odrađeno? Ništa osim nove smjene na čelu kluba.

Hajduk je previše slab iznutra, da bi djelovao snažno i opasno prema vani. Puno toga Hrvoje Maleš najprije mora posložiti unutar svoje organizacije, i istine treba reći - to i pokušava napraviti, da bi Hajduk u ovakvom trenutku izgledao ozbiljno i da bi se netko u Zagrebu, bilo u Rusanovoj, bilo u Maksimiru, ozbiljnije zabrinuo na sve ovo što se "opet galami s Poljuda". Hajduk je, budimo iskreni, puno puta galamio bezveze i taj "šum nepravde" mnoge u Hrvatskoj koji nisu "ni Dinamovi, ni Mamićevi", iziritirao je do te mjere da mu ni kad je zaista oštećen, više ne vjeruju. A na svaki argument, snimku ili dokaz da su Pristovnik i Marić uistinu koštali Splićane pet bodova u ovih šest kola, samo odmahnu rukom uz komentar "vi se uvijek nešto žalite". Hajdukov najveći poraz u HNL-okvirima nije što se ne može nositi s Dinamom. Nego to što je pogrešnim potezima i odnosima s klubovima praktično ostao bez prijatelja u HNL-u.

Hajduk s Hrvojem Malešom na čelu ima šansu. Odgovorno to i javno tvrdim. S Malešom koji "rudari" od jutra do mraka, koji pokušava pokrpati sve ono što su godinama, pa i desetljećima drugi uništavali, s Malešom koji ima skromnost, viziju, ideju i radnu energiju kakvu nije imao ni jedan njegov prethodnik. Ali s Malešom koji smije dozvoliti da ga vodi srce, ali ne da srce upravlja glavom. S Malešom koji treba smisliti i provesti teža i kompliciranija, ali zato pametnija i dugoročnija rješenja od pokliča "razmislit ćemo o istupanju iz lige". Maleš je dovoljno pametan da bi shvatio da to nije nikakvo rješenje, osim ako ne želi biti onaj koji će potpisati gašenje kluba, što se nije usudio nitko u njegovoj stogodišnjoj povijesti.

Zdravko Mamić svoje nogometno carstvo nije izgradio u jedan dan, niti u jednu godinu. Niti će ga Maleš "minirati" u svom prvom izlasku na scenu. Ukoliko želi pobjede i rješenja, Maleš mora imati pameti i strpljenja. Ukoliko je Hajdukova jedina strategija iz godine u godinu galamiti i prijetiti "u suho", od skidanja Dinama s pozicije vodećeg kluba u Hrvatskoj neće biti ništa. A Maleš će, umjesto potencijalno dugoročnog rješenja, postati samo još jedan predsjednik Hajduka kojeg je "potrošio Zdravko Mamić". Što god spadalo u to.