Korumpirani ili nesposobni?

O sucima su se u sportu uvijek skladale pjesme i pjesmice, pričale priče i pričice, razvijale teorije i teorijice. Ne samo hrvatskim, iste su, ili barem vrlo slične i u drugim zemljama u kojima je narod, kao kod nas, izvaran i opljačkan, pa sve što se događa gleda kroz prizmu paranoje i uvjerenja da je cijeli svijet protiv njega. "Ne bih ja bio toliko paranoičan, kad me netko stalno ne bi pratio".

Suci su objektivan i logičan odabir kad u nekoga treba uprijeti prstom kako bi se sakrile vlastite mane. Suci su najranjiviji i najizloženiji dio sportskih igara u kojima svi smatraju da su bezgrešni, pametni i sposobni, ali pobjede i uspjehe ne žanju samo zbog jednog problema. Loših ili korumpiranih sudaca. Vlastite slabosti? Ma kakvi.

Kod nas odavno živi vječna dvojba kad god se dogode situacije kakvima smo svjedočili u početnih osam kola nogometnog prvenstva. Jesu li hrvatski nogometni suci korumpirani izvršitelji nečijih naloga ili su jednostavno toliko loši da im se mogu događati stvari kakve im se tako često događaju? Nitko na to pitanje još nije jednoznačno odgovorio, a vjerojatno i neće. Zašto? Zato što vjerojatno ni jedna teorija nije isključiva istina. I zato što ni jedna teorija nužno ne isključuje i drugu.

Hajduk je oštećen odlukama Pristovnika, Marića i pomoćnika Fegeša, Varaždinci ne vole Ljubičića i (vidi vraga) pomoćnika Fegeša, Cibaliju je zakinuo Strahonja, Slavenu gol nisu zabili napadači Lučkog, ali jest sudac Vidulin na nagovor pomoćnika Rajka, Rijeci u Splitu Burilo nije sudio penal, Istra je pobijedila Lokomotivu usprkos Gereku, Hajduk i Dinamo smatraju da ih je Bebek ozbiljno oštetio u derbiju. I sve ovo u samo nekoliko kola.

Zar je zaista u svim ovim slučajevima sudjelovao nekakav "nevidljivi joystick" ili su hrvatski suci samo - jako loši?

U što god od te dvije opcije vi osobno uprijeli prstom, jednoj skupini ljudi skoro da je svejedno. Bili korumpirani ili nesposobni njezini članovi, sudačka organizacija HNS-a najveći je krivac za sve ovo što se događa njezinim "ljudima u crnom/žutom/crvenom/zelenom". Sudačka organizacija šuti, sa gnušanjem odbija sve primjedbe i tjera svoju silu ponekad ostavljajući dojam užasne samodopadnosti, samoopstojnosti i samopotrebitosti. Kredibilitet kod navijača im je nikakav, njihove stručne opservacije više nitko ne uzima kao činjenice, sudačke pogreške češće opravdavaju i zataškavaju nego priznaju, a potezi koje vuku samo njihove "neposredne izvršitelje" guraju dalje u glib nepovjerenja javnosti.

Kritizirati možete igrače, trenere, publiku, spikere, masere, hvatače lopti, plesačice, vatrogasce, koga god hoćete - ali suce ne. I to je teoretski u redu, jer gdje bismo dospjeli kad bi svatko pričao o ovom ili onom krivo dosuđenom autu ili prekršaju? Međutim, ta činjenica da su jedini "operirani" od javne kritike pred suce stavlja drugu vrstu odgovornosti. Onu koja od njih, ili točnije od organizacije koja ih zastupa, traži odgovornost, traži najvišu moguću kvalitetu i najvažnije od svega - priznavanje pogreške kako se ona u budućnosti ne bi ponovila. To priznavanje suce i sudačku organizaciju ne čini ranjivom i manje vrijednom, nego upravo suprotno. Čini od sudaca ljude, a ljudi griješe.

Činjenice su neumoljive. Hrvatski suci izvan HNL-a nemaju nikakav rejting. Hrvatskih sudaca na velikim natjecanjima nema već "stoljećima". Tek tu i tamo Ivan Bebek, a koji je ovog ljeta i sam ispao iz drugog u treći kvalitativni razred, promoli nos na neku od utakmica Europske lige. UEFA nema ni jednog razloga zašto bi ignorirala nekog hrvatskog suca. Osim nekvalitete.

Sudačka organizacija svojim je mutnim i netransparentnim radom dovela do toga da joj danas više od pola lige ne vjeruje i smatra da je upravo protiv njega uperen "sudački prst". Samo je sudačka organizacija kriva za to nepovjerenje i za to što je se čas optužuje da sluša Mamića pa Hajduku u gradski derbi pošalje suca koji ga je već jednom "oružano opljačkao" u finalu kupa, a čas Maleša, jer se dan nakon njegovog "desanta na Rusanovu" na suđenje više ne žali Hajduk nego njegov protivnik.

Naravno da i klubovi imaju svoj dio "kolača" u nepovjerenju ne samo prema sucima, ali od klubova je očekivano da budu pristrani. Svatko se bori za svoje boje, svatko bi volio pobijediti i svatko tuđu muku doživljava puno lakšom nego svoju. Svi pogreške na svoj račun doživljavaju krađom, a pogreške na tuđi - "slobodnom sudačkom prosudbom".

Hajduk je dosad bio najglasniji u osudi sudačkih pogrešaka na svoju štetu, ali je opet propustio idealnu prigodu kapitalizirati sve ono za što se "borio" minulih tjedana. Bez obzira što mislili o Strahonjinom suđenju u Vinkovcima, činjenica je da nije imao isti kriterij za prekršaj u kaznenom prostoru Hajduka i Cibalije. Pa ako je već ocijenio da nije bio penal na Bartoloviću, onda bi inteligentan potez kvalitetnog suca bio istim ocijeniti i prekršaj na Anasu u završnici susreta. Ne bi nikome pala kruna s glave da je nakon Vinkovca netko iz Hajduka to javno rekao i usput ponovio da Hajduk uistinu želi biti "ravnopravan", a ne "ravnopravniji". Danas-sutra kad neki "Strahonja" opet ošteti Splićane, s puno bi više kredita smjeli dignuti glas protiv nepravde.

Znam, možete pitati "zašto se Sinovčić ili Žužul nisu tako ogradili u ime svojih klubova od sudačkih pogrešaka na štetu Hajduka", ali uz dužno poštovanje i prema Zadru i prema Splitu, Hajduk je u hrvatskom nogometu nešto drugačija dimenzija. Ako želi da drugi slušaju dok govori o svojim problemima, onda će Hajduk nekad morati imati malo više senzibiliteta i za tuđe. Ova "borba" koju je Hajduk poveo odlaskom u Rusanovu ne smije biti borba za ravnopravnost Hajduka. Ona mora biti borba za ravnopravnost svih. Jedino tada će i Hajduk uistinu biti ravnopravan.

Dok svi klubovi zajedno ne otvore oči i ne budu imali toliko snažan karakter da ih nije sram ni strah javno reći "sudac je danas pogriješio u našu korist, ali mi to ne želimo i ne podržavamo", od svakog vikenda i novog kola HNL-a svima će se u Hrvatskoj grčiti stomak i smučiti od onoga što će slijediti nakon utakmica.

Dok sudačka organizacija otvoreno ne prizna da s našim sucima nešto nije u redu, dok ne podigne razinu tjelesne spreme, taktičke obučenosti, moralnog odgoja, vlastitog odnosa s javnošću ili štogod je razlog ovako lošim sudačkim odlukama, stalno će u javnosti titrati pitanje jesu li naši suci zaista korumpirani ili "samo" nesposobni. A na koncu svega ispadne da je - svejedno.