Tomasovljeva "eksplozija" stvorila novi problem

Zašto veliki talenti koje Hajduk dovede rijetko uspiju u splitskom klubu? Odgovor je vrlo sličan odgovoru na pitanje zašto Hajduk zadnjih sezona nema rezultata i trofeja. Nema kontinuiteta upravljanja, vođenja i rada, pa nema ni kontinuiteta igračkog napredovanja. Neki koji su u Split stigli s aureolom "svjetskog potencijala", poput Ante Rukavine, do danas su ostali nedorečeni i nezavršeni. Zašto? Krivnja je ravnomjerno podijeljena između pretjeranog marketinga onih koji su na njemu željeli zaraditi, nedovoljno kvalitetnog rada i igračkog limita.

Hajduk je nakon Rukavine u svoje redove doveo novu dvojicu "vrhunskih talenata". Marin Tomasov iz Zadra je kao "kapitalac" stigao u zimu 2009., a Anas Sharbini u paketu s bratom Ahmadom iz Rijeke devet mjeseci kasnije. U tom trenutku HNL izuzev Dinamove svlačionice nije nudio ništa bolje, potentnije, talentiranije.

Od zime/jeseni 2009. do kasnog ljeta/rane jeseni 2011., Hajdukovi trener, uprava i navijači iz sezone u sezonu, iz utakmice u utakmicu, iz trenerske koncepcije do trenerske koncepcije, tražili su odgovor na pitanje "Kad će više ta dvojica proigrati?". Bilo je bljeskova, poput Tomasovljeva gola Dinamu iz Bukurešta, ali kontinuitet igrara i doprinosa Hajdukovim rezultatima kod obojice je izostajao.

Barem dosad.

Tomasov je minulog ljeta išao na operaciju glave, nakon koje je duhovito primjetio kako mu je sad "instaliran novi softver". Koliko god bila duhovita, šala iz današnje perspektive djeluje i istinitom. Od početka ove sezone kao da gledamo nekog novog Tomasova. Igrač kojeg su navijači zvali "leptirićem", postao je "osa". Tomasov zabija, asistira, ulazi bez straha u dvoboje sa žestokim braničima i trenutno je prvo ime ovog novog, Balakovljevog Hajduka s pet pogodaka i tri asistencije u 11 nastupa.

Kad su nakon dvije i pol sezone mnogi od njega digli ruke i zazivali Mirka Oremuša kao opasnije i bolje rješenje na desnom krilu, čekali da prođe još ova sezona ugovorne obveze kako bi se Hajduk napokon riješio tog "vječnog talenta", na Poljud je stigao Balakov i sve oko Tomasova okrenuo na glavu. Ili je to uistinu bila stvar onog softvera? "Tomasov 2.0".

Balakov je u Tomasova polagao toliko vjere da je pustio Oremuša u Izrael, a ovaj mu je uzvratio najboljim nogometom svoje karijere. I to - konstantnim. Tomasov je ove sezone rijetko bio "skriven u šumi nogu", u većini utakmica bio je u skupini najboljih igrača "bilih". I sve one koji su jedva čekali da mu istekne ugovor na kraju ove sezone, natjerao da se uhvate za glavu zbog činjenice da već u prvim satima 2012. godine Tomasov potpuno besplatno može "odlepršati" iz Hajduka.

Dvije posljednje Hajdukove uprave uglavnom su se susretale s problemom "rezanja" ugovora za igrače koji su zarađivali puno, a davali malo. Sad je pred Malešovom ekipom možda i još teži problem. Kako ovakvog Tomasova "natjerati" da produži ugovor i Hajduku osigura bar nekakvu zadovoljštinu za one dvije i pol godine u kojima ga je "čekao"?

Tomasov je u 24. godini i pred njim je raskrižje koje će odrediti hoće li svoj najbolji nogomet igrati u Hajduku i HNL-u ili će od naredne sezone negdje drugdje krenuti ispočetka. Ironično je da je Hajduk prošlih sezona potpisao toliko loših i dugotrajnih ugovora, a Tomasovljeva "eksplozija" ga može dovesti u situaciju da za jednog od svojih najvrjednijih igrača na koncu neće dobiti - ništa.

Hajdukova uprava nema puno vremena, ni manevarskog prostora. Nastavi li s ovakvim igrama nema nikakve dvojbe da će se Tomasov brzo naći i na listi reprezentativnih kandidata, kao jedan od onih, poput Badelja, Vrsaljka ili Kovačića, koji bi mogli unijeti malo "svježe krvi" i razdrmati tamošnje "starosjedioce". A tek to bi Hajdukovu upravu stavilo pred novi problem, jer reprezentativna pozivnica znači i dodatno zanimanje i pozornost inozemnih kupaca.

S Anasom Hajduk neće imati sličnih problema, barem ne ove sezone. Oba brata Sharbini za Poljud su ugovorom vezana do kraja sezone 2012/13, što ostavlja dovoljno prostora za manevar splitskoj upravi, koja mlađeg Sharbinija planira "kapitalizirati" prije ulaska u posljednju godinu ugovora s "bilima". Odšteta Rijeci i godišnje gaže obojice Sharbinija ne ostavljaju veliku vjerojatnost dugoročne suradnje s "bilima", ali Anas će morati dati puno više od onoga što je dao dosad da bi Hajduk mogao razmišljati barem o povratu uloženog, kamoli zaradi.

Anas je minula dva vikenda napravio ono zbog čega je doveden u Hajduk, sjajnim individualnim potezima "prelomio" utakmice protiv Cibalije (asistencija Kukoču) i Slavena (pogodak "iz ničega" za 2:1). Međutim, u njegovoj su igri i dalje očite velike amplitude, kakve je Tomasov ove sezone znakovito smanjio. Tek kad postigne pravi kontinuitet, Anas će biti spreman za prijelaz iz naslova "igrača koji obećava" u "igrača koji donosi prevagu". Takav je igrač u Hajduku bio Senijad Ibričić.

Balakov je u ovih nekoliko mjeseci uspio iz dvojice najvećih "misterija" Hajdukove svlačionice izvući više nego svi njegovi prethodnici. Osim Tomasova i Anasa, Balakov je "dignuo vrijednost" i Kukoču i Lendriću, stabilizirao Maločinu poziciju, zadržao Vukušićevu vrijednost, otkrio Portugalca Limu. Slijedom yinga i yanga, negdje se "puna čaša" morala "preliti preko ruba", pa su najveći gubitnici trenutno Trebotić i Tičinović, dvije "prirodne desetke" koje se dosad nisu uspjele izboriti za "mjesto pod suncem".

No, Balakovljev sustav u kojemu nema privilegiranih i pretplaćenih daje rezultat. Da je samo Marina Tomasova transformirao od vječnog talenta do reprezentativnog kandidata - isplatio se. Posebno ako uprava pronađe način kako će njegovu "eksploziju" - kapitalizirati.