Trenutak za stanku i psihologa

Trenutak za stanku

Još jedan dan u uredu, mogli su pomisliti u taboru Dinama nakon što su i protiv Šibenika, iako u nastavku nisu briljirali, s terena otišli s nova tri boda u džepu. A reprezentativna stanka, čini se, stiže točno u pravo vrijeme...

Iako je rani pogodak Sammira dao naslutiti da se Šibeniku sprema puno neugodnija večer na Maksimiru, što je priznao i sam gostujući trener Tomić, Dinamo je ovoga puta ipak pokazao dio očekivanog i često spominjanog "pražnjenja poslije Europe".

No, nije samo problematična bila motivacija: Calello nije ni nastupio zbog ozljede na zagrijavanju, Sammir je bio prisiljen napustiti igru, a i Kovačić se požalio na ozljedu. Ipak, ne djeluje kao da se radi o ozbiljnijim problemima, no Jurčić je upozorio da se radi o plaćanju cijene visokog ritma utakmica, o čemu će svakako biti nužno voditi računa u nastavku jeseni.

Osim toga, Dinamo je u posljednjih pola sata, kada je Šibenik smanjio nakon pogreške Vrsaljka, morao izdržati u "pokrpanoj" formaciji te nije bilo prilike za mirno privođenje susreta kraju. Zbog takvog raspleta, odnosno nedostatka uobičajene uvjerljivosti, kao i spomenutih ozljeda, dvotjedna stanka stigla je Dinamu u vrlo dobar trenutak.

Upravo bi Vrsaljkov povratak u prava izdanja, premda se 19-godišnjaku mogu tolerirati oscilacije, mogao biti veliki dobitak za Dinamo u nastavku sezone. Isključenje u Malmöu i pripadajuća suspenzija kao da su ga izbacili "iz takta", a među posljedicama je i pogreška protiv Šibenika. Srećom po Dinamo, ostala je bez opipljivijih posljedica od počasnog gola gostiju. Dinamu treba samopouzdani, ambiciozni Vrsaljko, kako u Ligi prvaka, tako i u domaćem prvenstvu.

S druge strane, Dinamu se nema što puno ni prigovoriti. Često se hvale momčadi koje pobjeđuju i u svojim slabijim izdanjima, a kako je Hajduk ponovno kiksao, Zagrepčani još sigurnije kroče prema potencijalnom novom bijegu daleko od konkurencije.

Za kraj vrijedi istaknuti i još jednu kvalitetnu završnicu Fatosa Beqiraja, koji se ponovno upisao u strijelce. Da je bio "nekoliko stotinki brži", kako sam kaže, protiv Lyona, njegov bi učinak izgledao još impresivnije, no i golgeterska forma iz hrvatskog prvenstva zaslužuje poštovanje. Izbio je na vrh ljestvice Dinamovih strijelaca, makar sezonu nije počeo kao prvi Jurčićev izbor. Njega, pak, u stanci očekuju pripreme za moguću minutažu protiv Engleza i Švicaraca, ukoliko se nametne novom izborniku crnogorske selekcije. Četiri rijeke, dva lica Hajduka

Ni u svom trećem pokušaju Hajduk nije slavio na gostovanju u Karlovcu. Iako je u prvom poluvremenu dominirao, zabio vodeći pogodak i potom stvorio još nekoliko izglednih prilika za povećanje vodstva, u drugom se dijelu raspao i odigrao možda i najlošijih 45 minuta otkako je trener Krasimir Balakov. Je li prvenstvo za "Bile" ovim kiksom definitivno izgubljeno?

Čak i oni najzagriženiji i najoptimističniji navijači Hajduka na ovo pitanje odgovorit će vam potvrdno s obzirom na nedodirljivost Dinama i Hajdukovu sve učestaliju naviku da na gostovanjima prosipa bodove. Nakon Zadra i Parka mladeži, "Bili" su bez punog plijena ostali i u Karlovcu, koji je posljednjih dana bio ozbiljno uzdrman nakon štrajka igrača.

"Bili" su startali sjajno. Odmah su krenuli u napad, pritisnuli suparnika i počeli stvarati šanse. Ahmad je poslije 15 minuta igre zabio za prednost Hajduka, a do kraja poluvremena ona je mogla biti i povećana. Lendrić je uzdrmao gredu i uz to u par navrata bio u dobrim prilikama, a pokušavali su još Tomasov i ponovno Ahmad, no rezultat se nije mijenjao. To je, dakle, bilo poluvrijeme kakvo je Balakov priželjkivao, barem što se igre tiče - dominantno, kontrolirano i s puno šansi.

I onda, Hajduk kao da je nestao. Kao da je iz svlačionice izašao neki drugi Hajduk, neka momčad koju ni vlastiti trener, kako je i sam Balakov rekao poslije utakmice, ne prepoznaje. Iz pogreške Milićevića Karlovac je izjednačio i to kao da je "ubilo" goste. Imali su do kraja utakmice još pokoju šansu, no sve u svemu bilo je to vrlo loše drugo poluvrijeme i, još više od toga, bio je to neshvatljivi pad momčadi koja je u prvom dijelu apsolutno dominirala i nadigravala svog suparnika. Zagonetka je to koji ni najugledniji svjetski psiholozi vjerojatno ne bi odgonetnuli.

Što dalje? Dinamo je već pobjegao na sedam bodova, a Hajduku sada puno veći problem predstavlja činjenica da je bodovno poravnat s gradskim rivalom Splitom. Realnija se sada čini borba za drugo mjesto nego za prvo, no ono što Hajdukove navijače može umiriti je činjenica da predsjednik Maleš ni ne pomišlja na trenersku smjenu. Ne samo zbog toga što je Balakov postao miljenik splitske publike, nego i zato što učestale trenerske smjene zaista ne mogu donijeti dugoročni uspjeh.

Balakov nije mađioničar. U Hajduku se od njegova dolaska generalno dobro radi, no neke boljke poput "nestajanja" s terena očito je teško izliječiti. Balakov, njegov stožer i svi igrači i dalje trebaju nastaviti raditi iz dana u dan, za svakog se protivnika pripremiti što je bolje moguće, u svakoj utakmici ići na pobjedu i dati sve od sebe. Pa onda - što bude...