Krivima su izbrisali grbove

Još je jedna tmurna jesen iza Hajduka, tmurnija čak i od mnogih prethodnih. Na rezultatskom planu splitski je klub i ovaj Božić dočekao daleko od svih trofeja, daleko od Europe, daleko od euforičnog čekanja proljeća. I ono najbolnije u svemu - daleko od financijske stabilnosti. Ovaj i ovakav Hajduk, samo u prošloj godini "pojeo" je više od 100 milijuna kuna.

U vjetar bačenog novca Hajdukove navijači sjete se kad god se njihovim (pre)plaćenim "ljubimcima" dogode Zadri, Karlovci, Lokomotive, Interi, Zagrebi. Koji svi zajedno ne troše koliko Hajduk troši samo na plaće. Da, teško je u današnjem vremenu takve financijske i životne nesigurnosti biti empatičan prema "nevoljama" nogometaša koji manje-više redovito primaju vrlo ugodne svote novčanica. I da, nitko o tome ne bi govorio da brojni Hajdukovi igrači i ove jeseni nisu vrlo često na terenu izgledali nezainteresirano, beskrvno, bezvoljno.

Hajduk je opet, posebno na gostovanjima, često izgledao jadno. Iako je Balakov i u nekim sramotnim izdanjima njegove momčadi vidio "nešto" i kazao kako je "vidio organizaciju i disciplinu usprkos porazu" i kako "Hajduk ni jednom nije bio razbijen", malo je koga "bacio na koljena" podatak da Hajduk ove jeseni nikad nije izgubio s više od jednog pogotka razlike.

Splitska je svlačionica ostala bez gotovo cijele momčadi koja je izašla iz njegovog omladinskog pogona. Jonjić, Jozinović, Andrijašević, Čop, Tičinović, Trebotić i Glumac nisu bili dovoljno dobri za Balakovljeve kriterije, Oremuš i Marin Ljubičić uspjeli su se nekako "ugurati" u Ukrajinu i Izrael.

Jedni kažu da je nedopustivo tako se odreći igrača u koje je klub ulagao i vrijeme i novac, drugi da je konačno došao netko tko će otvoreno reći da proizvodi iz Hajdukove omladinske škole jednostavno nisu spremni za ozbiljan nogomet internacionalne klase. I jedni i drugi vjerojatno su djelomično u pravu. Jednom je valjda trebalo reći da "to" - ne valja.

U moru novih "promašenih investicija" koje su prošlog ljeta došle u poljudsku svlačionicu, jedan je igrač ipak pogođen. Portugalac Ruben Lima jedan je od rijetkih ozbiljnih igrača u Hajdukovoj svlačionici. Igrač za kojeg se u svakom potezu vidi školovanost, taktička potkovanost, profesionalnost. Igrački temelji kakve Hajdukovi "izlazni proizvodi" jednostavno - nemaju. Hajdukovi "klinci" umjesto reda i rada u svojim tinejdžerskim godinama već razmišljaju o ugovorima, menadžerima, provizijama. Uostalom, što očekivati od jednog "običnog" klinca i roditelja, kad si i jedan klupski skaut Vilson Džoni dozvoljava pred stotinama ljudi vrijeđati trenera juniora jer njegovom sinu nije dozvolio izvesti penal?

Bez obzira što je u završnici sezone pozvao trojicu juniora da mu popune rupe (Radošević, Barišić, Milić), Balakov je ove jeseni jasno i otvoreno "prokazao" loš rad Hajdukove omladinske škole. Ove sezone i kadeti i juniori ostvaruju jako dobre rezultate, ali tko zna hoće li iz tih novih generacija izaći novi Kalinići i Vukušići ili Tičinovići i Trebotići?

Balakov je ove jeseni odradio selekciju, no opći je dojam kako odstranjivanjem trojice mladih, Hajdukova svlačionica ni približno nije do kraja očišćena. Malo je onih koji su, poput Srđana Andrića, minule jeseni zaslužili pljesak barem za zalaganje i odnos prema bijelom dresu, a prema nekima od njih ni Hajdukova publika nije uvijek poštena.

Recimo, jedan Mario Maloča nikako se ne uspijeva izboriti za simpatije navijača, a sigurno nije najgori igrač Hajduka. Svaki kiks mu se multiplicira, svaka loša reakcija slonovski pamti, ali svaka dobra partija brzo zaboravlja uz komentar o zrnu i ćoravoj kokoši. A Maloča je po svim mjerilima jedan od najstandardnijih i najkonstantnijih igrača Hajduka kod svakog trenera koji je stolovao na Poljudu zadnjih godina. I jedan od rijetkih koji se ne skriva iza "neodgodivog poziva na mobitel" baš u trenutku kad prolazi ispred navijača ili novinara nakon poraza.

Ili recimo Vukušić. Najbolji Hajdukov strijelac i najvrjedniji eksponat Hajdukove omladinske škole u seniorskoj svlačionici u posljednjoj utakmici protiv Zadra s terena biva ispraćen zvižducima. Dok svaki ulazak Ahmada Sharbinija ili Ivana Vukovića navijači dočekuju pljeskom. Sličnu je "torturu" proživljavao i Nikola Kalinić, to je očito križ kojeg mora podnijeti svatko tko se u Splitu izdigne iznad prosjeka.

Upravo zato vjerojatno i Balakov ima više kredita nego svi njegovi prethodnici iz "lokalnog bazena". Nema nikakve dvojbe da bi nekakav "Balaković" već odavno bio "bivši" da je ostvario rezultate kakve je ove jeseni ostvario Balakov. Da, Balakov bi trebao ostati, jer ima veliko ime i karizmu i zato što bi Hajduk napokon morao stati iza trenera za kojeg se odlučio. Ali ni Bugarinu, kao ni ikome drugome, ne treba davati podršku lišenu svake kritike i potpuno odriješene ruke da radi što god želi, bez analiziranja svih aspekata njegovog rada i ignoriranja pogrešaka, kojih dakako ima. Je li Milo Nižetić taj koji bi mogao i trebao kreirati ukupnu Hajdukovu stručnu politiku - pitanje je za one koji su ga odabrali. Po funkciji - jest.

Aktualnoj upravi na čelu s predsjednikom Hrvojem Malešom, koji je nakon Karlovca otvoreno kritizirao trenerove poteze, situaciju s Balakovom olakšava činjenica da je Bugarin omiljen među navijačima. Samim time i Maleš može svoje povjerenje aktualnom treneru objasniti "promjenom strategije o vječnim smjenama trenera". Međutim, pravi će ispit za upravu biti trenutak kad Balakov izgubi povjerenje navijača. Tek će se tada vidjeti ima li mladi Hajdukov predsjednik zaista bezgranično povjerenje u Bugarina i hoće li na njemu graditi svoju dugoročnu viziju.

Maleš je donio dosta sitnih promjena u Hajduk, koje su zasad prilično "nevidljive" golom oku, no brzo će postati svjestan da sve dobro što se radi "u pozadini" ne može nikad "obojati" loš rezultat prve momčadi u vedre boje. Kao što mora biti svjestan da gafovi poput onog sa Šimunićem, Mamićem, Tomasovom i Subašićem ili klupskim kalendarom, puno glasnije i snažnije definiraju njegov mandat od činjenice da je očišćen stadion ili uvedena kontrola ulaska u klupske prostorije.

A kad bolje razmislim, taj sramotni gaf s brisanjem grba s dresova klupskih legendi na kalendaru za 2012. u principu i nije toliko loš kao koncept. Samo što je klupski operativac koji se igrao u Photoshopu pogriješio osobe i vremensko razdoblje za brisanje. U proteklih desetak godina u Hajduku je bilo jako puno onih koji nisu zaslužili slikati se s Hajdukovim grbom na prsima, odijelima ili kalendarima. Ima ih i na tom novom kalendaru, ali ne na onim stranicama s kojih su se grbovi brisali, nego na onoj slici na kojoj je aktualni kadar.

Za Hajduk bi zapravo najbolje bilo kad bi mogao "retuširati" većinu onoga što mu se događalo zadnjih godina...