Nema više natrag. Ili ipak ima?

Hrvoje Maleš je frajer. Gledajte priču iz koje god perspektive želite, važite iz ovog ili onog kuta, bojajte u koju god vam boju odgovara. Ali činjenicu iz prve rečenice ne možete osporiti. Zapravo možete, ali nećete ispasti ozbiljni.

Tip koji je bosonog padobranom sletio u močvaru punu gladnih i pohlepnih krokodila i za samo nekoliko mjeseci u toj močvari napravio "dar-mar". Tip koji je u tu močvaru uletio srcem i brzo se u njoj počeo gušiti uz podsmijeh ne samo "krokodila", nego i svih onih koji su promatrali sa strane i njegov lik i djelo proglasili "hamburgerom kojeg će gladni krokodili probaviti prije nego što su ga i prožvakali". Tip kojemu se posprdno prijetilo kako će "dobiti po 'piksi'" dao je po toj istoj "piksi" svima onima koji su ga podcijenili.

Maleš je danas junak svih, bez obzira na boju, klub ili regiju. Stavio je na kocku puno toga, zapravo sve. Od vlastitog imena i ugleda, do sigurnosti svoje obitelji. Većeg rizika zapravo i nema. Trebali bi o tome razmisliti svi oni koji klubaškom zadojenošću pokušavaju umanjiti razmjere njegovog časnog djela. Srećom, takvi su u debeloj manjini.

Maleš je napravio nešto što je u hrvatskom narodu moguće samo u ekstremnim situacijama. Ujedinio je i desne i lijeve i bijele i plave i sjeverne i južne i istočne i zapadne. Njegovom prokazivanju sudačkih mediokriteta stigla je plebiscitarna podrška sa svih strana. I zaslužio ju je. Iako je teško ne primjetiti dubinu gliba u kojem je naše društvo došlo lopatama korupcije, pljačke, prijevare i lopovluka. Hrvoje Maleš postao je apsolutni junak nacije samo zato što je pošten. U nekom drugom svijetu i drugačijem društvu to bi se smatralo uobičajenim.

Kod nas je, nažalost, uobičajeno i normalno kad vam "direktor svemira" otvoreno kaže kako "to što je napravio Maleš on ne bi ni da mu guraju žarač u guzicu" i kad se smije u lice hrvatskom pravosuđu govoreći kako "nije lud da radi za Uskok".

Zamislite koliko arogantan moraš biti da u današnjem vrijeme kad se nekad najmoćniji čovjek u državi vozika između zatvora i sudnice, korupcijske afere u svim porama društva izlaze na vidjelo, a milijarde isisane iz naših džepova tjeraju na koloplet emocija između tuge i bijesa, možeš odmahnuti rukom i reći "Ma 'ko će mene uhvatiti?"

Slika lisica na rukama dvojice ljudi koji bi po funkciji trebali biti najpošteniji i najmoralniji, vapi za temeljitim čišćenjem našeg nogometa od vrha do dna. Zar ste se uistinu začudili što Vlatko Marković i dalje živi u nekom paralelnom svemiru i na svako pitanje odgovara kako "to nije njegov problem/odgovornost?" Što je dosad uopće bila njegova odgovornost? Nije odgovoran za klubove, za lige, za sudačke afere, za bankrote prvoligaša, za namještanja utakmica.

Njegova je samo reprezentacija. Ali i tu nije odgovoran za rezultat, jer za poraze je kriv Bilić. Nije kriv za debakl u Cardiffu, jer za to je kriv "bogati Surkis". Nije odgovoran za to što još uvijek nemamo reprezentativni kamp u svojoj zemlji, za to su krive krtice koje uvijek iskopaju i odnesu u kontejner kamen temeljac kojeg on postavi.

Za što je to onda uopće odgovoran Vlatko Marković? Biti na čelu neke organizacije i ne imati nikakvu odgovornost? Idealan sustav, zavidjeli bi mu mnogi kraljevi, carevi i diktatori na njemu. HNS je povukao očekivan potez, poput Poncija Pilata je "oprao ruke" od Širića i Djedovića pravdajući se "individualizacijom odgovornosti".

Ali o kakvoj "individualizaciji", pobogu, pričate? To što su Širić i Djedović završili u zatvoru krunski je i neoborivi dokaz in flagranti da je unutar HNS-a (!!!) postojao nekakav paralelni sustav u kojemu je sudjelovalo mnoštvo HNS-ovih uposlenika. Nisu Širić i Djedović sudili, njihove naloge izvršavali su neki drugi. Koji su to suci provodili njihove naloge? Je li Marković naložio da se to istraži? Ako će se braniti time da "nije znao", onda je debelo odgovoran baš za to. Što nije znao.

Pričati o moralnoj odgovornosti nemoralnih osoba je besmisleno, pa tako i očekivati nekakav "moralan čin" od ljudi koji su hrvatski nogomet odveli na stratište. Ako je netko više od desetljeća u vrhu hrvatskog nogometa i pritom nema pojma o ovome, onda su za njega definitivno prikladnije neke druge institucije od pravosudnih. Medicinske recimo. Jer čak i ako ste toliko pošteni da ne sudjelujete u nečasnim radnjama, glava vam sigurno nije mogla dobivati dovoljno kisika uslijed tolikog guranja iste u pijesak.

Ovo jednostavno ne smije stati isključivo na Širićevom i Djedovićevom "utamničavanju". Šteta je, zaista je šteta što policija nije uspjela dovršiti plan koji je uključivao praćenje toka novca od njih dvojice prema nižim i/ili višim strukturama koje su uključene u "hobotnicu". Šteta je što nećemo otvoreno saznati koji su to suci potkupljivi, kako se zovu neposredni izvršitelji, tko je sve sudjelovao u cijeloj priči i dokle ona sve ide.

Ili možda ipak hoćemo? HNS se ekspresno odrekao obojice stožera "osječkog lobija", a zatvor je hladan i ružan, zidovi ćelija propusni, brzo se sazna što je vani i tko vas je šutnuo nogom kad vam je potrebna bilo kakva pomoć. Hoće li Širić i Djedović odabrati put šutnje i prihvaćanje čitave krivice samo na svoja ramena, iako je kristalno jasno da u cijeloj priči nisu bili sami? Hoće li barem jedan od njih zatražiti ljudski oprost uz pokajanje za svoje grijehe i pomoći policiji da do kraja raskrinka čitavu ispletenu mrežu? Ivan Brleković je o tome rekao da "kad si zatočen među četiri zida, samo s čučavcem, drugačije razmišljaš o svemu, ponajprije o slobodi".

Mladi predsjednik Hajduka pokrenuo je nešto što jednostavno ne smije stati. Policija, pravosuđe, država, politika, časni ljudi u HNS-u, časni ljudi u sudačkoj organizaciji, svi klubovi, svi ljudi čista obraza jednostavno MORAJU prepoznati da je ovo taj trenutak kad se sva nataložena prljavština mora izvući na površinu, a sve nečasne radnje prokazati i kazniti. Jedan po jedan, svi časni ljudi koji su upleteni u hrvatski nogomet i ne žele nositi križ vječne sumnje u njihovo poštenje moraju napraviti ono što je napravio Maleš. Bez obzira koga će to "zakačiti" i tko će "nastradati".

Nadajmo se da natrag više nema. Tko god je varao neka odgovara. I ne samo u nogometu, ovo treba ići i dalje. To je jedina šansa da hrvatski sport preživi.