Futsal Euro otvorio nove mogućnosti

Pobjeda protiv Rumunja, pa dvije "osvetničke misije" za neke prošle dugove Česima i Ukrajincima i Hrvatska je - "poludjela". Prije samo tjedan dana imena Darija Marinovića, Ive Jukića, Jakova Grcića, Tihomira Novaka, Franka Jelovčića, Saše Babića značila su nešto tek manjem, "stručnom" ambijentu. Danas - pola države priča kako je Marinović češkog vratara driblingom "poslao po ćevape", žučno raspravljaju tko je bolji, Grcić ili Novak, a vratara Jukića poluozbiljno preporučuju i Slavku Goluži i Slavenu Biliću.

Iako je talent ove iznimno mlade reprezentacije neupitan, širi hrvatski auditorij momci Mate Stankovića ipak nisu osvojili svojim (malo)nogometnim majstorijama, nego prije svega nevjerojatnom, gotovo fanatičnom borbenošću u koje su, hoćete-nećete, morate zaljubiti. Posebno uz saznanje da najveći dio posla na terenu praktično odrađuje šest do sedam igrača, a futsal je takav sport da malo tko može izdržati više od pet minuta punog ritma.

Jer tu nema skrivanja. Priznao je nedavno Robert Jarni, jedan od rijetkih svjetskih igrača koji su nastupali i za nogometnu i za futsal reprezentaciju svoje zemlje, da je "mali nogomet" tjelesno daleko zahtjevniji od "velikog". "U nogometu kad 'pukneš' fizički, nabiješ dijagonalu 70 metara od sebe i uhvatiš zraka. A u futsalu ako ti koncentracija padne samo na jednu sekundu, možeš biti siguran da stiže kazna."

Lijepo je vidjeti da je Hrvatska "otkrila" još jedan sport, a još ljepše gledati pune tribine Spaladium Arene, a uskoro i Arene Zagreb. Futsal Euro u Hrvatskoj već se danas, četiri dana prije završetka, može proglasiti apsolutnim pogotkom. Troškovi organizacije za ovakav tip natjecanja su gotovo minimalni, UEFA određuje i financira praktično čitav budžet, jer je željna pokrenuti potpunu ekspanziju ovog sporta diljem Europe.

Čak ni najgore nevrijeme u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko desetljeća nije pokvarilo dojam. Štoviše - organizacija u Splitu i Zagrebu dobila je dodatne bodove zbog brze i kvalitetne reakcije na sve probleme koji su se putem pojavljivali. Dovoljno je reći da su u Splitu šef organizacije Denis Kosor i njegova marljiva družina uspjeli organizirati čak tri autobusne linije za navijače, dok je Grad Split istovremeno za sve svoje građane uspio osposobiti - ravno jednu. Sitnih propusta je bilo, posebno što se tiče distribucije ulaznica u Spaladium Areni, no nigdje sve ne štima savršeno i dobre stvari definitivno su zasjenile sve usputne manjkavosti. Ipak, završni račun ostavit ćemo za poslije zatvaranja.

Što se tiče hrvatskog futsala, on je ovim događajem već sad apsolutno profitirao. Po prvi je put reprezentativne utakmice gledao ovoliki auditorij, a mnogi koji su imali dojam kako je mali nogomet rekreativni sport ili mjesto gdje skreću oni koji ne uspiju u "velikom", mogli su shvatiti u kolikoj su zabludi. Valjda riječi jednog vrhovnog nogometnog autoriteta kakav je Xavi Hernandez dovoljno govore o kvaliteti i zanimljivosti futsala. Njegova velika Barca svoju dominaciju između ostalog može barem mrvicu zahvaliti i podatku da jednom tjedno sa svim Barceloninim kategorijama, pa tako i seniorima, rade treneri iz klupske futsal sekcije i uče ih tajnama brzog razmišljanja i reagiranja.

Nogomet i futsal imaju dvije osnovne poveznice. Igra se nogom i cilj je loptu ubaciti u protivničku mrežu. Otprilike tu prestaju sve sličnosti. Uspoređivati dinamiku, taktiku, akcije, rješavanje problema, obrambene metode i trenažne procese u nogometu i futsalu otprilike je slično kao uspoređivati tenis sa stolnim tenisom. Parametri su slični, imaš reket i prebacuješ loptu preko mreže, ali sve ostalo je različito.

Zato je prilično iritantno slušati komentare kako je "mali nogomet dosadan u odnosu na veliki ". Naravno da i u futsalu ima dosadnih utakmica, taktičkih, "šahovskih" bitki kakva je primjerice bila jučerašnja između Hrvatske i Ukrajine. Ali pričati generalno o "dosadi" je smiješno. Kao da su sve utakmice "velikog" nogometa uzbudljive i dramatične? Priznajte koliko ste se puta u životu nagledali utakmica koje bi završile bez golova i sami sebe upitali "Tko će mi vratiti ova dva sata života?" Može li se na temelju takvih utakmica reći da je nogomet dosadan?

Profitirat će sigurno i većina naših reprezentativaca iz udarne postave i već narednog ljeta može se očekivati egzodus naših najboljih igrača u najjače europske lige - španjolsku, talijansku, rusku. Osim što je Hrvatska "otkrila" futsal, i Europa je otkrila hrvatski futsal. A UEFA je još jednom na djelu vidjela i ishvalila naše organizacijske sposobnosti, što bi HNS morao iskoristiti kako bi u budućnosti konstantno ciljao na neka realnija i objektivnija domaćinstva nogometnih turnira i natjecanja od onoga kojeg smo, Bogu hvala, "spušili" u Cardiffu prije pet godina.

Aktualni uspjesi reprezentacije trebali bi biti generator sređivanja mnogih još uvijek neriješenih odnosa između futsala i "malog nogometa". U Hrvatskoj se velika većina turnira ne igra po pravilima futsala, nego po pravilima malog nogometa (5+1), što je u zadnje vrijeme počelo stvarati određene probleme.

Dva najveća hrvatska malonogometna turnira, zagrebačka Kutija šibica i splitski Torcida kup, turniri s tradicijom i masovnošću koji okupljaju sve najbolje hrvatske i mnoštvo inozemnih igrača, možda bi u dogledno vrijeme mogli barem početi razmišljati o mogućnosti prelaska na futsal pravila. Jasno je da bi trebalo vremena, jer je velika razlika između četiri i pet igrača u polju i mnogi se ne bi mogli tako lako priviknuti, posebno "rekreativci", no dugoročno bi unificiranje pravila i potpuni prelazak na futsal zacijelo pomogli razvoju ovog sporta diljem zemlje, te širenju i jačanju baze iz koje bi se mogao crpiti materijal za klubove i reprezentaciju.

No, to je ipak tema za nešto širu, stručnu i argumentiranu "malonogometnu raspravu" i donošenje najboljih odluka za daljnje dugoročno razvijanje ovog sporta u našoj zemlji. Hrvatska malonogometna tradicija seže nekoliko desetljeća u prošlost, a neke od legendi malog nogometa, poput Nikole Tomičića, Alena Delponta, Stjepana Pavlica, Miće Martića, Roberta Grdovića, Josipa Palića, ostavile su dubok trag u hrvatskom sportu, iako ih se nije uvijek gledalo s ozbiljnošću koju su kao sportaši zaslužili.

Aktualna reprezentacija ulaskom u polufinale Futsal Eura tu bi nepravdu mogla ispraviti i konačno pozicionirati futsal tamo gdje mu je u tradiciji hrvatskog sporta i hrvatske države i mjesto. Među najpopularnije, najvažnije i najmasovnije sportove.