Loš blef Cibone

Nisam gledao utakmicu između Cibone i Partizana i nemoguće mi je (pr)ocjenjivati jesu li Cibonu suci uistinu "masakrirali". Međutim, poštujem lik i djelo Nikše Prkačina i nemam razloga sumnjati u njegove izjave kako je u toj utakmici Cibona doista drastično oštećena od strane slovensko-crnogorskog sudačkog trojca.

Nije mi teško prihvatiti nečiji dojam da košarkaški suci "griješe" ili "potkradaju". Ne bi im bilo prvi put. Nije mi teško prihvatiti da su suci i u ABA i u hrvatskoj ligi "svakavi". I da o njima kruže svakakve priče. I da se vrlo često promeću u glavne uloge, umjesto sporednih koje su im namijenjene. Ukoliko sportski direktor Prkačin, direktor Antunović, predsjednik Lovrić ili trener Repeša smatraju da se njihovom klubu nanosi šteta, onda imaju apsolutno pravo, čak i obvezu, na to ukazivati i protiv toga se boriti. Bili bi loši funkcioneri kad to ne bi činili.

Međutim.

Način, terminologija i prijetnje koje su Prka, Antunović i Repeša "isukali" nakon utakmice totalni su promašaj. Cibona prijeti istupanjem iz lige koju je osnovala? Iz lige čiji je suvlasnik? Iz natjecanja koje je osmislio njihov nekadašnji "direktor svemira" i principom "mrkve i(li) batine" u nju ugurao sve što je vrijedilo u državama nekadašnje SFRJ, ne zamarajući se nimalo primjedbama kako će ta liga uništiti košarkaška izvorišta i u Hrvatskoj i u Srbiji i potpuno degradirati nacionalna natjecanja? Što je deset godina kasnije postala notorna činjenica, a ne "uskogrudni pogled onih koji ne razumiju".

Cibonu i Union Olimpiju u tu ligu nitko nije natjerao, što se za neke druge klubove baš i ne bi moglo reći. Cibona ima previše "masla na glavi", da bi itko danas tek tako na mah povjerovao u priču o "obespravljenom siromahu kojeg se krade i u Zagrebu i u Širokom Brijegu". I lako se danas oglušiti na "plač" iz Tornja, odmahnuti rukom i reći "Zašto se niste bunili kad ste vi bili monopolisti i kad se u vaše ima kralo neke druge?" ili "Sami ste skuhali, sami i pojedite". Međutim, ukoliko zaista još uvijek želimo vjerovati da hrvatska košarka nije "klinički mrtav organizam", priču koju su u javnost izbacili čelni ljudi Cibone nikako se ne smije zanemariti.

Bilo bi zaista vrijedno da je netko iz Ciboninog tabora jasno, otvoreno i nedvosmisleno dovršio rečenicu i kazao zbog čega je to "Radiću, Biliću, Miličeviću, Lorbeku i Liscu u interesu da Cibone nema". Bilo bi korisnije za Ciboninu "borbu" kad bi nam svima otvoreno pokazali zbog čega je u interesu ABA lige da Cibona nestane. Tko će time i zašto profitirati? Dajte da svi vidimo tko to Cibonu "tuče ispod pojasa", pa da se svi dignemo u zaštitu hrvatskog kluba i interesa hrvatske košarke. Jer interes Cibone trebao bi biti i interes hrvatske košarke, zar ne? Makar su u Tornju često u prošlosti zaboravljali na to.

Posebno mi je nejasna izjava kako "Cibona nema problema s HKS-om, nego isključivo s ABA ligom". Drugim riječima, interes suvlasnika ABA lige Danka Radića, suvlasnika ABA lige Josipa Bilića i šefa marketinga ABA lige Bože Miličevića je da Cibone nema, ali interes predsjednika HKS-a Danka Radića, povjerenika hrvatske lige Josipa Bilića i "sive eminencije" hrvatske košarke Bože Miličevića je da Cibona bude što bolja?

"Regionalci" Radić, Bilić i Miličević tako šalju suce da potkradaju trenera Cibone Jasmina Repešu, a "domoljubi" Radić, Bilić i Miličević rade sve kako bi što više olakšali posao izborniku hrvatske reprezentacije - Jasminu Repeši. Repeša se pita "je li napravio dobar potez kad se odlučio vratiti u balkansku krčmu", a s "balkanskim krčmarom" ima potpisan "ugovor o najmu".

Tko je tu lud, tko zbunjen, a tko normalan?

Slažem se s Repešom, ta ispremiješanost košarkaških funkcija i kompetencija između nekoliko ljudi doista se može nazvati "balkanskom krčmom". Ali nije li "balkanska krčma" bilo i vrijeme kad je prvi čovjek Cibone, uz podršku prvog čovjeka saveza, "palio i krčio" sve ispred i iza sebe kako bi Cibona zadržala monopol na igrače, trofeje, Euroligu? Zašto nikome nije smetalo kad je prvi čovjek Cibone istovremeno bio i prvi čovjek (marketinga) ABA lige? Kad su se izmišljala nova pravila i "rastezala" postojeća kako bi Cibona dobila bilo kojeg hrvatskog igrača za kojeg bi joj "zapelo oko"?

Ne trebaju ni Prkačin, ni Repeša plaćati Cibonine "grijehe iz prošlosti". Ne trebaju trpjeti kad ih suci kradu, niti u Ciboni trebaju šutjeti kad misle da im je nanesena nepravda samo zato što i sami imaju "kontroverznu" prošlost. Ali ako su već "isukali mačeve", ako su već odlučili progovoriti u ime interesa hrvatske košarke, onda su trebali govoriti otvorenije i ratovati drugačije. Ovako njihovo "selektivno" prozivanje Radića, Bilića i Miličevića izgleda tek kako jeftin pokušaj skupljanja nekakvih javnih bodova i pritiska na suce da se "opamete".

Cibonina "prijetnja" o istupanju iz ABA lige otprilike je realna kao i da će Los Angeles Lakersi istupiti iz NBA lige i preseliti u meksičku. Zar bi čelnici ABA lige trebali povjerovati da će se Cibona svojevoljno spustiti u "drugu ligu", odustati od Eurolige i Eurokupa, raspustiti čitavu momčad i sama sebe osuditi na povratak u Bedekovčinu, Križevce, Dardu?

Zar u Ciboni uistinu očekuju da će ostali hrvatski klubovi odmah slijepo slijediti njihov primjer i stati u obranu njihove časti noseći transparente "Pošteno prema Ciboni ili i mi odlazimo?" Koji je to hrvatski klub stao na njihovu stranu nakon utakmice s Partizanom? I što misle pod Tornjem, tko je za to kriv?

Kad bi Cibona konačno počela svoje interese makar "zrno po zrno" usklađivati s interesima razvoja i afirmacije kompletne hrvatske košarke iz koje će na koncu profitirati i sama, umjesto da se ponaša kao razmažena princeza koja je dugo živjela u raskoši bez ikakve emocije prema onima koje je svojim životnim stilom gazila, a onda kad je ostala bez prijestolja vapi da joj se vrate privilegije na koje je naviknuta, imala bi pravo vjerovati da može stati na čelo kolone koja će donijeti neophodne i što hitnije promjene u hrvatsku košarkašku organizaciju.

Prkačin, Repeša, Antunović i Lovrić imaju priliku pokazati da je pod Tornjem uistinu riječ o nekoj "novoj Ciboni", a ne o "saniranoj staroj" u kojoj je novost tek to da više nema dugova. Cibona je svojim autoritetom i imenom apsolutno pozvana povesti bitku za bolju budućnost hrvatske košarke. Bitku koju trebamo. Štoviše, to se od nje i očekuje.

Ali na drugačiji, konkretniji i pametniji način od lošeg blefa kojeg su šupljom pričom o istupanju iz regionalne lige izveli nakon utakmice s Partizanom. Na ovaj blef nitko nije "trznuo".