Zar su svi isti?

Ovoga puta postavimo na stranu način Jovanovićeve komunikacije, koja je puno prigodnija recimo tom Zdravku Mamiću kojeg spominje nego jednom ministru. No, to nije takvo iznenađenje jer je novi ministar rano pokazao da će mu jezik biti brži od pameti izjavama o "isušivanju močvare". Jovanović govori ono što misli, na način kako ljudi razgovaraju na ulici, i dok je istina da to većina ljudi želi čuti jer to već godinama misli veliki dio javnosti, Jovanović je ministar. I on bi danas trebao govoriti na drugačiji način nego kada je kao saborski zastupnik populizmom kupovao glasove.

Danas ima odgovornost i danas bi trebao govoriti uzimajući puno više u obzir temelje pravne države i uopće svoju poziciju – primjerice, da nije na njemu slati poruke tko bi bio dobar, a tko loš predsjednik HNS-a nakon Markovića. Da ne govorimo o tomu da bi svoje vrijeme i trud trebao više posvetiti uvođenju sportske inspekcije, a ne pričanju o istoj, sređivanju Zakona o sportu, a ne pričanju o istom, uvođenju reda u hrvatski sport, a ne pričanju o istom.

Priču slušamo već 20 godina.

No, analizirati Jovanovićeve poruke na ovakvoj razini jednako je populistički i demagoški kao što je i njegov govor. Lako je Jovanovića osuditi da način na koji priča nije primjeren i da je to spuštanje na razinu onih o kojima priča.

Puno je važnije ono što Jovanović priča.

Naime, upornim generaliziranjem osoba, saveza i klubova, Jovanović, nažalost, pokazuje da hrvatski sport i situaciju u njemu poznaje vrlo površno i da se njegova analiza stanja svodi na neke "općeprihvaćene teze" koje su postale istina samo zato jer su toliko puta ponavljane kroz medije da ih se uzima zdravo za gotovo.

Primjerice, on je izjavom s početka ovog teksta u isti koš bacio Vlatka Markovića, Zorislava Srebrića i Zdravka Mamića, tri osobe koje imaju potpuno drugačiju ulogu u hrvatskom nogometu.

Godinama je popularno Markovića i Srebrića trpati zajedno, kao da su ista osoba, jednako odgovorni za svaku lošu stvar u hrvatskom nogometu.

No, Marković i Srebrić niti su ista osoba niti su jednako odgovorni za krizu domaćeg klupskog nogometa. Marković je bahat, Srebrić je pristupačan. Marković vrijeđa i ministra, Srebrić poštuje i čistačicu. Markovića nije briga ni za klubove ni za igrače ni za domaću ligu, Srebrić pomaže spasiti koju god situaciju može. Marković svoj posao predsjednika HNS-a obavlja loše, Srebrić svoj posao glavnog tajnika obavlja dobro.

Jasno mi je da od jeftinog populizma boluju kolumnisti, posebno oni koji o sportu pišu kada im Kerum tog tjedna nije dao nikakvog materijala, ali ministar? Ministar bi trebao biti bolje upoznat.

U HNS-u, kada govorimo o Rusanovoj, a ne o skupštinarima iz svih dijelova zemlje ili članovima IO-a, rade vrijedni, nerijetko i vrlo kvalitetni ljudi. Zato je u mnogim pogledima taj Savez uvjerljivo najbolji u zemlji. I mnogi od njih su, nažalost, stigmatizirani zbog svog gazde. Je li glasnogovornik Davor Gavran manje pristupačan jer mu je šef Vlatko Marković? Je li tajnica Iva Olivari manje sjajna u svom poslu jer joj je gazda bahati, egoistični lažac?

Zorislav Srebrić neće zahvaljujući ovom tekstu pobjeći od slike "Markovića 2" kakvu ima u javnosti, ali taj zaista vrijedni, pošteni, radišni i dobronamjerni čovjek koji je k tomu zaista kvalitetan nogometni funkcioner nije zaslužio ovakvu pljuvačku ministra Jovanovića.

Srebrić je za hrvatski nogomet učinio puno, Srebrić u hrvatskom nogometu ima više staža nego Jovanović godina života. Srebriću se zbog njegovog načina komunikacije i "političkih odgovora" znamo nasmijati, ali aktualni ministar mogao bi puno naučiti o ispravnoj komunikaciji od tog 72-godišnjeg pravnika. O popularnom GT-u, koji i danas u poznim godinama savršeno barata svakom informacijom vezanom za bilo koju reprezentaciju Hrvatske, od one seniorske do malih klinaca, sve najbolje će vam reći i svaki zaposlenik Saveza i igrač i izbornik Hrvatske. Saznat ćete koliko je teških pregovora Srebrić uspješno vodio i Savezu uvijek priskrbio koju kunu više kada se, primjerice, razgovaralo o cijeni kampa gdje bi reprezentacija bila smještena. Japanci su, kaže jedna legendardna priča, završili na intenzivnoj njezi uoči SP-a 2002. nakon pregovora sa Srebrićem.

Srebrić je u HNS stigao prije Markovića. Srebrić je u HNS-u operativac, a ne lider. Izuzetno važan, ključni operativac, ali ipak – operativac. Srebrić nije ni kreirao ovakav sustav, niti je za njega odgovoran, i svi koji poznaju i njega i njegov rad odbacit će Srebrićevu povezanost ili krivnju za sve loše što potresa hrvatski nogomet.

Možda jednoga danas USKOK pronađe i nešto protiv Srebrića – u ovoj državi teško je bilo komu vjerovati. Ali prije nego se to dogodi, jedan ministar morao bi biti pametniji kada na ovakav način govori o ljudima iz nogometa. U Srebrićevom slučaju, ljudima koji su u nogomet uložili sav svoj trud, vrijeme, znanje i koji su tom nogometu doprinijeli, posebno reprezentativnim uspjesima koji su hrvatskoj politici uvijek bili zgodna prilika za pokazivanje.

Koja je, pak, uloga Zdravka Mamića u hrvatskom nogometu? U stvarnosti, on je jedan član Izvršnog odbora. I izvršni predsjednik jednog kluba.

Gledajući na to "s Marsa", stvarno je teško shvatiti kako je to baš Mamić izravno odgovoran za stanje hrvatskog nogometa s obzirom na poziciju koju ima?

To da je Mamić "bog, vladar i apsolutni gospodar hrvatskog nogometa" je jedna teorija, koja sigurno ima noge i realnu podlogu u određenim zbivanjima, no Mamić nije kriv što pokušava imati što veći utjecaj. Prirodno je da svaki klub želi zaštititi i ojačati svoju poziciju unutar organizacije, no kada to netko napravi u mjeri u kojoj je to Mamić, po svemu sudeći, učinio, onda je to problem pojedinaca i sustava koji to dopuštaju, a ne Zdravka Mamića.

I u NBA-u ili Ligi prvaka ili Premiershipu postoje klubovi s vlasnicima, predsjednicima ili lobijima koji su malo jači od onih drugih. I puno klubova uvijek pokušava ojačati svoju poziciju. No, ako sustav ne dopušta, recimo, natjecanje Lokomotivi, Mamić tu ne može ništa. A kako taj sustav kreiraju i provode pojedinci, ako Mamić na njih ima tako snažan utjecaj, onda su problem oni – beskičmenjaci lišeni stava i osobnosti – a ne Zdravko Mamić. Jer da tu nije Mamić, na njih bi na isti način djelovao netko drugi, dok god se u sustavu vrte isti foteljaši bez istinske želje za dobrobiti hrvatskog nogometa.

Mamić je zbog dosta toga "negativac" u hrvatskom nogometu. Ne zbog svega što se o njemu priča i nagađa, jer ozbiljna demokracija drži se osnovnog pravila "da nitko nije kriv dok mu se ne dokaže suprotno", već zbog svog načina komunikacije i šerifskog stila vođenja kluba koji bi trebao biti udruga građana, a ne privatni klub. I kao takav, Mamić čini prvenstveno PR štetu i svom klubu, a posljedično i hrvatskom klupskom nogometu, već godinama, pa bi njegov odlazak sigurno olakšao vraćanje kredibiliteta sportu.

No, promašeno je i trivijalno Mamića kriviti za bankrote, prekide, suspenzije, licencije, Goricu, Varaždin, Karlovac, dugovanja, Offside, nepostojeći kamp, Širića i Djedovića. Može to raditi javnost koja ne zna bolje, mogu to raditi kolumnisti koji ne znaju bolje, ali to ne može raditi ministar jer on mora znati bolje.

On mora razumjeti sustav i njegove mane, on mora znati što radi i za što je odgovoran Vlatko Marković, što radi i za što je odgovoran Zorislav Srebrić, što radi i za što je odgovoran Zdravko Mamić. On bi morao znati i još pokojeg člana Izvršnog odbora, i ako bi, Jovanovićevim rječnikom, netko trebao pljunuti u ogledalo, nisu li to prije ljudi koji dopuštaju Markoviću bahato ponašanje? Nisu li to ljudi koji su savili kičmu pred Mamićem radi nekog sitnog privatnog interesa? Nisu li to ljudi koji su prihvatili da "nema nikih problema" dok kuća gori?

Ne treba li Jovanović razmišljati kako to promijeniti? Kako poboljšati sustav koji te ljude bira, i kako te ljude promijeniti? Ako ćemo nakon skorog odlaska Vlatka Markovića imati Izvršni odbor s 10 poštenih, obrazovanih, objektivnih i dobronamjernih ljudi koji imaju svoje JA, onda će Zdravko Mamić biti najmanji problem. Barem HNS-u, Dinamu će ostati do daljnjega.

Da se razumijemo, Jovanovićeva osnovna misao vodilja je shvatljiva i prihvatljiva, uostalom, već godinama i mi na Sportnetu zazivamo promjene jer za lošu situaciju u hrvatskom nogometu trebaju odgovarati svi koji su Savez vodili. Prvo Vlatko Marković, jer on je glava kuće koja tone. Napisali smo već toliko argumentiranih tekstova za njegov odlazak da ih nema potrebe ponavljati, bez obzira na neosporno i brojne zasluge u organizaciji rada HNS-a.

S njim treba otići i Izvršni odbor kao tijelo koje vodi Savez – a odvelo ga je u krivom smjeru. Pisali smo i o svim tim krivim odlukama, od Lige 16 do licenciranja.

No, od ministra bismo trebali očekivati da situaciju razumije bolje nego kao da je o svemu pročitao desetak prosječnih tekstova ili postova na nekom forumu. Svi koji rade u nogometu su isti, a ona trojica najspominjanijih, Marković, Srebrić i Mamić, oni su glavni krivci za sve.

Njegova ideja kako riješiti problem, njegov stav, njegova komunikacija i shvaćanje problema samo vodi novim problemima i dodatnom urušavanju ugleda sporta, upravo nečega što bi Jovanović morao štititi.

Nadam se da će analizi stanja u znanosti i obrazovanju pristupiti s puno kvalitetnijim i dubljim pristupom, jer na kraju krajeva, nogomet je, u kontekstu resora koji je ustupljen Jovanoviću, za budućnost ove države među manje važnim problemima.