Hajdukova ključna riječ - selekcija

Vježbanje konstante i Josipa Šimunića

Izostanak Dinamove pobjede u Rijeci neće uzdrmati aktualnu situaciju u Maksimiru. U svjetlu činjenice da se već sada priprema izdanje hrvatskog prvaka u novom lovu na Ligu prvaka, ono što se traži je vježbanje konstante kroz svih 90 minuta...

Dinamo je i na Kantridi još jednom pokazao ono što već znaju već i "ptice na grani". Kada igra na svom maksimumu, momčad Ante Čačića nerješiva je zagonetka za sve domaće protivnike, pa je tako i Rijekin trener Dragan Skočić usprkos izborenom remiju morao priznati da je u završnici njegov sastav bio izložen milosti i nemilosti Zagrepčana.

Nemilost je pokazao snalažljivi Josip Pivarić, postigavši kasni pogodak za izjednačenje, no ostaje i saznanje da je Dinamo mogao i do sva tri boda da je bilo više preciznosti i manje raspoloženog Lisjaka. "Realizacija će doći kada to najviše bude trebalo", prenosi iskusni Jerko Leko razmišljanja iz svlačionice, no kada najviše bude trebalo - u nadolazećem finalu Kupa i početkom iduće sezone - Dinamu će trebati i cijele dobro odigrane utakmice, a ne samo pojedina razdoblja.

Polufinale Kupa protiv Zagreba pokazalo je kako se Dinamo igrajući "na faze" može dovesti u nezgodnu situaciju te bi Osijek morao predstavljati dovoljno jak podražaj za maksimalni angažman od prve do zadnje minute. To će Čačićevim nogometašima ujedno biti i posljednji pravi natjecateljski test prije novih europskih ispita, a tada će svako poluvrijeme u kojemu Dinamo "ne bude bolji i učinkovitiji", kako je strateg Modrih sažeo poslije Kantride, vrlo vjerojatno biti kažnjeno isto kako je Rijeka došla do pogotka, na ovaj ili onaj način.

Pod posebnim je povećalom u Rijeci bio povratnički nastup Josipa Šimunića. Reprezentativac koji bi trebao biti jedan od stupova hrvatske obrane u Poljskoj i Ukrajini dobio je 57 minuta i nije se proslavio, skrivivši pritom kazneni udarac. Olakotna mu okolnost svakako može biti dugo izbivanje izvan terena zbog ozljede i nedostatak prave forme, no od igrača Šimunićevog kalibra očekuje se da to nadoknađuje svojim iskustvom. Međutim, kako ga u Dinamu nisu "forsirali" nezaliječenog upravo kako bi bio spreman za Europsko prvenstvo, tako do kraja klupske sezone onda treba pustiti da se Šimunić proba vratiti svojim (naj)boljim izdanjima. Jer će takav biti nužan Slavenu Biliću. Ključna riječ - selekcija

Lučko je svakom Splićaninu prvi ili posljednji dodir s glavnim gradom. Jugozapadno predgrađe Zagreba dosad je bilo mjesto gdje se stajalo na naplatnim kućicama, a malo je tko iz splitske perspektive mislio da će tamo osim 157 kuna cestarine početi ostavljati i bodove...

I Lučko je stalo u red onih koji su proteklih sezona muškim gardom i bez kompromisa ili kompleksa istrčavali na Poljud i uzimali svoje "povijesne pobjede". U godišnjem dobu u kojem Hajduk već debelo zaostaje za Dinamom mnogi su se prošlih sezona osladili bodovnim plijenom na mjestu na kojemu donedavno to ne bi mogli ni sanjati.

Nažalost, Hajduk je svoje kriterije snizio do razine u kojoj više ni jedno Lučko, uz svo poštovanjem prema najmlađem zagrebačkom prvoligašu, ne može pobijediti "na mišiće". Podatak da je prvi udarac prema vratima iz igre Hajdukova momčad uputila tek u 86. minuti (pogodak Vukovića pao je iz slobodnog udarca) dramatičniji je za Hajduk negoli sama činjenica da su prosuli tri boda u utakmici protiv kluba koji im je po prvi put u stoijednogodišnjoj povijesti došao na Poljud.

Izgleda ružno, djeluje tužno, izaziva depresiju kod ionako deprimiranih navijača. Međutim, realno gledajući - to je cijena koju Hajduk kad-tad mora platiti. Ako su se u Poljudu odlučili za ovaj korak (bez obzira na razloge), onda treba biti svjestan da će biti i oscilacija i ružnih poraza i grbavog puta i teških vremena. Bilo ih je prošlih sezona i kad je momčad bila puno skuplja, starija i tobože "kvalitetnija". Gubio je Hajduk i bodove i obraz i prošlih sezona i to još skupo plaćao. Doslovno.

Šira slika Hajduka "na vlastiti pogon" ne bi se smjela ocjenjivati ili kompromitirati zbog poraza od Osijeka ili Lučkog, bez obzira koliko oni neugodni bili. Hajduk alternativu jednostavno - nema i toga treba biti svjestan. Kao i činjenice da nitko, nikad nije uspio "pomladiti" cijelu momčad i kroz samo nekoliko mjeseci dobiti šampione. Selekcija je danas ključna riječ i najvažniji posao u mandatu Miše Krstičevića. Koliko je tih mladih igrača spremno nositi neki novi, uspješni(ji) Hajduk? Selekcija nije samo prebaciti 10 juniora u prvu momčad. To može napraviti svatko. Selekcija je znati na vrijeme probrati tko je od njih vrijedan pažnje i strpljenja, a tko samo trati vrijeme i sebi i svima oko sebe.