Penetracija Longom i Coxom ili kako sam ostao bez Eura

"Gospodine, stigli smo na odredište", procijedio je službeno, udario petama i kamena lica stao pored automobila otimajući se porivu da trepne. Prvo jednom, a potom i drugom skupocjenom cipelom od krokodilske kože zakoračio sam na zagrebački asfalt, protegnuo ruke i udahnuo svjež jutarnji zrak. Bez riječi sam posegnuo za lisnicom i u džep odore vjernoga vozača ugurao novčanicu od stotinu eura. Neka se nađe.

Nervozno sam pogledao na sat, pa potom niz ulicu koju smo upravo ostavili iza sebe, kada je iz sumaglice izronio jednako blještav i temeljito ušminkan Bentley, rođendanski dar britanskog princa Charlesa, do vrha napunjen tek neophodnom prtljagom za jednomjesečni boravak u europskoj divljini.

Dvojica su počasnih stražara na mramorno stepenište ispred Sportnetova tornja učas istrpali dvadesetak golemih kofera, a potom udarili petama, isukali sablje i prislonili ih o svoje noseve, stvorivši mali, ali ipak počasni kordon kroz kojega ću zakoračiti u predvorje najboljeg sportskog portala u regiji.

Tek što sam zakoračio ka sportskome hramu, njegova su klizna vrata pobjegla u suprotnim smjerovima, a na pločnik su u silnoj žurbi istrčala Trojica iz Warke. "Brzo, Pacijent je već sigurno na putu ovdje", povikao je Tomislav Pacak povlačeći za sobom dva kofera na kotačima. "Sajko, baš si danas morao zaspati", dodao je.

"Nema žurbe, gospodo, ta i ja sam tek sada došao. Neće Poljska i Ukrajina nikamo pobjeći", počastio sam trojicu kolega širokim osmijehom i pohrlio dati im visokih pet, kada su me dočekala njihova zaleđena lica. "Shit", pobjeglo je iz usta Bernarda Jurišića, a kolutanje očima i izostanak uobičajenog oduševljenja kada se čovjek nađe licem u lice s Engleskim pacijentom dao je naslutiti kako nešto nije u redu.

"Ne želim brzati u zaključke, prijatelji, ali imam dojam kao da ste željeli pobjeći", zbrojio sam brzo dva i dva i kiselo se nasmiješio.

"Ma, ovaj… ma, ne… otkud ti to?", zamuckivao je Pacak, premda Pacak nikada ne zamuckuje, a zatim je slegnuo ramenima, pogledao u Sajka i Jurišića i duboko uzdahnuo.

"Dobro, imaš pravo, oprosti što ti to moram ovako reći, nadali smo se izbjeći kontakt oči u oči i javiti se SMS-om iz Slovenije, ali ti ne ideš na Europsko prvenstvo", kazao je drhtavim glasom i pognuo glavu među ramena.

"Kako ne idem? A što je ovo", vrisnuo sam u nevjerici i dlanom pokazao na brdo prtljage što zaklanja pogled prema istoku.

"Razgovarali smo Bernard, Davor i ja…", nastavio je Pacak i pogledao u svoje kolege. Jurišić je zviždao i gledao u nebo, a Sajko promatrao vršak cipele kojim je po betonu gurao komadić šljunka. "… i složili se da je od ključne važnosti za ovaj portal da pratimo hrvatsku, a ne englesku reprezentaciju."

"Znači, vi idete u…", zaustio sam dok su Sajko i Jurišić kliznuli pored mene i uskočili u Sportnetovu limuzinu.

"Da, idemo u Warku. Sorry, Marine… pokušali smo biti fer i pobjeći prije nego nas vidiš", prekinuo me Pacak, ušao u limuzinu i zalupio vratima.

"Ali… tko će onda pratiti englesku reprezentaciju?", vapio sam dok su mi pred očima prolazila uplakana lica Stevena Gerrarda, Waynea Rooneyja i Andyja Carrolla. Jedno se zatamnjeno staklo spustilo do pola.

"Ah, da, nismo ti rekli? Pisat ćeš Europacijenta", začulo se iz unutrašnjosti prije nego me odlazeća limuzina uz škripu kotača okupala oblakom kancerogenih ispušnih plinova.

Oni su mali, ali su veliki

Premda će gorku nepravdu nanesenu Engleskom pacijentu biti teško isprati bez značajnog bonusa na plaću, osjetno dužeg godišnjeg odmora i dvoboja vatrenim oružjem po izboru glavnog urednika, spreman sam oprostiti i upustiti se u novu bitku s bjelinom papira i stvaralačkom krizom kako bih pred vas istresao prvo izdanje Europacijenta i bacio pogled na prvih osam utakmica najveće europske nogometne smotre koje neki još nazivaju i utakmicama prvoga kola.

Kako sam oprostiti spreman, ali zaboraviti baš i ne, uvodni ću dio pregleda u inat Trojici iz Warke posvetiti upravo engleskoj, a ne hrvatskoj reprezentaciji, odnosno nepogrešivoj sposobnosti Gordog Albiona da sam sebi zagorča život i prije nego prvu loptu gurne s centra igrališta u Poljskoj i Ukrajini.

Engleski je savez tako suprotno svim očekivanjima za izbornika imenovao Roya Hodgsona, koji je potom svoj prerano završeni i nasilno prekinuti mandat u Liverpoolu odlučio oživjeti u reprezentaciji pozivanjem gotovo svih igrača kluba s Anfielda koji se mogu pohvaliti engleskom putovnicom, ali ne nužno i osobitim nogometnim talentom.

Potom je taj isti Roy Hodgson odlučio kako u reprezentaciji više nema mjesta za Rija Ferdinanda, te ga odbio pozvati čak i nakon što se ozlijedio Gary Cahill izrazivši spremnost da u slučaju ozljede još kojega stopera Engleska umjesto pozivanja Ferdinanda radije promijeni sustav igre u 3-5-2.

Zbog svega toga, ali i zbog urođenog poriva za rušenje atmosfere u momčadi, engleski mediji uvodne su dane uoči utakmice s Francuskom umjesto na podizanje naboja potrošili na potragu za odgovorom na pitanje stoji li iza Hodgsonove tvrdoglavosti možda optužnica protiv Johna Terryja, koja engleskog kapetana tereti da je rasistički vrijeđao Ferdinandova brata.

Sva naklapanja i nagađanja odlučio je prekinuti upravo Hodgson, koji je u razgovoru za ITV otklonio sve dvojbe i definitivno potvrdio da ima mjesto u glumačkoj postavi Smogovaca, svojevrsnom parafrazom citata "oni su mali, ali su veliki". "Neću pozivati Rija Ferdinanda zato što Rio Ferdinand nije igrač kojega se poziva da bi bio zamjena nekome, on je sjajan igrač kojeg se poziva zato što je potreban i neophodan", kazao je Hodgson.

Dakle, Rio Ferdinand je sada mali, ali je još uvijek i veliki. Hoću reći, on još uvijek nije mali, već je dovoljno velik da ne bude pozvan kako ne bi bio mali.

Ili tako nekako.

Euroćorak

U takvoj sjajnoj i nabrijanoj atmosferi Englezi su u ponedjeljak dočekali i prvu utakmicu na Europskom prvenstvu. Trebao je to biti pravi derbi s još jednom nogometno posrnulom kolonijalnom silom, Francuskom, a na kraju je ispao najveći ćorak od utakmice još otkad su se na Old Traffordu u finalu Lige prvaka 2003. godine susreli Milan i Juventus.

Sve što o utakmici trebate znati njen je rezultat (1:1), a sve ostalo reći će vam dobrom hranom popunjeni gospodin u francuskom dresu.

A kad smo prije nekoliko mjeseci saznali da će u istoj skupini igrati Njemačka, Portugal, Nizozemska i Danska, bez pardona skupinu smo proglasili skupinom smrti, no tada nismo znali da će nas do groba otjerati dosadom.

Znam, reći ćete kako je baš ova skupina iznjedrila dosad najveće iznenađenje Europskog prvenstva, ali kad se čovjek ne veseli zato što je Mario Gomez Portugalu zabio lijep gol, već zbog činjenice da smo napokon nakon 80 minuta muke vidjeli nešto vrijedno spomena, tada nije sramota od Njemačke, Nizozemske i Portugala zahtijevati nešto više.

Od Danske ne, njih su ionako svi proglasili autsajderima. Eto im sad.

Eurosuper

Kada vam je na leđima 35 godina, kada su vas svi otpisali iz kategorije ozbiljnih nogometaša i kada mediji vaše pozivanje u reprezentaciju okarakteriziraju tek kao nostalgično lutanje izbornika, pa potom zasjenite i takvu veličinu kao što je Zlatan Ibrahimović i svojoj reprezentaciji s dva sjajna pogotka donesete preokret i prva tri boda na Europskom prvenstvu, tada vam je ime Andrij Ševčenko i možete kritičarima pokazati srednji prst.

Da ne odigra više baš ništa na ovom Europskom prvenstvu, Ševčenko je pokazao da u svići još uja ima, i to dovoljno da nakon prvoga kola njegova Ukrajina zasjedne na prvo mjesto skupine D i posve zakomplicira situaciju, a nama neutralnima, nadam se, donese i sjajan napadački nogomet u drugome kolu.

A osim Ševčenka i Ukrajine, mjesto u kategoriji Eurosuper zaslužila je i hrvatska reprezentacija pobjedom nad Irskom, premda su vam više detalja o tome proteklih dana ispisali izdajnici iz Warke. Zalud su Irci uoči utakmice prizivali prezimena svojih uzdanica Shanea Longa i Simona Coxa i kombinirali ih tako da se pristojan čovjek zarumeni u licu, no Long Coxima usprkos nisu uspjeli penetrirati hrvatsku obranu.

Lijepo je zato biti navijačem reprezentacije koja je, uz još poneku koju spominjemo u ovome odlomku, prikazala dosad najljepši nogomet i kojoj je protiv Iraca bila dovoljna metoda točnih dodavanja, na koju protivnik nije navikao. Još impresivnije pak zvuči da smo ponosnu zelenu naciju nadigrali u njenom prirodnom staništu, dakle u zraku.

EuroSuper Mario Mandžukić sjajnim je nastupom u Poznanu ne samo podigao naciju na noge, te barem na jedan dan otplatio vanjski dug i riješio nezaposlenost, već je ispunjavanjem želja odigrao i ulogu zlatne ribice. S dva je zračna pogotka ispunio očevu želju da bolje igra glavom, a našao je čak vremena pokositi i irskoga izbornika Giovannnija Trapattonija, čime je dakako ispunio želje brojnih irskih navijača nakon prikazane igre njihovih ljubimaca.

Ogled Španjolaca i Talijana pak definitivno spada među bolje utakmice iz uvodna četiri dana Eura, ali i među one koje su lako mogle zbuniti običan puk. Naime, tek što ste onim manje upućenim ukućanima uspjeli objasniti da Leo Messi nije Španjolac, pa je iz toga razloga izostavljen iz španjolske reprezentacije, morali ste se suočiti s pitanjem zašto je Furija istrčala bez napadača.

Srećom, kada je u nastavku Vincente del Bosque u igru ubacio Fernanda Torresa odgovor se iz minute u minutu nudio sam po sebi.

Jedna je nepoznanica iz inače odlične utakmice ipak ostala do danas. Teško je, naime, doći do smislenog zaključka što je prolazilo kroz glavu Marija Balotellija u možda najboljoj prilici za pogodak u dosadašnjem tijeku Europskog prvenstva.

A kad smo već kod nepoznanica, nema veće od Andreja Aršavina. Ruski je veznjak tijekom najefikasnijeg ogleda u dosadašnjem tijeku Eura podsjećao na 2008. godinu i sa svojim kolegom Romanom Pavljučenkom vukao Ruse do uvjerljive pobjede, a sve nas (uključujući i navijače Arsenala i Tottenhama) svakim dobrim potezom tjerao da se pitamo je li tajna u domaćoj kuhinji ili geografskoj blizini Rusije.

Eurogol

Pohvalismo ga već jednom, ali dvaput je dvaput. Andrij Ševčenko u susretu Ukrajine i Švedske pokazao je kako, baš poput vožnje biciklom, niti postizanje pogodaka ne možete tek tako zaboraviti. Ševa je fenomenalnim pogotkom glavom podsjetio na svoje najbolje dane, ali i zaradio mjesto u rubricu Eurogol.

Sudačka nadoknada

Prije nego se oprostimo, vratimo se još jednom našim prijateljima Englezima i njihovu izborniku Royu Hodgsonu, koji je izjavio kako su pripreme za utakmicu s Francuzima bile toliko intenzivne da gotovo nije bilo vremena za odmor. Na Hodgsonovu nesreću, Engleski je nogometni savez istoga dana na YouTube prebacio video zapis - vremena za odmor.

Dok su ruski nogometaši posve zaslužili upad u kategoriju Eurosuper, njihovi navijači definitivno nisu. Po već poznatom pravilniku koji vlada među huliganima, koji kaže da se s policijom i redarima ne valja tući ako nemaš barem deseterostruku brojčanu nadmoć, hrabri su "navijači" napali nekolicinu redara i pošteno ih nalupali. "Ojojoj", kaže neznani nam snimatelj događaja, a ja bih se složio s njim.

S obzirom na vrijeme u kojem živimo, posvemašnji strah od terorizma i ogroman broj pripadnika osiguranja koji se brinu da sve na Europskom prvenstvu prođe kako treba, za potez nizozemskog navijača koji slijedi trebalo je imati muda. Čovjek po imenu Peter sa svojim je kolegama došao na ideju da metalnim naplatkom prikladne, narančaste boje, blokira kotač autobusa koji pripada njemačkoj reprezentaciji.

Peter je uspio u svom naumu, a kada se namjeravao skinuti u nizozemski dres ugledali su ga djelatnici osiguranja i dali se u potjeru. Njegova je sudbina nepoznata.

Jednako tako, nepoznata je i sudbina Wojciecha Szczesnyja, koji je već u prvoj utakmici na Euru uspio primiti pogodak, zaraditi crveni karton i skriviti jedanaesterac, pa je pitanje hoće li u nastavku prvenstva uopće i nastupiti s obzirom da je njegov zamjenik izvlačio kestenje iz vatre i obranio jedanaesterac Grcima.

Osim što je potpisnika ovih redaka skratio za solidan broj bodova u bet-at-home.com Euro Fantasyju i naučio me lekciji da Arsenalove igrače ne treba uvrštavati u momčad, Szczesny je pretjeranim oduševljenjem pokazao i manjak obzira prema djevojci u trenirci grčke reprezentacije koja je zajedno s njim na malom ekranu ispratila promašeni grčki jedanaesterac.

Kad se već zahvaljujem igračima koji su mi uskratili bodove u pohodu na vrh Euro Fantasy lige, veliko hvala još jednom igraču Arsenala, Robinu van Persieju, koji je nakon čudesne sezone u Premier ligi odlučio baš na Euru započeti sa stvaralačkom krizom. Kako bih mu uzvratio, posramit ću ga usporenom snimkom njegova pothvata iz utakmice s Danskom.

Prije nego se oprostim od vas, valja završiti sa stilom, pa ćemo svi zajedno pregledati najboljih pet pogodaka prvoga kola natjecanja po skupinama. Novi sastanak zakazujem nakon drugoga kola.