Prognostičke karte i dvoznaci

U jednom takvom trenutku duhovna mira, premda je upitno mogu li se višesatne seanse u horizontali i dalje nazivati trenutkom, došao sam do zaključka kako poslovi sportskog novinara i meteorologa prognostičara imaju puno toga zajedničkog.

Dok Vakula i društvo mozgaju nad prognostičkim kartama i gledaju loše animirane crtiće s oblacima, Vuković i kompanija nalakte se pred zaslon svojih računala i prebiru po ljestvicama i popisima rezultata. Konačan je cilj gotovo isti: pronicavim okom izdvojiti žito od kukolja i širokom i znatiželjnom auditoriju ponuditi prognozu budućih zbivanja.

Jer, što je široka ciklonalna fronta koja se brzo premješta sa zapada na istok nego niz od četiri uzastopna poraza koji nagoviješta nevolju i poziva na oprez?

Naravno, kako ništa na ovome svijetu ne dolazi u kombinaciji s bezuvjetnim jamstvom, odlučite li slijepo vjerovati u prognozu jednih ili drugih pa pokisnete do gole kože bez kišobrana ili – ako ste na pobjedu domaćina uložili kuću – bez krova nad glavom, za odluku o slijepoj vjeri u prognoze jednih ili drugih na kraju možete kriviti samo sebe.

U vječnoj borbi s tvrdnjom da je budućnost nemoguće predvidjeti, meteorolozi i sportski novinari pribjegavaju sitnim i oprobanim trikovima. Jer, što je prognoza pretežno oblačnog dana s mogućnošću mjestimičnih oborina nego – običan dvoznak?

Ako vam je pak za života pošlo za rukom postići status legende, tada imate pravo na poseban popust. Legendarni Milan Sijerković zavezat će vam tako mozak u čvor pučkom i slabo razumljivom izrekom poput "će na Veliki petek curi, to leto bo zemla dežđa želna", koja zapravo ima malo dodirnih točaka sa stvarnošću i još manje utječe na vremenske (ne)prilike. U isto vrijeme, potpisnik će ovih redaka, također živuća legenda, svaki od zabrinjavajuće brojnih promašaja pripisati humorističnoj i šarlatanskoj prirodi kolumne i sa sebe skinuti svaku odgovornost.

Na koncu mi ipak, dragi prijatelji, nije jasno zašto još uvijek ne postoje meteokladionice u kojima poneku teško zarađenu kunu možemo odigrati i na – kišno nevrijeme s grmljavinom.

Euroćorak

Nakon takvoga uvoda i nakon kišnog nevremena s grmljavinom iz Donecka (o tome nešto kasnije) koje nitko nije mogao predvidjeti, osjećam potrebnim prizvati u sjećanje prognozu čiji je djelić silom prilika bila i moja malenkost. Nakon okončanog drugog kola i u situaciji da baš nijedna reprezentacija nije siguran putnik u drugi krug, valja istaknuti da sam usprkos lošem općenitom prognostičkom prosjeku dobrim dijelom svoje prognoze i dalje u igri, dok onaj drugi dio nije vrijedno spominjati.

Ipak ću ga spomenuti, na vlastitu štetu, pa kazati kako je Robin van Persie razočarao nizozemske navijače, Europacijenta, ali i svoga menadžera, koji će nakon ovako odigranog Europskog prvenstva imati problema postići željenu cijenu i opskrbu ptičjim mlijekom u pregovorima s Arsenalom ili kakvim drugim klubom.

Doduše, Van Persie jest postigao svoj prvi pogodak na prvenstvu, k tome još i oku ugodan, i još uvijek postoji mogućnost da s 11 postignutih pogodaka Portugalu osigura zlatnu kopačku i prije kraja natjecanja, no prognostičke karte ukazuju na to da će se leteći Nizozemac zajedno sa svojim kolegama neočekivano i prerano zaputiti kući.

Nizozemci su za svoje dosadašnje nastupe na Europskom prvenstvu posve zaslužili titulu Euroćorka, a svojim ponašanjem, odnosom prema nacionalom dresu, prema suigračima i prema navijačima oslikali Oranje kao egoističnu skupinu individualaca koja nimalo ne uživa u onome što radi.

To se posebno odnosi na Arjena Robbena, koji se nakon besprizornih predstava u dvije utakmice drznuo uvrijediti na odluku izbornika da ga zamijeni možebitno boljim rješenjem. Skidanjem dresa, preskakanjem ograde i odlaskom u svlačionicu priredio je egoistični performans čovjeka koji se ni u 29. godini života još nije pomirio da na ovome svijetu neki uzroci, poput loše igre, sa sobom nose i posljedice, poput odlaska na klupu.

Počasni spomen u rubrici Euroćorak dobit će i reprezentacija Grčke, oko koje je uoči natjecanja postojala velika dvojba: hoće li prije biti izbačeni s Europskog nogometnog prvenstva ili iz Eurozone? Kako sada stvari stoje, čini se izglednijim da će ministri u Bruxellesu zakasniti jer Grcima uoči posljednjeg kola ne cvjetaju ruže.

Ako ništa drugo, valja ih pohvaliti jer malo je nedostajalo da i protiv Češke uspiju iznaći put iz ponora i osvojiti bod. Da ovakvu ustrajnost, borbenost i vjeru u vlastite mogućnosti pokazuju i na gospodarstvenom planu, ne bi skoro sedam desetljeća nakon Drugog svjetskog rata ponovno bili u vlasništvu Njemačke.

Valja istaknuti da je Grcima na putu povratka u utakmicu svesrdno pomagao i češki vratar Petr Čech, demantiravši time uvriježeno mišljenje da vam u trenucima kada čuvate najneugodniji mogući rezultat od 2:0 dobro dođe i čuvar mreže s bogatim iskustvom.

Kolekciju europromašaja zaključit ću Švedskom i Irskom, reprezentacijama čiji je nastup na Europskom prvenstvu završio nakon samo dva odigrana kola, pa će u posljednjoj utakmici pokušati obraniti nešto izgubljene časti i oprostiti se od europske smotre s ponekim pogotkom ili prvim osvojenim bodom.

Dok su Šveđani nakon sjajne i otvorene utakmice na kraju morali stisnuti ruku Englezima, usprkos svim naporima Olofa Mellberga, Ircima je Španjolska održala pravu nogometnu lekciju. Teško je reći da su Trapattonijeve trupe zalutale na Europsko prvenstvo, jer na takvo natjecanje doista je teško zalutati, no izvjesno je da kvalitetom, kako pojedinačnom, tako i momčadskom, zaostaju za ostatkom društva.

Zanimljivo je bilo čitati irske najave kako su i Španjolci ljudi od krvi i mesa te kako će svoju prigodu tražiti iz prekida, a da je na travnjaku te večeri bio boksački sudac utakmica bi vjerojatno završila upravo – prekidom. Ircima preostaje tješiti se podatkom da bi, u nekom paralelnom svijetu u kojemu utakmice počinju petom i završavaju 82. minutom, imali pobjedu nad Hrvatskom i tek minimalan poraz od Španjolaca, uz pregršt optimizma uoči dvoboja s Italijom.

Eurosuper

Svjestan sam činjenice da hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji posvećujem premalo prostora, no to je samo zbog toga što mi prva dva kola pružaju premalo prilika da im se pošteno narugam. Četiri boda nakon dvije utakmice i živi izgledi za plasman u četvrtfinale više su no što je očekivao prosječni hrvatski navijač vulgaris (ili ako baš hoćete, više no što je očekivao Europacijent, vidi gore navedenu prognozu), pa uoči posljednjeg ogleda sa Španjolskom rastu apetiti i traži se prikladni recept za Furiju.

Osim što je titulu Eurosupera zaslužila cijela reprezentacija za borbenost i preokret u utakmici s Italijom, isti epitet valja zalijepiti i Mariju Mandžukiću za tri pogotka u samo dvije utakmice i diobu prvoga mjesta u utrci za zlatnom kopačkom. Čitaš li ti ovo, Robine van Persie, kapetane moje Euro Fantasy momčadi?

Kako sam već spominjao u prvome nastavku Europacijenta, Mandžo se na ovom Europskom prvenstvu odlučio posvetiti ispunjavanju želja, pa je u prvom kolu ispunio očevu želju da nešto u životu odigra i glavom, a u ogledu s Talijanima sebično je želju da zabije Gianluigiju Buffonu ispunio – samome sebi.

Stoga, imate li kakvu želju koju valja lansirati put Poljske, pišite na mail autora ovoga teksta, proslijedit ću je trojici izdajnika iz Warke, a oni je prenijeti hrvatskom golgeteru.

Za to vrijeme, dopustite da vas izvijestim kako su otklonjene sve dvojbe oko toga u kakvoj će formi Europsko prvenstvo dočekati njemački gubitnici iz finala Lige prvaka, Mario Gomez i Bastian Schweinsteiger. Sudeći po izvedbama u dresu najimpresivnije reprezentacije u dosadašnjem tijeku Eura, njihov odgovor na pitanje glasi: "kakvo finale Lige prvaka"?

Glavni protagonisti poslovice o sportu s 22 igrača koji guraju loptu s uvijek jednakim ishodom još uoči početka Europskog prvenstva rezervirali su svoje mjesto u rubrici Eurosuper i čini se kako iz nje nemaju namjeru odseliti sve do samoga kraja. U kakvom god sastavu igrali, s kakvim god izgledima stigli na veliko natjecanje, Nijemci su uvijek neizbrisiv faktor jednadžbe koja će na kraju iznjedriti prvaka.

Na tom putu po svemu sudeći morat će preskočiti Španjolsku, koja je nepodnošljivom lakoćom pobjeđivanja napunila irsku mrežu i usput od Iraca napravila bikove, koji su poput onih pravih na koridi bezuspješno trčali za loptom kao za crvenim plaštom. Ne tvrdim ja, kažu irski mediji, časna riječ.

Kao da vrtuljak na travnjaku nije bio dovoljan, Španjolci su usput srušili i dva rekorda Europskih prvenstava iz, nimalo iznenađujuće, kategorije dodavanja. Tijekom 90 minuta uspjeli su izvesti čak 929 dodavanja, od čega 779 uspješnih, dok je individualni rekord postavio i Xavi, dodavši točno loptu čak 114 puta.

Za očekivati je, dakle, da će nakon 2:2 s Hrvatskom u posljednjem kolu, Španjolci u četvrtfinalu "upecati" Francusku i tražiti put među četiri najbolje reprezentacije Europe, dok će staro poznanstvo obnoviti Hrvati i – Englezi. Oni su pak posve druga priča. S tolikom su dozom skepse i s tako malo očekivanja ispratili Roya Hodgsona i svoju reprezentaciju na Euro, da sada svim silama pokušavaju obuzdati optimizam.

Uspiju li u trećem kolu doći do povoljnog rezultata i plasiraju li se u četvrtfinale – neka nam nebo pomogne.

Eurogol

Drugo je kolo natjecanja po skupinama iznjedrilo popriličan broj sjajnih pogodaka, pa je doista teško samo jednome dodijeliti titulu tjednog Eurogola. Ipak, taj ćemo prestižni trofej danas uručiti Dannyju Welbecku, koji se kune da je odlučujući pogodak protiv Švedske postigao namjerno.

Euroizjave

"Španjolci i Hrvati su profesionalci. Neće biti 2:2, svi će odraditi svoj posao", kazao je talijanski reprezentativac Thiago Motta.

"Ne smijemo dopustiti kulturu sumnjičavosti. Razmišljamo samo kako pobijediti Irsku, to je ključno. Vjerujem da će Španjolska pobijediti Hrvatsku, ne mislim da će željeti odbaciti deset godina spektakularnog nogometa", prisnažio je talijanski izbornik Cesare Prandelli.

"Danska i Švedska bile su dvije osrednje momčadi s prilikom za drugi krug. Sada govorimo o jednoj vrlo dobroj momčadi i najboljoj momčadi svijeta", dodao je talijanski vratar Gianluigi Buffon.

Tko o čemu, Talijani o poštenju. Reprezentaciji koja se dijela svoga kadra morala riješiti zbog sumnji u namještanje utakmica puna su usta ogleda Španjolske i Hrvatske, a oči pune straha i paranoje da će ih još jedan neodlučen ishod od 2:2 potjerati s velike nogometne smotre.

Reklo bi se: svatko se češe gdje ga svrbi.

Sudačka nadoknada

Vratimo se na trenutak neporecivoj i gore utvrđenoj činjenici da posao prognostičara, meteorološkog ili sportskog, nije lak, a u prilog toj tvrdnji svakako idu dva prognostička promašaja iz ogleda Francuske i Ukrajine. Prvi od njih pripada meteorolozima, koji su propustili predvidjeti najveći biblijski potop koji je pogodio Donetsk još od… pa, ovaj… prvog biblijskog potopa, dok onaj drugi pripada novinarima koji su, osokoljeni pobjedom nad Švedskom, predviđali i trijumf nad Francuzima.

Dok su munje parale nebo nad Donetskom, kiša bubnjala o krov Donbass Arene, a stroj koji se može opisati tek kao šivaća mašina za travnjak (vidi prethodni video) odrađivao svoj posao, na tribinama je valjalo skratiti vrijeme dok se čeka novi početak odgođene utakmice. Jedan od ukrajinskih navijača iskoristio je to što se našao u fokusu kamere, pa s Europom podijelio svoj plesački talent.

S prognozom dakle sreće nisu imali ni Vakule ni Vukovići, no barem je bilo zabave. Anatolij Tymoščuk pohrlio je svom suigraču iz Bayerna Francku Riberyju stisnuti ruku i poželjeti dobrodošlicu u domovinu, a kada mu je poželio popraviti frizuru naišao je na gnjev francuskog reprezentativca. Tymoščuk se nije dao smesti, pa je u smjeru francuskog veznjaka uz puno smijeha uputio i nepristojnu gestu, koja se pak svidjela Samiru Nasriju.

Nepristojnih gesti bilo je i tijekom utakmice između Engleske i Švedske, točnije nakon drugoga pogotka Olofa Mellberga. U silnom oduševljenju nagurali su se Šveđani pred vrata Joea Harta, a ovaj ih odgurnuo od sebe, što je pak izazvalo neprimjerenu i nepotrebnu reakciju Zlatana Ibrahimovića. Ne mogu se oteti dojmu da i švedskom velikanu, baš kao i Arjenu Robbenu, uz neosporan i velik nogometni talent ipak nedostaje i poneka ljudska osobina.

Idemo na veselije teme! Kad su već nizozemskoj reprezentaciji potonule sve lađe, njihovi su se navijači pobrinuli dokazati da se i dalje znaju dobro zabavljati. Sirota ukrajinska novinarka našla se u silnim problemima u želji da pred kamerom izgovori nekoliko rečenica dok joj za leđima prolazi rijeka nizozemskih navijača. Taj se naoko jednostavan zadatak pretvorio u pravu muku, iz koje je neumorna i sada već vidno frustrirana plavuša na kraju ipak izvukla željeni rezultat.

Puno bolje od ukrajinske novinarke snašao se njen kolega, kojega je moj suradnik Damir Žbulj nazvao poljskim Andrijom Jarkom. Okružen desecima dobro raspoloženih irskih navijača, čovjek lako izgovorljiva imena Slawomir Siezieniewski nije prekinuo snimanje, niti je ispustio jedno slovo iz svoga javljanja iz Gdanska. Dobro, barem se tako čini, jer teško je razaznati o čemu priča.

Iako su s druge strane travnjaka bili "ljudi od krvi i mesa", Irci su ubrzo nakon početka utakmice sa Španjolskom shvatili da se radi o mesu vrhunske kvalitete kakvome je u europskim i svjetskim mesnicama teško pronaći pandana.

Osim što su veći dio utakmice proveli u potjeri za loptom i što su se morali pomiriti s podatkom da im je Fernando Torres zabio ne jedan, već dva pogotka, srčanim Ircima poveći je problem predstavljala i sudačka pristranost. Naime, čak i kada su do lopte uspjeli doći, na scenu bi stupao djelitelj pravde Pedro Proença i s leđa činio prekršaje koji bi u pravilu prošli bez sankcija.

Netko u engleskom nogometnom savezu odlučio je iz dana u dan ponuditi po jedan demanti izjave Royja Hodgsona kako u engleskom kampu nema vremena za odmor. Nakon što su u prvom nastavku Europacijenta slobodno vrijeme "ubijali" igranjem stolnog tenisa, Alex Oxlade-Chamberlain i Joe Hart ovoga su se puta okušali u glavometu, i to u okruženju koje se može opisati samo kao neobično čista ukrajinska kanalizacija.

Prije nego se bacimo na pregled najboljih pet pogodaka kola, jedno objašnjenje. Dospijete li u posjed fotografije engleske reprezentacije uoči ogleda sa Švedskom i izbrojite li na njoj samo desetoricu igrača, znajte da razlog tomu nije suspenzija Waynea Rooneyja, već Glen Johnson.

Ne, nije Liverpoolov igrač suspendiran, odigrao je čovjek utakmicu od prve minute, ali je po završetku intoniranja nacionalnih himni zaboravio na sitnicu momčadske fotografije te veselo odskakutao na svoju stranu terena prepustivši formalnosti preostaloj desetorici svojih kolega.

Stigosmo do kraja još jednog Europacijenta, a zaključit ćemo ga pregledom najboljih pet pogodaka drugoga kola natjecanja po skupinama. Izbor nije bio lak, a sjajnih je pogodaka pregršt. Nije da se bunimo, neka samo tako i nastave.