Specijaliteti iz Uefine kuhinje i čarobni štapići iz Hogwartsa

Tucet dana prošlo je poput dobroga filma, pa dan odmora dobro dođe da ispraznimo prepune mjehure, napunimo opustošene hladnjake i obznanimo ukućanima da ih još uvijek poznajemo i rado ih se sjećamo, barem u onim trenucima kada Mario Mandžukić ne hita prema protivničkom šesnaestercu ili Nikica Jelavić ne prkosi gravitaciji kako bi glavom raspalio po lopti.

Herojskom trudu i zalaganju, te Mandžukiću i Jelaviću usprkos, u nastavku najveće europske nogometne smotre neće biti hrvatskih nogometaša. Hrvati će se riješiti kolektivne nogometom inducirane srčane aritmije i opet se prisjetiti da žive u državi s preko 300 tisuća nezaposlenih, desecima tisuća nelikvidnih tvrtki, bezbrojnim milijardama vanjskoga duga i kreditnim rejtingom koji to zapravo i nije.

I prije nego kažemo "Papastathopoulos" srce će ponovno preskočiti otkucaj ili dva, no ne očajavajmo jer stiže rješenje svih problema. Sljedeći je vikend, naime, neobično dug.

Dočekali smo, dakle, kraj natjecanja po skupinama i svršetak prvoga kruga nakon kojega možemo sa sigurnošću reći da smo bogatiji za iskustvo koje sa sobom nosi gledanje 24 utakmice u nizu, ali i siromašniji za televizor ili punicu koje ste možda zavitlali kroz prozor kada je Ivan Rakitić promašio prigodu života.

Bilo kako bilo, osam je nogometnih nacija spakiralo svoje stvari i ukrcalo se na prijevozna sredstva koja su ih vratila domaćoj kuhinji. Kako to dobro zvuči, a kako tek dobro miriše! Jer domaća se kuhinja doista ne može usporediti s bilo čime, posebno ne s bljutavom Uefinom kuhinjom na čijem čelu već godinama sjedi Michel Platini i Europljanima željnima pravde i logičnih poteza servira nejestive splačine.

Gorak okus već je trademark kuhinje krovnih nogometnih saveza, pa će još jedno veliko nogometno natjecanje u nizu ostati zagađeno sudačkim propustom koji to nije morao biti da u 2012. godini i nogometu dozvolimo da se osladi čudima tehnologije.

Premda su u dvije godine od Bloemfonteina do Donecka, zbog nepriznata pogotka Franka Lamparda iz ogleda s Njemačkom, prerasli u najaktivnije zagovarače uvođenja goal-line tehnologije na nogometne travnjake, Englezi su ovoga puta ni krivi ni dužni iz Uefina sljepila i tromosti izvukli ponešto profita, a iz nastavka natjecanja izbacili domaćine.

Uostalom, tko želi gledati nekakvu Poljsku, Hrvatsku ili Ukrajinu u četvrtfinalu ili, oprostite na bezobrazluku, u samoj završnici? Michel Platini sigurno ne. On već sada jasno i glasno, premda ne priliči čelnom čovjeku Uefe, zagovara finale između Španjolske i Njemačke, a sigurno ne bi imao ništa protiv još jednog velikog tržišta u završnoj fazi Eura. Tek toliko da suci znaju koga valja pogurati u situacijama poput ove.

I tako, dočekat ćemo kraj još jednoga Europskog prvenstva i saznati je li u finalu bolja Njemačka ili Španjolska, a Michel Platini bit će sretan čovjek. Neće se francuski gospodin zamarati činjenicom da broj sudaca postaje obrnuto proporcionalan kvaliteti suđenja, neće gubiti san zbog misteriozne funkcije beskorisnih sudaca na gol crti, a ponajmanje će ga moriti misao čemu, pobogu, služe teleskopske palice koje čvrsto stežu u ruci.

Radi li se o čarobnim štapićima iz Hogwartsa što od čistih pogodaka magijom stvaraju tek sjajne prilike ili o oružju za samoobranu kada nekome, bilo kome, napokon pukne film?

Mario Balotelli, tebe gledam.

Eurosuper

Još jednom u rubrici Eurosuper svoje mjesto naći će ta dosadna, nepobjediva, gorostasna Njemačka, jedina reprezentacija koja je prvi krug okončala maksimalnim učinkom, premda je petnaestak minuta prije kraja zbog specifičnog sustava natjecanja još uvijek iz njega mogla i ispasti.

Njemačka je samo sebi svojstvenom rutinom došla do pobjede nad Danskom, a u četvrtfinalu suočit će se s još jednom reprezentacijom koja se rijetko viđenom upornošću uspjela iskopati iz rubrike Euroćorak i politi se Eurosuperom. Nagradno pitanje glasi: hoće li se u četvrtfinalu i zapaliti? Sudeći po borbenosti, sve je moguće.

Mora se priznati, međutim, da se odgovorna osoba u svemirskom ministarstvu sporta može pohvaliti dobrim smislom za humor. Jer, tko bi mogao smisliti boljega četvrtfinala od onoga između Njemačke i Grčke? Postoji li bolji način da Grci smjeste Angeli Merkel za nametanje gospodarskih promjena, nego da omraženoj kancelarki izbace reprezentaciju s Europskog prvenstva?

Dobro, postoji gro boljih načina. Primjerice, da rade najmanje osam sati dnevno, pet dana u tjednu, da imaju manje od 120 dana godišnjeg odmora, manje od 24 plaće godišnje, počnu plaćati porez i ožive gospodarstvo i proizvodnju tako da im ni Njemačka ne može ništa. Ali, nemojmo sada cjepidlačiti oko detalja.

Ako ste pozorno pratili treće kolo natjecanja po skupinama, tada ste jamačno zamijetili da je na Euro 2012. napokon doputovao i Cristiano Ronaldo. I to je baš Eurosuper. Kiki je bio toliko šokiran što je napokon pronašao jedno nogometno natjecanje u kojemu ga neće svakodnevno uspoređivati s Leom Messijem da se na prve dvije utakmice nije ni pojavio, no način na koji je rastavio narančaste protivnike služi kao upozorenje svim budućim takmacima, a prije svega sirotim Česima s kojima će se Portugal potući u četvrtfinalu.

Ronaldo je Nizozemcima utrpao dva pogotka, mogao još najmanje toliko, a upisao bi i asistenciju da mu sunarodnjak Nani nije promašio prigodu kakvu bi iskoristio čak i Ilija Sivonjić. Portugalci su tako uz Nijemce preživjeli "skupinu smrti", a manje je Eurosuper da su time obrisali stražnjicu prognozom Europacijenta, koji ih je uoči natjecanja proglasio – najvećim razočaranjem.

Na sličan način i engleski su mediji u Poljsku i Ukrajinu ispratili svoju reprezentaciju, naglasivši kako očekuju razočaranje, te pokušavši po prvi put skrenuti s već utabanog puta i isprobati nešto novo. Za promjenu, odlučili su Engleskoj ne dodijeliti titulu prvaka Europe već uoči natjecanja, a novinski su papir umjesto na omalovažavanje protivnika i redovna izvješća što točno rade prve dame nogometaša gotovo u pravilu trošili na neobično umjeren, zreo i proračunat pristup nogometu i nogometnim zbivanjima u dvjema zemljama na istoku Europe.

Dobro, priznajem, bavili su se i Rooneyjevom frizurom.

Sveopći pesimizam i ravnodušje nakon remija s Francuskom i pobjede nad Švedskom ustupili su mjesto umjerenom optimizmu, a nakon što je s Eura izbačen i domaćin te izboreno prvo mjesto u skupini, čini se kao da je čitava nacija prihvatila igru i trudi se ne pokazati oduševljenje i ne isijavati optimizmom, ma što se dogodilo na terenu.

Veliku ulogu u preobražaju engleskog pristupa nogometu odigrao je i Roy Hodgson, koji svakako nije oduševio predstavama u Poljskoj i Ukrajini, ali je rezultatima ušutkao skeptike i zaslužio toliko potreban mir. Pristojan gospodin koji o nogometu zna puno više no što će reći pripadnicima medija i čijoj se govornoj mani čak ne možete narugati jer simpatično podsjeća na lik iz crtanog filma, mogao bi sa svojim izabranicima daleko, puno dalje no što se Englezi usuđuju sanjati.

I na kraju, premda se to čini nemoguće, u rubriku Eurosuper uglavit ću dvije momčadi koje su igrale međusobno, od kojih je jedna pobijedila, a druga izgubila, jedna prošla, a druga ispala. Da, Španjolska i Hrvatska zajednički će zaključiti današnje izdanje Eurosupera, jedni zbog pobjede i dokaza da im je doista teško pomrsiti račune, a drugi zbog velika srca ostavljenog na terenu i činjenice da im usprkos eliminaciji s Europskog prvenstva malo koji od 4,5 milijuna izbornika ima što za prigovoriti.

Dok se Španjolska može hvaliti devetom uzastopnom utakmicom bez poraza na Europskim prvenstvima (tek jednom manje od rekordnih deset koje pripadaju Nizozemskoj, Italiji i Njemačkoj) i činjenicom da ih u 17 uzastopnih natjecateljskih ogleda nitko nije uspio pobijediti, Hrvatska se može dičiti time što je pokazala da konstantno mjesto među deset najboljih reprezentacija svijeta nije statistička pogreška, već činjenica vrijedna divljenja.

Eurosuper Hrvatska i Eurosuper Slaven Bilić svakako su mogli dalje, a u šest izborničkih godina sada već bivšeg izbornika trebali i morali ostvariti i više. I premda Biliću za izbornički opus ne bih dodijelio peticu, kao što ju je on neskromno dodijelio samome sebi, iskreno se nadam da neću biti zloguki prorok kažem li da bismo tek u godinama koje slijede preko vlastitih leđa mogli spoznati poantu izreke "ne znaš što imaš dok to ne izgubiš".

I što sad? Za koga navijati?

Kada dođete u moje godine, cijenite svaku priliku da uštedite poneki živac, koji bi mogao dobro doći kada pod stare dane, u šest sati ujutro ispred zatvorenog kioska stanem u red za besplatnu knjigu uz dnevne novine. Stoga sam odlučio do kraja prvenstva navijati za Njemačku, a razloga takvoj odluci ravno je tri.

Razlog prvi: s njima se čovjek najmanje živcira.

Razlog drugi: u finalu ih želi i Michel Platini.

Razlog treći: zapravo navijam za Englesku, ali sam solidaran s otočkim medijima i uspješno obuzdavam optimizam.

Euroćorak

Izuzmemo li domoljubno i posve nepristrano Hrvatsku iz skupine reprezentacija koje su završile svoje natjecanje već u prvome krugu, svih preostalih sedam reprezentacija zaslužuju titulu Euroćorka. Potom ćemo iz njih sedam izvući Nizozemsku i nasaditi je na najvišu stepenicu postolja, da tamo ponosno stoji i nosi titulu najvećeg promašaja Europskog prvenstva.

Tko je mogao očekivati da će finalisti posljednjeg Svjetskog prvenstva u gotovo istom sastavu Europsko prvenstvo okončati bez ijedne pobjede i na posljednjem mjestu "skupine smrti"? Malo tko, jer i među Sportnetovim prognozerima bilo je onih koji su Oranje smještali u sam vrh najvećih favorita za naslov. Kako su samo promašili i kako sam samo sretan što među prognozerskim "luzerima" po tradiciji nije bilo i mene.

Za Nizozemce ipak "nema zime", jer odlučni su stati na kraj letargiji i upustiti se u potragu za rješenjem problema. Wesley Sneijder prvi je usmjerio prst prema gorućem problemu nizozemske reprezentacije: "Postoje neki problemi u momčadi koji moraju biti riješeni što prije, poput identificiranja igrača koji novinarima prije utakmice otkriva naše taktičke planove", reče Sneijder.

Iz daljnjeg natjecanja ispale su i obje domaće reprezentacije, pokazavši ujedno kako pravilo o vjetru u leđa domaćinima stoji samo i isključivo ako su domaćini Njemačka, Španjolska, Francuska ili kakva druga država koja je draga Michelu Platiniju.

Ruku na srce, neće nam nedostajati atomski nogomet Poljske i Ukrajine, a bit će i nešto lakše u nastavku pisati prezimena glavnih protagonista. I jednima i drugima sada preostaje podvlačenje crte i procjena je li vrijedilo za nekoliko utakmica prekopati pola države, potrošiti stotine milijuna na obnovu ili izgradnju stadiona, a valja odlučiti i što će s nedovršenim kilometrima autocesta, koje su ionako trebale biti gotove prije Eura.

Na kraju, Euroćorcima su ispali i Danci, premda su nakon prvoga kola obećavali tako mnogo i iako je Nicklas Bendtner na trenutke djelovao kao igrač kakav misli da jest. Upravo se Bendtner potrudio zaraditi i pojedinačnu titulu europromašaja jer je nakon jednoga od postignutih pogodaka iz prethodnog ogleda s Portugalom svijetu pokazao svoje sretne gaće, koje "igrom slučaja" na sebi imaju otisnut logo kladionice.

Uefa je munjevito reagirala i kaznila Bendtnera sa 100.000 eura kazne, što ovome nije bilo teško platiti s obzirom da je čitavu kaznu podmirila sporna kladionica. Usporedbe radi, Hrvatski nogometni savez je za rasističke ispade iz ogleda s Italijom kažnjen sa 80 tisuća eura, plativši tako najskuplju bananu na svijetu.

Pouka glasi: lako ćemo za rasizam, ali nemojmo ljutiti ekskluzivne Uefine sponzore.

Euroizjava

"Hrvati mogu biti ponosni na sebe, natjerali su Španjolce da izgledaju kao ljudi", rekao je nakon utakmice između Hrvatske i Španjolske Arsene Wenger, menadžer Arsenala i strastveni kolekcionar poljskih vratara.

Sudačka nadoknada

Ako je vjerovati Wesleyju Sneijderu, Nizozemska ima problem s igračem koji podmuklo djeluje iza njihovih leđa. Sudeći po videu koji slijedi, glavni osumnjičeni mogao bi biti upravo Rafael van der Vaart.

Unaprijed se ispričavam na sljedećem video zapisu, koji je po svemu sudeći snimljen mladim krumpirom, ali poslužit će kao dokaz da niti BBC nije savršen. Nakon raspleta u skupini B, britanska je javna televizija požurila trčećim tekstom izvijestiti javnost da su Njemačka i Holandija prošle u sljedeći krug, a Nizozemska i Danska ispale.

Premda se iz raznih ludorija s kojima nas je zabavljao proteklih godina to ne bi dalo naslutiti, čini se da se Mario Balotelli ne zna zabavljati. Iako je Ircima uspio zabiti jedan od ljepših pogodaka u dosadašnjem tijeku Europskog prvenstva, talijanski bad boy smatrao je kako umjesto proslave valja ući u verbalni sukob s trenerom Cesareom Prandellijem koji se usudio ne uvrstiti ga u početnu jedanaestoricu.

Balotelli je rukom signalizirao Prandelliju da ga zamijeni, a da ne bi dodatno kompromitirao svoju poziciju pobrinuo se njegov suigrač ušutkavši ga stavljanjem ruke na usta. Mario, jedva čekamo sljedeći ispad.

Grčki reprezentativac Konstantinos Katsouranis stravično je ozlijeđen u ogledu s Rusima. U jednom srazu s ruskim igračem na sredini terena zaradio je udarac kojega nitko, pa ni glavni sudac utakmice, nije vidio iz jednostavnog razloga jer nije postojao. Heroj Katsouranis je ipak progutao golemu količinu boli i ugrozio vlastitu karijeru ustavši iste sekunde kada je iznesen s terena, kako bi se vratio i pomogao svojim suigračima ukrasti još ponešto vremena.

Došao je i taj trenutak, slijedi pregled najboljih pogodaka trećeg kola, a želite li uložiti žalbu na neobično kratku sudačku nadoknadu, uputite je na adresu glavnog urednika Tomislava Pacaka. Naime, u Sportnetovom je tornju užasno vruće, a kako su svi klima uređaji ugrađeni samo u Pacak Arenu na vrhu tornja, za rashlađenje ureda ostalih smrtnika ponestalo je budžeta. Preživim li toplotni udar i reakciju glavnog urednika, čitamo se ponovno nakon četvrtfinala!