Ljetna shema

Ljetna programska shema tek je lukav, pomno isplaniran i nerijetko uspješan pokušaj nositelja skupih televizijskih koncesija da se pokupe na godišnji odmor, a vama pred osjetila vida i sluha te ionako osjetljiv probavni sustav još jednom istovare svu silu smeća koje ste s popriličnom dozom uspjeha eskivirali tijekom duge i naporne godine.

Jeste li zbog zgusnuta rasporeda, prevelike količine posla ili banalnosti poput odgoja vlastitog djeteta propustili trenutak kada Ava Karabatić na pustome otoku trijebi prišteve s pregorjelih leđa Nevena Ciganovića?

Budite li se noću okupani znojem s tjeskobnim saznanjem da niste shvatili šalu koju je princ od Bel Aira ispričao svome ujaku?

Jesu li životne obveze stale između vas i životne želje da na tečnom turskom jeziku usred Istanbula naručite kavu i lokum, a potom uz oči pune suza isprosite konobaričinu ruku i doznate da već nosi dijete svoga bivšega momka, koji je zapravo njen dalji rođak?

Ništa zato, ne očajavajte, ljetna će vam shema dati drugu šansu. Još ćete jednom svjedočiti predivnom prizoru istiskivanja akni s leđa eminentnog stiliste, iz repriznog materijala naučit ćete turski jezik kao da vas je rođena majka njemu naučila ili kao da je Sisak onomad pao pod tursku čizmu, a nakon sedamdeset i treće reprize Princa iz Bel Aira možda napokon shvatite i tu prokletu šalu.

Jedina svijetla točka u vrućim ljetnim večerima, jedini razlog za život pred televizorom, to posljednje utočište lijenih novinara bez vlastita života, trebao je biti taj vražji Euro. Iako ozbiljno unakaženog kvocijenta inteligencije nakon sedme uzastopne sapunice, ipak smo se još uvijek mogli nadati svjetlu na kraju tunela i neizvjesnosti koju sa sobom donose velika nogometna natjecanja.

Tko će komu progurati kroz noge, tko će nadmudriti protivničkoga vratara, nadvisiti suparničkoga stopera ili odigrati petom? Kojim će rezultatom Engleska ispasti u četvrtfinalu i tko će pritom promašiti jedanaesterac i priskrbiti si status žrtvenog janjeta na najmanje dvije godine, s potencijalom produžetka do kraja svijeta?

Oštrili smo novinarska pera, bjesomučno tjednima udarali po tipkovnicama, analizirali vrline i mane sudionika europske smotre te stvarali plodno tlo za veliko europsko finale i uzdali se u sposobnost nogometa da piše nevjerojatne priče, a potom smo sjeli pred male ekrane i sočno opsovali Uefu.

Ljetna je shema uzela maha, napustila granice hrvatskog medijskog prostora i proširila svoje otrovne pipke hodnicima europske kuće nogometa. Umjesto neizvjesnosti koju sa sobom nose novi nastavci uzbudljivih dogodovština najboljih europskih nogometaša, Uefa je Europi servirala reprizu prvoga kola natjecanja po skupinama.

A da stvar bude gora – i europski je prvak ostao isti.

Eurosuper

Oko desetak minuta igre u prvom poluvremenu europskog finala bilo je dovoljno da Xavi doda Iniesti gotovo jednaku količinu lopti koliko ih je Iniesta vratio Xaviju. Uvjeren da je riječ o reprizi prvoga kola, odnosno susretu u kojemu je Italija iščupala bod Španjolcima, Europacijent je utonuo u san.

Baš u trenutku kada je u 94. minuti utakmice na Etihadu vratar Queens Park Rangersa fantastičnom obranom "skinuo" posljednji pokušaj Sergija Aguera i Manchester Unitedu poklonio 20. titulu prvaka Engleske, iz sna ga je probudio bratski udarac nogom u pleksus, uz komentar: "Probudi se, budalo, Španjolska vodi."

"Kako može Španjolska voditi, kad je Italija u toj utakmici prva zabila pogodak. Ovo je sto posto zaleđe", protrljao sam snene oči, ugledao ponovljenu snimku pogotka Davida Silve i postao svjestan svoje zablude. "Pa ovo nije repriza!", povikao sam i poskočio u naslonjaču.

Ostalo znate. Do kraja susreta Španjolska je još triput pronašla put do mreže Talijana i pokazala da njen nogomet još uvijek može zadržati ljude budnima. Bio je to savršen odgovor Španjolaca na kritike da je njihova igra postala dosadna, kao i na humoristične uratke diletanata sa sportskih portala koji o nogometu malo znaju, pa čitavu igru Furije svode na priču kako je "Iniesta dodao Xaviju, a Xavi vratio do Inieste".

Španjolci su maestralnom predstavom, pravom nogometnom lekcijom, dokazali da im u današnjem nogometu jednostavno nema ravnih i da smo zapravo blagoslovljeni prilikom ove generacije da uživo, iz mjeseca u mjesec i iz godine u godinu pratimo ono najbolje što nogomet pruža i najbolje što je imao ponuditi u čitavoj svojoj povijesti.

Predugo je trajala ta diskriminacija, predugo su se naši očevi i djedovi hvalili vremenima u kojima su vlastitim očima svjedočili majstorijama Pelea, tvrdeći kako od vremena toga brazilskog čarobnjaka i njegovih kolega iz reprezentacije, pa sve do danas planetom nije koračao bolji igrač ili bolji nogometni sastav.

Imali su pravo. Sve do danas.

Jer danas, nakon što smo svjedočili trećem uzastopnom finalu iz kojega je Španjolska izašla kao pobjednik, oborivši putem i niz rekorda, možemo s ponosom reći da živimo u doba najbolje nogometne reprezentacije u povijesti koja, vjerovali ili ne, još uvijek nije rekla posljednju riječ.

"Učinili smo nešto jedinstveno, čarobno. Ovo će biti nemoguće ponoviti, stoga uživam u trenutku", rekao je nakon utakmice čarobnjak Andres Iniesta. Premda će se mnogi složiti s navodom kako je uspjeh jedinstven, čaroban i – rekordan, malo će biti onih koji Španjolsku neće svrstati u red favorita i za dvije godine u Brazilu.

Gdje je kraj ovoj momčadi i kakvi su njeni krajnji dometi, pitat će se mnogi nakon ovako nadmoćno osvojenog europskog naslova. Odgovor na to pitanje dat će budućnost, a Europacijent potencijalnim izazivačima nudi dio rješenja. Na izborničko mjesto valjalo bi instalirati Josea Mourinha. Ipak je on jedini čovjek koji je s tri različita kluba uspio pronaći lijeka protiv Barcelonine "tiki-take".

Euroćorak

Kad smo kod lijeka protiv španjolske igre, pola je Europe bilo uvjereno kako će upravo Njemačka pronaći načina da zaustavi španjolski nalet i u finalu nakon dužeg vremena dođe do europskog naslova. Međutim, Nijemci su sami sebi zagorčali život i to na potpuno nekarakterističan i sebi nesvojstven način.

Po prvi put nakon dugo vremena Joachim Löw odlučio je više pozornosti posvetiti adaptaciji protivniku, a ne sustavu koji je Njemačku i doveo do polufinala, sustavu koji od Nijemaca u svakoj utakmici stvara pakleni stroj za mljevenje protivnika. U polufinalu između Juventusa i Bayerna… pardon, Italije i Njemačke, odlučio je promijeniti prokušani recept i – promašio.

Teško je sada govoriti o tome bi li Njemačka prošla u finale da se Löw držao utvrđenih principa, no jedno je sigurno: dok će njemački izbornik pred javnošću morati odgovarati na sve češća pitanja o gubitku njemačkog pobjedničkog duha, sedmorica igrača Bayerna u redovima Elfa morat će živjeti s činjenicom da su u jednoj jedinoj sezoni uspjeli izgubiti prvenstvo, finale kupa, finale Lige prvaka i polufinale Europskog prvenstva.

Dok njemački nogometni stroj nije niti dobio priliku da Španjolsku skine s trona, Portugal je svoju priliku propustio i to zahvaljujući nesposobnosti vlastitog stručnog stožera, ali i narcisoidnosti igrača koji kapetansku traku ne nosi kao simbol vođe i alfa mužjaka, već zato što mu lijepo stoji.

Euroćorak stoga ovoga tjedna ide i u ruke stručnog stožera portugalske reprezentacije, ali i njena kapetana Cristiana Ronalda jer doista se rijetko viđa toliko konfuzije oko redoslijeda izvođenja jedanaesteraca. Dok su Bruno Alves i Nani pokušavali dokučiti tko će izvesti treću seriju udaraca s bijele točke, javnost se zabavljala pitanjem zašto prvi jedanaesterac nije izveo baš Ronaldo.

Da su pitali mene, odgovorio bih im da prvi jedanaesterac treba izvoditi najbolji izvođač, a ako ćemo suditi po promašajima s bijele točke u povijesti, Ronaldo to sigurno nije. Međutim, umjesto mene pri ruci im je bio Nani, koji je kao pravi momčadski kolega medijima propjevao da je Ronaldo htio pucati zadnji kako bi odnio svu slavu.

Potpuno nespojivo ponašanje s igračem koji je i od izvođenja slobodnih udaraca izrežirao dramsku izvedbu filma "Točno u podne", zar ne? Ostavimo li po strani Nanijevu ljubomoru i suparništvo koje datira još iz dana kada je s uspješnijim sunarodnjakom dijelio svlačionicu na Old Traffordu i povjerujemo li da se iza redoslijeda izvođača krije želja za slavom i zaslugama, tada Portugal bez sumnje zaslužuje Euroćorak.

Najboljoj reprezentaciji svijeta uspjeli su u 120 minuta parirati igrom, a potom se raspali pod pritiskom jedanaesteraca, šminkerskog ponašanja, sebičnosti i nesređenih odnosa u svlačionici. Bravo!

Sudačka nadoknada

Naš stari znanac i ljubimac Mario Balotelli u polufinalnoj je utakmici s Njemačkom ispisao najsjajnije stranice svoje nogometne karijere i nema te sportske tiskovine ili sportskoga portala koji na svojoj naslovnici nisu prezentirali mišićavi torzo talijanskog reprezentativca koji svoj drugi pogodak proslavio skidanjem dresa.

Taj trenutak uhvaćen objektivima foto aparata nije otkrio što se zbilo tek koju sekundu kasnije, kada je Balotelliju u zagrljaj pohrlio Marchisio takvom žestinom da je od udarca u vrat čak i kameno lice talijanskog strijelca na trenutak promijenilo izraz.

Što zbog umorom i ozljedama desetkovane Italije, što zbog činjenice da je Španjolska za klasu bolja momčad, Balotelli je u finalu jedva pomirisao loptu i teško se pomirio s činjenicom da neće opipati europski trofej. Nakon posljednjeg sučeva zvižduka gnjevni Talijan nije imao vremena za formalnosti i stiskanje ruke protivniku, već je odlučnim korakom odmarširao u svlačionicu.

Na vrlo sličan način s terena se pokupio i talijanski vratar Gianluigi Buffon, no za razliku od Balotellija on je to učinio nakon polufinalne pobjede nad Njemačkom! Buffon je putem odgurnuo čak i maskotu Europskog prvenstva, a kada su ga novinari upitali zašto se srdi ako je Italija u finalu, Buffon je kazao da je ljut jer su se njegovi suigrači u završnici previše opustili i umalo prokockali najgori rezultat u nogometu, vodstvo od 2:0.

"Nakon onakvog nastupa riskirati u zadnjih pet minuta i igrati se s vatrom bilo je nedopustivo. Da je Njemačka zabila iz kakvoga odbijanca i izjednačila na 2:2, u produžecima bismo izgubili 9:2", ukazao je Buffon na razlike u mentalitetu dviju nacija.

Vratimo se mi opet Španjolcima, koji su uz osvajanje naslova prvaka porušili i niz rekorda. Osim što su postali prva momčad koja je osvojila tri velika naslova zaredom, to su učinili s 813 uzastopnih pobjeda i 741 utakmicom bez primljenog pogotka, postavši ujedno i prva momčad u povijesti koja je izašla kao pobjednik u svim utakmicama u kojima je postigla barem pogodak više od protivnika.

Sebični kakvi već jesu, Španjolci su si prisvojili i titulu najboljeg strijelca, koja je pripala Fernandu Torresu, što znači da je El Nino zaokružio najgoru sezonu u svojoj karijeri osvajanjem FA kupa, Lige prvaka, Europskog prvenstva i Zlatne kopačke.

Međutim, nijedan se španjolski rekord ne može mjeriti s onim Juana Mate, čovjeka koji je na ovom Europskom prvenstvu prvi put ušao u igru u 87. minuti te već u 88. postigao i pogodak, što ga čini prvim igračem u povijesti koji je na Europskom prvenstvu zabijao pogotke svakih minutu i 40 sekundi.

Za razliku od Portugalaca, Španjolci znaju koga će poslati kao posljednjeg izvođača jedanaesteraca. Prije četiri godine Cesc Fabregas pogodio je odlučujući jedanaesterac u ogledu s Italijom, a sada je odlučio i polufinalni ogled s Portugalom.

Svi su po završetku utakmice poželjeli doznati tajnu hladnokrvne egzekucije pod pritiskom, a Fabregas je otkrio kako tajna leži u njegovanju posebnog odnosa s loptom. "Prije nego sam izveo posljednji jedanaesterac, rekao sam lopti: 'Moramo stvarati povijest, nemoj me iznevjeriti'", rekao je Cesc, a lopta ga poslušala.

Premda je Španjolcima samo jedan jedini pogodak nedostajao da na kraju posljednjeg Europacijenta nalijepim video s top 5 pogodaka europskog finala, ipak je red da na kraju europske smotre bacimo pogled unatrag i prisjetimo se najljepših pet pogodaka cijeloga prvenstva.

Umalo zaboravih.

Gianluigi Buffon, Iker Casillas, Manuel Neuer, Gerard Pique, Fabio Coentrao, Philipp Lahm, Pepe, Sergio Ramos, Jordi Alba, Daniele de Rossi, Steven Gerrard, Xavi Hernandez, Andres Iniesta, Sami Khedira, Sergio Busquets, Mesut Özil, Xabi Alonso, Mario Balotelli, Cesc Fabregas, Cristiano Ronaldo, Zlatan Ibrahimović i David Silva.

Uefina tehnička komisija spomenuta 23 pojedinca naziva najboljom momčadi Europskog prvenstva, a ja Manchester Cityjevim popisom za shopping. Knock yourself out, šeiče Mansour.