Loše suđenje ne opravdava loš nogomet i kolika je uistinu Čačićeva autonomija?

Ima li Čačić uistinu toliku autonomiju?

Nakon početnog remija s Interom, Modri su apsolviravši Lokomotivu stigli do šeste uzastopne pobjede, ali ni s tim odličnim učinkom nisu se uspjeli odmaknuti na vrhu ljestvice jer odlično gura Slaven Belupo Roya Ferenčine. Iako Koprivničanci zaslužuju sav respekt za sjajne nastupe, u Maksimirskoj se više bave samima sobom nego protivnicima u Prvoj ligi...

Sedam utakmica, sedam pobjeda Dinama protiv Lokomotive. Još jedan dobar argument onima koji smatraju kako Dinamov satelit, Dinamova podružnica, "Dinamo B", Dinamov "mali brat" ili kako već želite zvati Lokose, ne bi smio biti član iste lige. To je zaista jedan od ozbiljnih problema Prve lige, ne zato jer Dinamo radi nešto nedopušteno, nego zato što je uopće pravilima takvo što dopušteno. No, za ozbiljniju i konstruktivnu kritiku te situacije potrebno je i predložiti kvalitetno rješenje kako bi se takvi odnosi definirali i kako bi se spriječili u Prvoj ligi, jer uz svu očiglednu povezanost Dinama i Lokomotive, Lokomotiva je formalno ipak jedan drugi, odvojeni klub, a ne "Dinamo B". Gdje su granice? Koliko igrača međusobno klubovi mogu izmjenjivati? Koliko posudbi? Koliko transfera? Puno je otvorenih pitanja koje prijedlog mora riješiti. No, sasvim je očito da ovakva situacija stvara ozbiljne probleme za kredibilitet lige (kao da joj trebaju dodatni) jer, budimo realni, da u zadnjem kolu Dinamu treba pobjeda protiv Lokomotive za naslov prvaka - Dinamo bi sigurno tu utakmicu dobio. A time se prilično gubi sportski smisao natjecanja. No, to je tema za jednu malo veću analizu, recimo, jedne packe.

Ante Čačić nastavio je tako svoj pobjednički niz, na momčadi se nije osjetio ni umor od Maribora niti negativni efekti novog Čačićevog prakticiranja discipline. Dinamov trener nastavio je vući prilično jake poteze u slaganju momčadi, izbacio je iz ekipe dvojicu bivših reprezentativaca uz poruku kako "ne treba igrače koji nisu gladni i željni".

I dok Nikola Pokrivač nikoga nije posebno oduševio u svojoj povratničkoj epizodi, pokazavši da je daleko od nekadašnje forme, uklanjanje Jerka Leke predstavlja veće iznenađenje obzirom na iskustvo koje Leko ima. Na početku sezone vidjelo se u Europi da nedostaje njegova žestina i rutina (dok je bio suspendiran), po povratku je odigrao nekoliko solidnih utakmica i zabio dva pogotka, i iako je istina da je u Mariboru djelovao slabo i sporo te da nije posebno grizao, nitko nije očekivao ovakav rasplet. No, Čačić je osjetio da u ekipi ima dovoljno drugih rješenja, da ima igrače koji su "gladni i željni" i koji su u datom trenutku spremni pružiti više po pitanju trke i zalaganja.

Kako treneri u Maksimiru rijetko imaju autonomiju donositi ovako važne odluke bez pristanka Zdravka Mamića, postavlja se pitanje je li zaista Čačić rezultatima stekao respekt da se poštuju ovakve njegove odluke za dobrobit momčadi, ili je Čačić samo izvršavao odluke s "više instance"? Ako je ovo prvo, onda Čačić zaista jest najhrabriji trener Dinama tijekom Mamićeve vladavine. Povukao je još jedan riskantan potez, nije robovao imenima već je vjerovao u svoju viziju, što mu se do sada uvijek isplatilo. Ako je, pak, ovo drugo, onda se može samo nadati da neće izgubiti poštovanje svlačionice i da će mladići poput Ademija ili Brozovića opravdati Dinamovu (ili Čačićevu) vjeru u njih. Loše suđenje ne opravdava loš nogomet

Igor Križarić i Dražen Pejić nova su dvojica "ljudi u crnom" koji su završili na Hajdukovoj "crnoj listi". Prošle sezone u ovo vrijeme Igor Pristovnik i Bruno Marić izazivali su prosvjede ljutih navijača splitskog kluba, ove jeseni "klub obožavatelja" dobili su Zlatko Šimčić i Igor Križarić. Ipak, sudačke greške ne smiju kamuflirati činjenicu da Hajduk u zadnje dvije utakmice u kojima je oštećen - nije igrao dobro...

Hajdukov jesenski izlazak iz "ljetne euforije" već nekoliko sezona u nizu praćen je baš ružnim sudačkim pogreškama na štetu splitske momčadi. Samo u prošle dvije sezone četiri suca zaradila su negativnu ocjenu zbog svog "dijeljenja pravde" na Hajdukovim utakmicama u početnih pet kola. Igor Pristovnik, Bruno Marić, Zlatko Šimčić i Igor Križarić oštetili su Hajduk za nekoliko bodova u vrijeme dok su Hajduk i Dinamo bili u bodovnom egalu, makar prošla i ova sezona imaju značajno različit pogled iz splitske perspektive. Za razliku od prošle, nitko ove sezone nije ozbiljno računao na šampionsku utrku s Dinamom. Hajdukov kadar za to je jednostavno - pretanak. Posebno sad kad je ostao i bez Ante Vukušića, čijim je pogocima sletjelo puno bodova i ove i prošle sezone.

U Hajduku su s razlogom kivni na suđenje, jer pogreške koje su na posljednja dva gostovanja napravili vrlo dobro pozicionirani pomoćnici Josip Havaić i Dražen Pejić i time sa sobom u grijeh "povukli" glavne suce Šimčića i Križarića uistinu se ne bi smjele događati ozbiljnim profesionalcima. "Metarsko" zaleđe i "metarski" prekršaj izvan kaznenog prostora iz kojeg je Hajduk poražen na Kantridi stvari su koje se ne mogu skriti iza "slobodnog sudačkog uvjerenja" i definitivno impliciraju da su ti suci ili iznimno nekvalitetni ili nešto puno ružnije od toga. Nažalost, sudačka organizacija izgubila je svaki kredibilitet prošlogodišnjim Uskokovim akcijama koje do danas nisu nikoga pravomoćno osudile za kriminalne radnje, niti smo do danas saznali koji su to suci koje se može kupiti "za pošteno suđenje". Dokle god se to ne dogodi - neće biti ni povjerenja u "slobodno sudačko uvjerenje" i svaka će sudačka pogreška izazivati paranoju kod onoga koga ošteti.

Međutim, usprkos nespornoj činjenici da su ih suci zakinuli i nužnosti stalne borbe za poštene odnose u hrvatskom nogometu od kojih Hajduk, ali ni bilo koji drugi hrvatski klub, ne smije odustati, sudačke pogreške ne smiju biti paravan za još jednu nespornu činjenicu - Hajduk protiv Lokomotive, Osijeka i Rijeke nije igrao dobro. Ni blizu onih izdanja koje su Bili redali u žestokom srpanjsko-kolovoškom ritmu u kojem su ubilježili trijumf na San Siru i promovirali nekoliko zanimljivih reprezentativnih potencijala.

U 78 riječkih minuta, do tog nesretnog "jedanaesterca", Hajduk u Rijeci nije ni izbliza izgledao kao ona skladna "mašinerija" koja je u prvih osam utakmica u sezoni ostavljala dojam da "ne zna puno, ali zato može trčati do sutra". Hajdukova momčad je tanka i mlada, a trener Mišo Krstičević "bitku za pravdu" morat će prepustiti nekim drugim klupskim dužnosnicima. Najgore što bi se ovoj Hajdukovoj momčadi moglo dogoditi je da u naredne utakmice ulazi s razmišljanjem o suđenju i unaprijednom nervozom zbog svakog budućeg dvojbenog sudačkog zvižduka. Krstičeviću i igračima ne preostaje drugo nego zatvoriti se unutar četiri zida i pokušati vratiti formu u kojoj su "bili tići" bili na početku sezone. Alternative - nema.