Je li sudački kriterij počeo uništavati smisao košarke?

"Glavni sudac sudi, pomoćnik zabija golove", česta je nogometna izreka, koja baš i nije sasvim točna. Ali uvijek ju je prikladno "izvući" kad zastavica linijskog suca ostane pogrešno spuštena ili podignuta u nekoj "milimetarskoj" situaciji. Ipak, glavni je sudac taj koji kontrolira kriterij i koji puno toga može "prešutjeti" ili "izmisliti" i pritom nekoga pogurati ili zakinuti. Priče o suđenju u nižim ligama već odavno prerastaju u urbane ili ruralne legende.

No, suprotno uvriježenom mišljenju nogomet ipak nije momčadski sport u kojemu suci najlakše i najmanje očigledno mogu "diktirati uvjete" i okrasti vas bez da ste toga i svjesni. Sportovi poput rukometa ili vaterpola, gdje puno više detalja tijekom utakmice ovisi o klasičnoj "sudačkoj procjeni", ponekad su puno teži za gledanje. Pasivni napad ili procjena krivog vođenja u rukometu, isključenja i prekršaji ispod vode u vaterpolu - sve se to temelji na "slobodnom sudačkom uvjerenju" kakvog u nogometu ima puno manje.

Problem s nogometom je što je tamo puno manje pogodaka, pa ponekad 89 minuta odličnog suđenja bude nagrđeno jednom krivom procjenom ili čak pomoćnikovom lošom sugestijom. S druge strane, rukometni i vaterpolski suci tijekom svojih utakmica znaju donijeti i na desetke krivih procjena koje mogu tijek utakmice usmjeriti u jednom ili drugom pravcu.

Košarka je jedan od sportova koji se ne može svrstati ni u jednu od tih kategorija. Košarkaški suci imaju prilično čvrsto definirana pravila igre kojima je cilj minimizirati utjecaj "osobnog sudačkog kriterija". Nažalost, težnja "automatizaciji" nije od košarkaških sudaca stvorila "dobre robote", a košarci omogućila da i dalje bude sport koji plijeni svojom ljepotom, nego je sve više počela iritirati auditorij, a košarku pretvarati u nešto što nikad u svojoj povijesti nije bila. Sport u kojem je gotovo svaki kontakt nedozvoljen.

U prvih pet kola ovogodišnje regionalne ABA lige u prosjeku je po utakmici dosuđeno gotovo 50 osobnih pogrešaka i u prosjeku izvedeno 47 slobodnih bacanja! Na utakmicama između Cibone i Partizana ili Splita i Crvene zvezde suđeno je po 56 osobnih pogrešaka, pri čemu su suci svojim stavom i zviždanjem iritirali i igrače i trenere i navijače kažnjavajući svako "pomicanje zraka" između napadača i obrambenog igrača.

Tijekom zadnjih 20 godina košarka se značajno promijenila. Uostalom - kao i nogomet, kao i sve drugo na ovoj kugli zemaljskoj. U jednom periodu "košarkaškog razvoja" tijekom devedesetih godina dogodilo se vrijeme kad su košarkom vladali termini poput "mesari" ili "bugarka", kad su se titule osvajale s postignutih 50-ak poena i kad je košarkaška lucidnost i lepršavost gubila bitku protiv obrambene grubosti i atletizma.

Međutim, to je vrijeme iza nas. Posljednjih godina košarka je pronašla način kako "izbalansirati" važnost i vrijednost napada i obrane, a ljepota i gracioznost košarkaške igre opet je počela dobivati bitku protiv destrukcije. Taj pažljivi balans između obrane i napada opet je košarci vratio dio duha koji se zagubio dok je njome vladao "zakon jačega".

Upravo zbog toga je nejasno zbog čega su se košarkaški suci odjednom okrenuli "beskontaktnim kriterijima" koji su jednako besmisleni kao i oni koji dopuštaju grubosti. Već prošle sezone viđali smo suđenja od kojih se svakom ljubitelju košarke diže kosa na glavi, a na početku ove sezone stvari su se višestruko multiplicirale. Puno utakmica na otvaranju ABA lige suci su svojim kriterijem pretvorili u lakrdiju. I to ne nužno prema nekom određenom klubu ili igraču, nego prije svega - prema košarci.

Taj novokomponirani kriterij suđenja potpuno je ukinuo centarsku borbu za poziciju, što se posebno dobro vidjelo u utakmici Cibone i Partizana kad su dvaput zaredom centrima u uobičajenoj i nimalo nesportskoj borbi za komadić prostora bez lopte suđeni - obostrani prekršaji. Suđenje prekršaja "ukopanom" čovjeku u kojeg se napadač s loptom zabija leđima pokušavajući ga pomaknuti - totalno su besmisleni. Blokade su postale prava lutrija. Od tisuću načina na koje obrambeni igrač može zalijepiti napadaču "bananu", sucima je valjda samo jedan potpuno ispravan i ne karakterizira se kao prekršaj obrane.

Suci su dužni štititi taj sport, njegovu "umjetnost" i "umjetnike", ali ne na ovakav način. Zar će se "košarka 21. stoljeća" svoditi na tako banalnu stvar kao što je - tko će bolje izvoditi slobodna bacanja?

Dojam je da europska košarka nije nimalo profitirala od povećanja broja sudaca na parketu s dva na tri. Umjesto da suđenje tim potezom bude kvalitetnije, ali i diskretnije, dogodilo se upravo suprotno. Suci kao da su dobili "vjetar u leđa" za nabildavanje vlastitog ega i osjećaja važnosti unutar košarkaške utakmice i kao da su se počeli "natjecati" u tome tko će se pokazati kao već "gazda" na parketu. Ponekad se doista čini kao da košarkaški suci žele pokazati da su oni, a ne igrači i treneri, u središtu pozornosti.

Ne sjećam se, međutim, da je netko platio ulaznicu kako bi gledao suce.

Iz perspektive osobe koja je pogledala na tisuće košarkaških utakmica svih razina, od klinaca do NBA finala, dozvolite mi dojam kako su u NBA ligi suci za dva koplja iznad europskih. Iz svake NBA utakmice odaje se dojam kako suci tamo znaju svoje mjesto i ne pada im na pamet "krasti show" pravim zvijezdama i pravim razlozima zbog kojih su navijači na tribinama. I pritom nisu niti malo manje autoritativni ili kvalitetni. I LeBron James i Kobe Bryant znaju što smiju i što mogu i znaju gdje su granice "dobrog ponašanja".

Naravno da i u NBA ligi suci griješe, kao što griješe svugdje. To uopće nije poanta. Ali za razliku od Europe, tamo sudac nije od sudačke organizacije skriven iza maske "nepogrješivosti" ili "nedodirljivosti", niti je problem sudačke odluke revidirati, objasniti ili prepraviti ako su pogrešne. Posebno u posljednjim minutama kad se i suci sami imaju pravo služiti snimkama i "vanjskom" pomoći. Takav pristup znatno je "ljudskiji" od europskog i stvara puno veće povjerenje između igrača, trenera, sudaca i na koncu svega - publike.

U prva dva kola ovosezonske Eurolige suđeno je 44,7 prekršaja i 39,5 slobodnih bacanja po utakmici, Iako je i u Euroligi kriterij suđenja prilično oštar i broj osobnih pogrešaka raste prema kraju sezone, to je ipak znatna razlika u odnosu na 50-47 s početka ABA lige. Što će se tek događati kad ABA liga uđe u završnicu i kad utakmice postanu još dramatičnije i važnije? Hoće li se utakmice završavati s trojicom ili četvoricom igrača na parketu?

S obzirom da je "beskontaktna košarka" u ABA ligi ove sezone postala pravilo, a ne iznimka ili "paravan" iza kojeg će se skriti poneki netalentirani sudac koji ne razumije košarku i sudi "po knjizi", očito je da nije riječ o sudačkoj samovolji, nego o instrukcijama koje suci dobivaju od svojih šefova i sudačkih organizacija.

Ako je doista tako - onda bi ti sudački instruktori i pisači novih košarkaških pravila morali preuzeti svoj dio odgovornosti koja se trenutno nepravedno svaljuje samo na leđa sudaca koji provode njihove instrukcije i iz utakmice u utakmicu košarku sve više pretvaraju u odbojku. Netko bi nam trebao objasniti jesu li košarkaški suci doista sve lošiji, kao što to javnost percipira ili ljudi koji crtaju i prepravljaju pravila košarkaške igre i suđenja sve manje razumiju smisao košarke kao sporta.