Ćirina slatka osveta i Mišine odgojne mjere

Miroslav Blažević bio je glavna zvijezda prije, ali i poslije gradskog derbija između Zagreba i Dinama. Otvoren, iskren, slatkorječiv, duhovit i zabavan, Ćiro je medijima poslužio kao idealan glas za "foršpan" uoči utakmice koja je i zbog njega privukla nadprosječan broj gledatelja u Kranjčevićevu, no sam susret pokazao je da Ćiro još uvijek, ni u ovim godinama, nije samo zabavljač u medijima. Ćiro je i trener.

Ishlapio? Prestar? Djelomično, možda. Možda više nije tako oštar, britak, brz, ali tko od nas ne bi poželio Blaževićevu vitalnost blizu 80. godine života? Sve ja manje onih koji se danas sjećaju Dinamove 82', a polako dolazi i generacija koja ozbiljno prati nogomet, a nije ozbiljno doživjela hrvatsku '98. I mnogima je, stoga, "galvanizacija" samo jedan termin kako se može oponašati Ćiro koji je toliko specifičan karakter i lik da državna televizija već, dojam je, 10 velikih natjecanja zaredom tjera Tarika Filipovića da odrađuje segment u kojem "skida" Blaževića.

Blažević je možda proteklih godina puno više u medijima bio kao društveni komentator, kao netko tko će vam u bilo koje doba dana ili noći dati kakav zanimljivi citat o Mamiću, Markoviću, aktualnom izborniku ili predsjedniku države, a puno manje kao trener. A kao što nas je gradski derbi mogao podsjetiti, Blažević je - prije svega - nogometni trener.

Pred njim je dalek i težak put spašavanja Zagreba, tko zna hoće li u tomu uspjeti. No, Zagreb je protiv Dinama ostavio sve na terenu. Apatična, mlaka, bezvoljna momčad koju smo viđali u većem dijelu sezonu i koja upravo zbog toga tavori na dnu lige, odjednom je bila skupina beskompromisnih nogometaša koji će i udariti protivnika kad treba, koji će ići glavom gdje drugi ne bi nogom, koji će u završnici padati od grčeva. Ako to nije "galvanizacija", što je?

Ćiro je pokazao kolegi Anti Čačiću kako inferiorna momčad treba biti psihološki pripremljena za dvoboj s boljom. I dao je vrlo jak argument svakome tko tvrdi da bi Ćiro s ovim Dinamom osvojio makar bod u Ligi prvaka do sada. Blaževiću je, pak, pobjeda bila najveća moguća satisfakcija u medijskom obračunu s Dinamom i njegovim izvršnim predsjednikom kojem se na najsportskiji način osvetio za ono što smatra nepravednim odnosom proteklih godina. A ako Zagrebu kao momčadi ovo neće biti utakmica koja će promijeniti tijek sezone, bez obzira na skoru pauzu, onda neće niti jedna. Mišine pedagoške metode

Dogodilo se i to, po prvi put otkako je hrvatskog prvenstva Osijek i Hajduk u Gradskom su vrtu igrali bez pogodaka. Hajduk je imao zrelije prigode, no mreže se nisu tresle, a treneri nisu izgledali nezadovoljni. Barem po završetku utakmice, jer prije i tijekom nje itekako nezadovoljan bio je Mišo Krstičević...

Kažu da Mijo Caktaš baš voli čips od paprike. Kažu i da se od čipsa od paprike Miši Krstičeviću diže kosa na glavi. A još mu se više kosa "uzjoguni" kad netko od njegovih vojnika ne poštuje zapovijed. Bez obzira bio on tu negdje ili ne. Caktaš je mislio da besida o' čipsa vrijedi samo kad trener ne gleda. "Ono što trener ne vidi, ne može ga ni smetati". Krstičević je, naime, zastao u Zagrebu pogledati Zelinu dok su mu igrači putovali prema Osijeku. No, putovali su i njegovi pomoćnici, koji su brzo prijavili Caktaševu neozbiljnost.

Da, doista neozbiljnost. Jer ako ste već "na ledu" zbog ružne i (pre)skupe poruke navijačima i ako vam je uz to već rečeno da čips ne priliči onima koji igraju, nego onima koji gledaju - onda doista morate biti neozbiljni da biste popustili "krumpirskom poroku" prvog trena kad trenera nema blizu. Zar je Krstičevićeva zabrana "grickalica" nekakav njegov hir? Pa valjda čovjek zna što tijelu nogometaša koristi, a što šteti. Caktaš bi svakako trebao razmisliti je li mu pametno takvim "krupnim sitnicama" mic po mic navlačiti na sebe epitet "problematičnoga"?

Sasvim iznenada, Krstičević je "prozvao" i Marka Bencuna, kojeg je 23 minute nakon ulaska vratio na klupu. Čudno, jer Bencun je u te 23 minute dvaput bio u dobrim prigodama, a navodno mu je baš ta druga "presudila" u trenerovim očima. Zar je doista Krstičević izvadio "klinca" samo zato što je promašio "zicer"? Ako jest - zašto nije "kaznio" Andrijaševića koji je u prvom poluvremenu bio autor još težeg promašaja? Ili Maglicu koji u 90 minuta nije pošteno zapucao na gol Osijeka?

Kako bilo - Krstičevićeve "odgojne mjere" nisu nelogične u Hajdukovom "dječjem vrtiću" u kojem su jedan drugome "do uha". Krstičević je s tim "klincima" po nekoliko sati svaki dan i vrlo dobro zna tko kako radi i kako se ponaša. Netko tu djecu treba i "odgojiti" u nogometnom smislu. A u odgoj ne spadaju samo nagrade i osmijesi. Odgoj su i kazne i škrgut zubima.