Košarka u 2012: Godina LeBrona, Olympiakosa, Repeše i saniranja dugova

Cedevitin prvi trofej i prva Euroliga

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Cedevita je nekoliko godina ulagala bez prave nagrade, a 2012. je tom ambicioznom klubu donijela i prvi trofej. Osvojeni Kup Krešimira Ćosića označio je presjecanje vrpce na trofejnom salonu zagrebačkog kluba, a slijedila je borba za još dva. Regionalni trofej su očekivano izgubili od Maccabija, a prvenstvo od Cibone. Točnije - Jasmina Repeše.

Ipak, skupili su dovoljno bodova za debitantski nastup u Euroligi, za koji su se vrlo ozbiljno spremali čitavog ljeta. Doveden je ugledni trener Božo Maljković, došlo je sve najbolje od hrvatskih igrača što se moglo dobiti, došli su i neki zanimljivi stranci (Gelabale i Šuput prije svih), no dalje od skupine nije se moglo. Maljkovića je u još nerazješnjenim okolnostima već u jesen zamijenio povratnik Aco Petrović, a da bi i ova sezona bila nastavak Cedevitinog višegodišnjeg rasta bit će nužan jedan od dva glavna trofeja. ABA liga i(li) hrvatsko prvenstvo.

Ivkovićev Olympiakos šokirao Europu

Foto: EPA

U proteklu sezonu Eurolige ušlo se na krilima "štrajka" u NBA ligi, zbog kojeg su se mnogi sjajni igrači preselili u Europu. Među njima je bio i Andrej Kirilenko, koji je u CSKA-u okupio momčad kojoj je jedini cilj i uspjeh bio - naslov prvaka Europe. I išlo im je prilično dobro, Panathinaikos su pobijedili u polufinalu, a dvije minute prije kraja treće četvrtine držali su ogromnih 53:34 protiv Olympiakosa u finalu.

No, umjesto ruskog slavlja u Istanbulu dogodio se jedan od najvećih preokreta u košarkaškoj povijesti. Olympiakos je u četiri minute napravio 14:0, a na posljednji koš Printezisa za pobjedu 62:61 poskočili su svi ljubitelji košarkaške drame. Odavno Olympiakos nije bio jeftiniji, odavno s manje internacionalnih zvijezda, odavno s manje šansi uoči završnog turnira. A popeo se na krov Europe i što im je možda i još slađe - nakon dugih 15 godina u Pirej vratio naslov prvaka Grčke. Najviše zaslugom iskusnog srbijanskog stratega Dušana Ivkovića i njegovog "joysticka" na parketu - Vassilisa Spanoulisa.

Cibona između titule i europskih poraza

Foto: Ivana Karačić

Cibonin "Duda Ivković" bio je - Jasmin Repeša. Baš kao i reprezentaciju, Repeša je i trenersku stolicu u Ciboni preuzeo od Josipa Vrankovića i u nekoliko mjeseci je pretvorio u prvaka Hrvatske. S pogođenim strancima i beskrajnim rotacijama Repeša je sačuvao svježinu svoje momčadi za najvažniji dio sezone i preko Zadra i Cedevite u doigravanju odveo Cibonu do novog naslova prvaka. A sebi osigurao novi posao u španjolskoj Unicaji.

Jesen 2012., međutim, nije bila tako uspješna za Cibonu kao proljeće. Veljko Mršić mučio se s Cibonom u ABA ligi, a ni on, kao ni njegov nasljednik Danijel Lutz, nisu uspjeli prekinuti gotovo nevjerojatan niz od 23 poraza u 24 europske utakmice u protekle tri sezone. Srećom po Cibonu, ove su sezone u Eurokupu morali odigrati samo šest utakmica.

LeBron napokon 'direktor košarkaškog svemira'

Foto: EPA

Vjerojatno ne postoji sportaš koji je diljem svijeta izazivao toliko oprečnih stavova od LeBrona Jamesa. Sumnje u njegove mogućnosti i beskrajne rasprave o tome je li on doista "šampionski materijal" napokon su presječene u godini u kojoj je napokon osvojio NBA naslov s Miamijem i zlatnu olimpijsku medalju s SAD-om u Londonu. Sudbina je valjda htjela da bude jedini čovjek na svijetu u 2012. godini s ta dva velika, najveća naslova koje košarkaš može u svojoj karijeri osvojiti.

Ta dva trofeja kod velikog su dijela košarkaških zaljubljenika definitivno razriješila pitanje tko je najbolji košarkaš današnjice. Najveći (još) nije, trebat će mu još dosta titula i pobjeda da bi se približio "riznici" koju će iza sebe ostaviti Kobe Bryant, o liku i djelu Michaela Jordana, Wilta Chamberlainea ili Billa Russella da i ne govorimo. No, za 2012. godinu će LeBronu i ovo biti dovoljno. U toj godini je napokon postao - šampion.

Novi val za optimizam...

Foto: Fiba.com

Košarkaških talenata u Hrvatskoj nikad nije nedostajalo, no serija mladića koji dominiraju svojim godištima u Europi zaista je impresivna. Uz Darija Šarića (1994.), preko Marija Hezonje (1995.) i Marka Arapovića (1996.) do Lovre Mazalina (1997.) stasava prava plejada vrlo zanimljivih mladih košarkaša poput Brzoje, Gabrića, Marinellija, Bošnjaka, braće Bender, braće Žganec i još mnogih koji obećavaju.

U ljeto 2012. hrvatske su omladinske reprezentacije osvojile europsko juniorsko zlato, svjetsku kadetsku broncu i ekspresni povratak u diviziju A europskih U20 reprezentacija. Materijal postoji, a sad je na klubovima i trenerima da im vjeruju, da ih izbruse i od talenata pretvore u igrače. Međutim...

... nova pljuska domaćim natjecanjima za pesimizam

... nije baš da situacija u našoj košarci zove na optimizam. Naši klubovi i u ovoj su se sezoni radije oslanjali na strance upitne kvalitete nego na domaće igrače neupitnog talenta. Ni jedan igrač iz trofejnih mladih reprezentacija ove sezone nije imao ozbiljniju minutažu osim Paola Marinellija u Splitu. Cedevitina zlatna juniorska generacija ne može ni primirisati seniorskoj momčadi, rezultat je uvijek opravdanje bez obzira kakav bio. Bilo da se love trofeji ili opstanak.

Od ove sezone Hrvatska više nema zagarantirano mjesto u Euroligi, prvenstvo (ne samo Hrvatske, nego i drugih zemalja regije) je dodatno degradirano, iako je proljeće 2012. i popunjene dvorane na derbijima u Zagrebu, Splitu, Zadru pokazalo da košarka u Hrvatskoj i dalje ima svoju publiku. No, pitanje je koliko će je dugo još imati nastavi li se ovakav trend lošeg koncepta natjecanja i loše košarkaške strategije koja nema za primaran cilj razvoj košarke u Hrvatskoj, nego uspjeh regionalne lige.

Dalmacija preoblikovana, Zagreb neoblikovan

Foto: Bruno Karadža

U 2012. godini sva četiri naša najtrofejnija kluba osim na parketu, igrali su utakmice i na nekim drugim mjestima. Financijska dugovanja iz vremena kad je "Bog hodao zamljom" zaprijetila su i Ciboni i Zagrebu i Splitu i Zadru - nestajanjem.

I dok su Cibona i Zagreb svoja višemilijunska dugovanja "riješili" bez da itko izvan Tornja i Trnskog točno zna kako, Split i Zadar jedino rješenje za nastavak postojanja vidjeli su u preoblikovanju u športsko dioničko društvo. Oba kluba su prošla trnovit i mučan put kako bi se riješili "utega iz prošlosti", iako ni jedan ni drugi još uvijek nisu sigurni kako će funkcionirati budućnost. Zasad je najvažnije bilo - preživjeti. Gladan čovjek ne razmišlja što će jesti za mjesec dana, nego se bori svim silama kako bi preživio današnji dan. Pa iako splitska vizija budućeg funkcioniranja izgleda jasnija od zadarske i djelima je, a ne samo riječima, potkrijepljena oslanjanjem na proizvodnju umjesto kupnje, ključnu ulogu u oba slučaja imat će razumijevanje i potpora od strane većinskog vlasnika. Grada.

Kvalifikacije bez poraza, odličan posao u Euroligi

Foto: Ivana Karačić

Nakon Cibone, Jasmin Repeša odradio je dobar posao i s reprezentacijom. Osam pobjeda u deset kvalifikacijskih utakmica s protivnicima koji nisu baš "prva liga" (neki čak ni druga), no svejedno je bilo lijepo vidjeti nulu u rubrici poraza. Nismo odavno. Repeša je na vrijeme shvatio kako će bez kažnjenog Bogdanovića sve biti puno teže, pa je "bilateralnim" dogovorom naš ponajbolji napadač, uz javnu ispriku vraćen pod stijeg.

Baza iz kvalifikacija nadograđena je unosnim transferima i odličnim igrama naših igrača u Euroligi. Roko Ukić je potpisao za Panathinaikos, Ante Tomić i Hezonja za Barcelonu, Rok Stipčević za Milano, Darko Planinić za Maccabi. Zoran Planinić i Krešo Lončar su najbolji igrači Himkija, Marko Popović lokomotiva Žalgirisa, Bogdanović jedan od nositelja u Fenerbahčeu, Žorić i Simon u Unicaji. Puno dobroga "kuha" se tijekom sezone, nadajmo se da će napokon "prokuhati" i na nekom velikom natjecanju.

Europsko prvenstvo u Sloveniji je idealna pozornica za to. Već dugo u završnim izborima na kraju godine nema košarkaša. Neka se u 2013. godini to napokon promijeni!