Šariću je Cibona stanica do NBA, a što je Šarić Ciboni?

4.000 gledatelja na utakmici protiv Cedevite, prvoj Šarićevoj u dresu Cibone, svjedoči da njegovo ime može biti magnet u Zagrebu. Za sada samo ime; s obzirom na godine, manjak seniorskog iskustva i višemjesečnu pauzu zbog nekoliko pogrešnih koraka u traženju novog kluba, nikoga ne treba posebno ni iznenaditi ni razočarati prvih pet Šarićevih utakmica, ni po čemu izvanserijskih, kakve je godinama igrao u mlađim kategorijama.

Od solidnog debija s Cedevitom (pobjeda Cibone uz njegovih osam poena, četiri skoka i pet asistencija u 20 minuta) nazadovao je u naredna tri poraza cibosa. Protiv Ulma je Cibona ispustila +24, uz njegova četiri poena, četiri skoka i dvije asistencije, pa je izgubila kod Igokee (4 poena, 3 skoka, 3 asistencije) i potom kod MZT-a (5 poena, 3 skoka). Božić je ipak dočekao u boljem raspoloženju nakon pobjede protiv Szolnoki Olaja u koju je ugradio 10 poena i četiri skoka.

Šarićeve igre nisu predstavljale iznenađenje boljim pratiteljima košarke. Nekonzistentnost, pa i slabosti u šutu (2-10 za tricu) shvatljiva su posljedica neigranja, kao što su i izgubljene lopte plod i nedostatka natjecateljskog ritma, ali na kraju krajeva i godina. No, Šarić je pokazao i one strane koje ga čine NBA potencijalom, prije svega brzinu, koordinaciju, pregled igre i osjećaj za asistenciju kakvi su vrlo rijetki za igrača te visine.

Sasvim je jasno da ga čeka puno rada i u teretani i na parketu da bi dostigao ciljeve koje si je sam odredio, i koji su zapravo vezani za njega od prvog dana kada je dominirao ne samo nad vršnjacima nego i igračima godinu ili dvije starijima od njega.

Šarićev izbačaj nije "školski", pa mu je šut daleko od konzistentnog. Fizički još mora dosta raditi kako bi lakše i sigurnije dovršavao svoje prodore, ali i da bi mogao ozbiljnije parirati težim igračima pod košem. Još veći napredak mora ostvariti obrambeno, gdje se još ne može nositi s pravim četvorkama, a protiv nižih igrača do izražaja dolazi malo slabija lateralna pokretljivost, sve to uz taktičku neobučenost. Dakako, u odnosu na prosječnog igrača ABA lige, ne u odnosu na prosječnog 18-godišnjaka.

Šarić i njegov "team" odabrali su Cibonu kao dobro mjesto razvoja. Cibona je, pak, pristala biti Šarićev poligon za razvoj i usputna stanica do NBA lige. Što time može dobiti?

Za početak, treba demistificirati prigovor "zašto bi Cibona uopće htjela Šariću služiti kao usputna stanica". Naime, klub koji godinama plaća ovakve ili onakve Amerikance, i njima zapravo služi kao izlog za bolje klubove - i niti jedan ne ostaje pod Tornjem duže razdoblje - razmišljao bi zaista tragično ako bi baš kod Šarića podvukao crtu i rekao - nećemo njega razvijati za druge.

To bi donekle imalo smisla kada bi Cibona bila klub s rezultatima, pa bi opravdanje moglo biti "Amerikanac xy je spremniji ODMAH doprinijeti više od Šarića", no Cibona je klub s 23 poraza zaredom u Europi. I do daljnjega, dok se ne stabilizira i ne posloži, bolje joj je da ovakva u Europi ni ne nastupa, jer samo ruši dugo građeni imidž. Cibona ima sreće da je mediji ne prate poput Dinama, jer je njena sramota puno veća od one modrih nogometaša - a Dinamov status u Europi ionako se ni izbliza ne može mjeriti s Ciboninim.

Ovo ne znači da Cibona treba bez Amerikanaca. Činjenica je da bi bez njih išlo teško i do ovakvih rezultata, kao i da je hrvatski igrač koji je otprilike al pari nekom Amerikancu - uglavnom skuplji. A nije da nema i onih koji su svaku pohvalu, poput prošlogodišnjeg Wrighta. No, Cibona nije smjela propustiti prigodu za Šarića, kada se već ukazala zahvaljujući Josipu Klemmu i Šarićevoj želji za igranjem baš u Ciboni.

Pitanje je što će klub sada učiniti s tim igračkim draguljem? Prvi važan potez koji je uprava povukla bilo je davanje prigode Danijelu Lutzu. Dobar potez? Lutz je mladi trener koji je zaslužio prigodu, koji je puno mogao naučiti od trenera kojima je bio pomoćnik, koji poznaje Cibonu i igrače, koji je košarkaški fanatik, kojeg je osobno preporučio veliki Mirko Novosel. Loš potez? Lutz nije bio uspješan igrač, Lutzu je ovo prvi pravi trenerski posao, Lutz je premlad da bi mu bila povjerena zadaća razvijanja najvećeg talenta hrvatske košarke, ali i vraćanja Cibone na pobjedničke staze. Očito, dvije su škole misli po pitanju Lutza, a rezultati mu za sada ne idu u prilog. Ni u onom prvom mandatu, ni u ovom aktualnom. No, uzorak je malen, pa ako u Ciboni vjeruju u njegove sposobnosti, onda mora dobiti pravu prigodu. No, kod nas je to uvijek teško reći, jer proces odabiranja trenera nije profesionalan već se nerijetko svodi na odabir najlakšeg, ili sve češće, najpovoljnijeg rješenja.

Pitanje je može li Lutz svojim znanjem pridobiti svlačionicu, pa da igrači podnose "tirade" poput Lutzove poruke Zubčiću "ostavi se košarke". To nije nužno loš pristup ako će razdrmati Zubčića (ili nekog drugog), no treneri uobičajeno moraju imati određeno ime, karizmu i/ili rezultate da bi igrači prihvaćali takav tretman. Ili znanje. Lutz može imati samo to posljednje, i zato mu je bolje da je uvjeren kako znanjem može privući respekt igrača. Izjave Smusha Parkera po dolasku u Cibonu sugeriraju da je to - moguće.

Ako je riješila dugoročno pitanje trenera (što je krajnje upitno poznavajući naše klubove, ali pretvarajmo se da jest), Ciboni slijedi ozbiljnije definiranje i planiranje igračkog kadra. Bilo kojem klubu na svijetu teško je vezati navijače ako se baš svake godine promijeni pola svlačionice, i to redom nositelji igre. A još je teže ako klub nema tog ključnog igrača, zvijezdu koja privlači publiku, ali i riešava utakmice.

Alan Anderson može privući publiku čak i ako znate da se radi o kratkoročnoj ljubavnoj vezi. DJ Strawberry? Malo teže.

Cibona nema jasnog lidera. U prvih 10 u poretku za MVP-a ABA lige nema niti jednog igrača Cibone. Niti jednom neki Cibonin igrač nije bio najbolji igrač kola. Među strijelcima, Strawberry je osmi, među skakačima Hamilton je osmi, među asistentima Strawberry je deseti, među blokerima nema nikoga, među tricašima nema nikoga u prvih 10. Kompenzira li to vrhunska momčadska igra?

Ne, jer Cibona je 12. od 14 momčadi po asistencijama. I 13. u obrambenom skoku.

Ne čudi stoga što Cibona gubi tijesne utakmice. Vukovi su u gotovo svemu prosječna ili ispodprosječna momčad u regionalnoj ligi, a prosječnost nije posebno privlačna. Ni navijačima, ali ni sponzorima, i trenerima ili drugim igračima.

Cibona, dakako, nema novca za "Alana Andersona", pa stoga i svoju privlačnost navijačima, sponzorima i drugim igračima mora graditi na druge načine. Dario Šarić jedan je od tih.

Zbog toga, dobar je potez puštanje Mašića u Cedevitu. BiH reprezentativac nije posebno oduševio u Ciboni, a njegov odlazak otvara dodatni prostor Šariću za kojeg se može naći približno 30-ak minuta po susretu. To će privući gledatelje, ali to će i osloboditi Šarića te učiniti Cibonu boljom momčadi. Možda ne za dva tjedna, ali za četiri mjeseca da.

Iako je s razlogom bilo skeptika, dobrim potezom čini se i dovođenje Smusha Parkera. Bivši Laker skinuo je skoro pet kilograma, i nije loše izgledao u prvim utakmicama. Gostovanje kod Partizana možda je i ključno za njegov ostanak, a ako Parker zasluži novi ugovor - Cibona već ima dva marketinška aduta.

Sportski rezultat samo naizgled ne ovisi i o marketingu. Cibona neće dobiti Partizan jer je Parker nekad igrao s Kobeom, ili zato što je Šarić sjajan potencijal - u Pioniru Ciboni može biti korisno samo ako Parker i Šarić igraju kvalitetno.

No, Parker i posebno Šarić imaju marketinškog potencijala učiniti Cibonu zanimljivom. Ako je zanimljiva publici - doći će i bolji domaći rezultati. Ako dođe publika - doći će i mediji. Ako dođu mediji - doći će i sponzori. Ako se počne graditi ozbiljniji projekt (što može omogućiti samo novac od sponzora), zaintrigirat će se i neki kvalitetniji igrači. Sve je to jedan začarani krug, ali krug u koji nije lako ući.

Dario Šarić Ciboni može biti ta iskra. Čak i ako brak traje samo godinu i pol, iako iskreno ne vjerujem da će Šarić u ljeto 2014. biti spreman za NBA ligu, čak i ako ne može očekivati da će joj Šarić biti nositelj igre u ozbiljnijem rezultatskom uspjehu (regionalnom ili europskom) jer će biti premlad, Cibona može imati dugoročnu korist od Darija Šarića. Uvijek postoji i šansa da Šarić i među seniorima brzo proigra, a ako će on za mjesec-dva biti igrač za 17-18 poena po susretu - dvorana će biti dobro popunjena. I Cibona će biti konkurentniji protivnik nego do sada.

Na klubu je da pokaže može li djelovati brzo, ima li marketinških, poslovnih i sportskih znanja da oko njega sagradi kvalitetnu sportsku priču i učini Draženov dom ponovno popularnim mjestom. Ili će to ipak biti samo jedan stihijski potez za kratkoročnu korist nekog pojedinca (Klemm? Šarić?) nakon kojeg će Cibona opet postati ono što je zadnjih nekoliko godina - klub bez jasnog identiteta, vizije i pravih rezultata koji sezone samo odrađuje.