Najveći nepostojeći derbi na svijetu

Jednosatnim festivalom kiča i plastičnog glamura kojemu ne pomaže ni inzistiranje na francuskom imenu Ballon d'Or, FIFA nas je preksinoć još jednom udavila svojom borbom za dobro protiv zla, uspješno ignorirajući činjenicu kako im predsjednik smatra da se svi problemi s rasizmom u sportu mogu riješiti stiskom ruke na kraju utakmice, ma što Kevin Prince Boateng imao za reći po tom pitanju.

Međutim, lako za nas! Mi smo si mogli uzeti pauzu, dohvatiti pivo ili isprazniti mjehur, ali kroz beskrajno dosadan ritual sastavljen od reda zlatnih konfeta, pa reda nogometnih dužnosnika i bivših igrača te njihovih recitacija koje nikoga ne zanimaju, morali su sjediti i trojica kandidata za najboljeg igrača godine, premda je od samoga početka bilo jasno da nagradu može dobiti samo jedan od njih.

Zlatnu lop… ispričavam se, Ballon d'Or kući je još jednom odnio Lionel Messi i morat će za nju naći mjesta u već ionako pretrpanoj vitrini s trofejima. Zasluženo, mora se reći, premda je ponešto negativnih bodova morao dobiti zbog odjevne kombinacije kakva bi Engleskog pacijenta pretvorila u predmet sprdnje i veći nego što već jest.

Red zlatnih konfeta, red govorancije, red nagrada za najbolju mušku sporednu ulogu, najbolju žensku glavnu ulogu, zahvale roditeljima i suprugama, a onda…

Iker Casillas, Dani Alves, Gerrard Pique, Sergio Ramos, Marcelo, Xabi Alonso, Xavi Hernandez, Andres Iniesta, Lionel Messi, Cristiano Ronaldo i Radamel Falcao.

Nije to sastav španjolske reprezentacije, ipak su se ondje uspjeli ugurati po jedan Argentinac, Brazilac, Portugalac i Kolumbijac. Popis poznatih vam imena zapravo je idealna postava 2012. godine koju je tijekom preksinoćnjeg dvosatnog poliranja ega i samozadovoljavanja vlastitim uspjesima obznanila FIFA.

I u njoj nema niti jednog igrača iz njemačke, talijanske, francuske ili engleske lige.

Točnije rečeno, u njoj nema nijednog igrača iz bilo koje lige osim španjolske. Još točnije rečeno, da se u izbor nije bezobrazno ugnijezdio Falcao, idealna postava Fife zapravo predstavlja ono što bi došlo na svijet kada bi se Real i Barcelona obećali jedno drugome u dobru i zlu, povaljali se po krevetu i nakon burne i strasne noći iznjedrili potomka.

Štovani prijatelji nogometa, došao je trenutak suočenja s istinom. Klubovi koje bodrite, igrači kojima se klanjate i pogoci koje proslavljate nisu ništa drugo nego fatamorgana. Odbacite obilježja klubova čije postojanje Fifa ne priznaje i prigrlite jedinu ligu na svijetu i jedina dva kluba vrijedna vaše pozornosti i vremena izgubljenog na svađe po forumu.

U skladu s frankofonskim prenemaganjem, za posebne zasluge u zaboravljanju finalista Lige prvaka i drugog finalista Europskog prvenstva u nogometu, te hvalevrijedan pothvat ignoriranja bilo kakvog kvalitetnog nogometa izvan dva španjolska grada, Fifi dodjeljujem posebnu nagradu Engleskog pacijenta pod nazivom Ballon d'Horreur.

Budimo iskreni, nije teško prihvatiti da u toj tvorevini koju godinama nagriza korupcija, grabež i pogodovanje sponzorima jednostavno nema ljudi koji bi uprli prstom u Marcela, Piquea, Casillasa ili, majko mila, Xabija Alonsa, pa povikali: "Hej, pa negdje u nekom kutu planeta sigurno ima i boljih igrača, možda nam nešto ipak ne štima s izborom!"

Puno je teže prihvatiti da federacija koja i organizaciju Svjetskog prvenstva "radi reda i redoslijeda" dodjeljuje Kataru, ne vidi ništa sporno u momčadi godine koja nakon čudesne nogometne godine negira sve Ibrahimoviće, Terryje i Drogbe, svakog Buffona, Pirla i Van Persieja ovog planeta, pa i postojanje nogometa čak i u – postojbini nogometa.

Dok se pitam kako dalje, na kakvim sam to gljivama bio u protekle 132 kolumne i kojim sam se klubovima i igračima veselio ili im se izrugivao, svečano objavljujem i obećavam kako će dobitnici Ballon d'Horreura za 2012. godinu u ovoj kolumni odsad nositi ime FEFA.

Fédération Espagnol de Football Association.

Najveći nepostojeći derbi na svijetu

Još do jučer na spomen vikenda koji slijedi zadrhtao bi mi glas, a leptirići u trbuhu poletjeli kao onomad kad sam kao osmogodišnji dječak proveo cijelo poslijepodne u berbi visibaba i jaglaca sa svojom prvom pravom simpatijom. Proždiralo me nestrpljenje, iščekivanje i brojanje dana i sati do najvećeg engleskog derbija, a onda sam od Fefe saznao da klubovi protagonisti nisu ništa nego plod moje mašte.

Baš šteta, jer mislio sam pričati o industrijskom rivalstvu dvaju gradova koje datira još iz 19. stoljeća i o mančesterskom kanalu koji je iz jednadžbe izbacio bilo kakvu potrebu za posredovanjem Liverpoola i omogućio prijevoz tereta direktno do Manchestera.

Zbog toga su trgovci iz Liverpoola bilježili goleme gubitke, a radnih je mjesta bilo sve manje, pa rivalstvo dvaju nepostojećih klubova svoje korijene zapravo vuče iz gospodarskog rivalstva gradova koje dijeli tek pedesetak kilometara ptičjega leta.

Namjeravao sam pričati o trofejima, njih ukupno 119 koje su osvojili Liverpool i Manchester United. Htio sam istaknuti Liverpoolovih 18 i Unitedovih 19 naslova prvaka, te pet europskih naslova Liverpoola i dva manje rivala mu s Old Trafforda.

Htio sam baciti oko u prošlost, pa za njim potrčati poput veselog zlatnog retrievera i usput se prisjetiti pet trenutaka iz povijesti jednog od najvećih svjetskih sportskih događaja. Što, da ipak probam? Iako je sve samo fikcija i iluzija? Pa dobro, vaše želje meni su zapovijed.

Trenutak prvi: Kladioničarski skandal 1915. godine

Lako je u vrijeme milijunskih primanja i tjednih plaća koje premašuju životne ušteđevine običnih ljudi zaboraviti da se nogomet nekada nije mogao hvaliti blještavilom kakvim se danas diči, a nogometaši su jedva spajali kraj s krajem, onako kako to svakoga mjeseca s više ili manje uspjeha čini i Engleski pacijent.

Drugog dana travnja 1915. godine Manchester United je u derbiju na Old Traffordu pobijedio Liverpool s 2:0, a oba je pogotka postigao čovjek po imenu George Anderson. Na prvi pogled, ništa čudno, jer United je imao imperativ borbe za opstanak, a Liverpool je boravio u sredini ljestvice i jedva čekao kraj sezone.

Slabašno zalaganje igrača Liverpoola ipak je pobudilo sumnje u regularnost utakmice, a istraga je pokazala da iza sumnji itekako ima istine. Trojica igrača Manchester Uniteda: Sandy Turnbull, Enoch West i Arthur Walley, te četvorica igrača Liverpoola: Thomas Fairfoul, Tom Miller, Jackie Sheldon i Bob Pursell bili su uključeni u dogovor oko konačnog ishoda utakmice, koji im je na kladionici donio dobitak u omjeru 7/1.

Nisu svi igrači znali za dogovor, a neki koji su znali odbili su sudjelovati u namještanju, pa je u čitavom cirkusu Fred Pagnam iz Liverpoola zaprijetio postići pogodak i u tome bi uspio da nije pogodio gredu i postao metom kritike svojih suigrača. Billy Meredith iz Uniteda kasnije je pak svjedočio kako za dogovor nije znao, ali mu je bilo čudno što mu suigrači nisu dodavali loptu.

Zanimljivo je spomenuti da iza skandala s namještanjem nije bila želja očuvanja prvoligaškog statusa, već isključivo zarada spomenutih pojedinaca, koji su bili svjesni da će se liga zbog Prvog svjetskog rata prekinuti na neodređeno vrijeme. To se na kraju i dogodilo, a nakon što su u prosincu iste godine sva sedmorica doživotno suspendirani iz nogometa, mobilizirani su i poslani na ratište.

Turnbull se iz rata nikada nije vratio, a ostaloj šestorici zbog zasluga u ratu ukinuta je odluka o suspenziji i omogućeno im igranje nogometa kada se prvoligaški nogomet 1919. godine vratio na engleske travnjake.

Trenutak drugi: Povratak kralja

U listopadu 1995. godine, tako se baš poklopilo, Eric Cantona odradio je osmomjesečnu kaznu zbog prezentacije borilačkih vještina na Selhurst Parku i pod svjetla reflektora vratio se baš na vrijeme za susret s Liverpoolom i okršaj (ovaj put posve sportske prirode) s legendom Anfielda Robbiejem Fowlerom.

U fantastičnoj atmosferi francuskim zastavama ispunjenog Old Trafforda karizmatični je kapetan Uniteda asistirao Nickyju Buttu za vodstvo domaćina, ali je potom na scenu stupio Fowler i s dva prekrasna gola preokrenuo utakmicu u korist Liverpoola.

Cantona se ipak nije slomio pod pritiskom i 20 minuta prije kraja s bijele je točke spasio bod Unitedu, a pogodak zatim proslavio skokom na stup iza Liverpoolovih vrata i fotografima poklonio trenutak za naslovnice.

Trenutak treći: Priča o dvije šestice

Uzmemo li u obzir podatak da su Liverpool i Manchester United u povijesti odigrali ukupno 186 natjecateljskih utakmica, pronaći najbolje od njih doista bi bio Sizifov posao. Ne samo zato što Engleski pacijent djeluje oronulo, ali ipak nije toliko star da se sjeti baš svake utakmice, već i zato što su najbolje utakmice često podložne subjektivnom dojmu.

Pa, što onda izdvojiti iz tako bogatog opusa dvaju klubova koji postoje u navijačkoj mašti i nigdje drugdje? Dvije šestice, naravno. Riječ je o dvjema utakmicama Premier lige završenim rezultatom 3:3, koje i dan-danas, dok im svjedočimo u snimci i znamo im ishod, još uvijek oduzimaju dah potezima, preokretima i aromom 80-ih i 90-ih.

Iako vas Fefa želi uvjeriti u suprotno, u travnju 1988. godine dva su velika rivala na Anfieldu odigrali žestoki derbi sa šest pogodaka i startovima od kojih bi se danas sucima dizala kosa na glavi, barem onima koji je još uvijek imaju. Liverpool u trenucima slave, s 11 bodova prednosti ispred Uniteda i titulom praktički u džepu, a United s tek nedavno imenovanim menadžerom koji bi baš Liverpool htio skinuti s trona.

Šest godina kasnije strane su bile zamijenjene. United je sezonu ranije napokon prekinuo post i uzeo prvi naslov pod vodstvom Alexa Fergusona, a u siječnju 1994. godine bio je na putu prema drugoj uzastopnoj tituli. Nakon samo 25 minuta United je blitzkriegom usred Anfielda stigao do čak tri pogotka prednosti, a onda…

Trenutak četvrti: Jedna sezona, dva hat-tricka

Nije čudo da su strijelci glavne zvijezde velikih derbija, jer ulog je nerijetko veći od tek puke bodovne prednosti. Eventualna pobjeda u derbiju nosi poseban osjećaj superiornosti, ali i daje pravo navijačima da se diče pobjedom i udaraju šakama o prsa premda su s konačnim ishodom imali malo veze.

Kada nekome, međutim, u takvome derbiju pođe za rukom postići čak tri pogotka, tada stječe pravo ulaska u vječnost u kojoj će ga knjige povijesti slaviti kao heroja dana. Dvojica takvih vitezova su i Dimitar Berbatov i Dirk Kuyt, koje su klubovi u međuvremenu škartirali, ali čije pogotke baš nitko neće moći izbrisati.

Osim Fefe, ali to je sad već druga stvar.

U rujnu 2010. godine United je na Old Traffordu dočekao Redse i poveo s dva pogotka prednosti, da bi gosti pogocima Stevena Gerrarda došli na prag velikog preokreta ili otimanja barem boda. Tada je na scenu stupio Berbatov i svojim trećim pogotkom šest minuta prije kraja donio bodove domaćinu.

Samo šest mjeseci kasnije, u uzvratu na Anfieldu uloge su ponovno zamijenjene. Hat-trick ovoga je puta uknjižio Kuyt i Liverpoolu donio pobjedu od 3:1, a zanimljiv je podatak da je ukupna udaljenost s koje je Nizozemac postigao sva tri pogotka bila manja od deset metara.

Priča peta: Kad je Neville bio Adebayor

Iako je u siječnju 2006. godine pred svojim navijačima svladao Liverpool jednim od rijetkih pogodaka Rija Ferdinanda, Manchester United nekoliko je mjeseci kasnije napunio tri godine bez premierligaškog trofeja.

Bez obzira na relativno neuspješno razdoblje, naboja u susretu s Liverpoolom nije nedostajalo, no Gary Neville smatrao je kako cijeloj priči nedostaje ponešto začina. Nakon što je Ferdinand zatresao mrežu gostiju, Neville je onako kako će to godinama kasnije učiniti Emmanuel Adebayor pretrčao cijelu dužinu terena i vrlo "emotivno" proslavo pogodak baš podno tribine s navijačima Liverpoola.

Za taj bistar potez upao je u probleme s Engleskim nogometnim savezom, a na Merseysideu se naglo popeo na ljestvici najomraženijih igrača Uniteda.

Na kraju, bez obzira kojoj strani pripadate i koji ćete klub u nedjelju bodriti, s navijačima suprotne strane dijelit ćete želju za nogometnim spektaklom. Nadat ćete se utakmici koju će neki budući Engleski pacijenti, za desetak, dvadeset ili pedeset godina u svojim kolumnama isticati kao primjer i za koju ćete ponosno moći reći: sjećam se ove utakmice kao da je jučer odigrana i da nije Fefe, vjerovao bih da je zaista i odigrana.

Ako vam je pak do dobre prepirke i prepucavanja u kojima argumenti nisu potrebni, navratite na Facebook stranicu Engleskog pacijenta i podijelite s nama svoja razmišljanja o derbiju, ali i podatku da je za glavnoga suca utakmice odabran Howard Webb.

I naravno, neka pobijedi bolji!

Najstarije kup natjecanje koje nikad nije postojalo

Sportnetu polako ponestaje prostora na disku, no ja još uvijek imam ponešto za reći, jer vikend iza nas obilježilo je treće kolo najstarijeg svjetskog nogometnog natjecanja. Već po tradiciji početak je siječnja bio rezerviran za FA kup, ovoga puta u svom 132. izdanju! Da ne duljim, red je da se pozabavimo najvećim iznenađenjima.

Kao vodeća momčad Championshipa i jedan od glavnih kandidata za ulazak u Premier ligu sljedeće sezone, Cardiff je protiv Macclesfielda slovio kao apsolutni favorit. Menadžer Malky Mackay smatrao je, međutim, kako bi ovaj dvoboj bio savršen za odmaranje već poprilično umornih prvotimaca i – promašio.

Velšani su poraženi od Macclesfield Towna, momčadi koja se u hijerarhiji engleskog nogometa nalazi čak 82 mjesta niže, pa je FA kup dobio svoju porciju romantike. Heroj utakmice bio je dvostruki strijelac Matthew Barnes-Homer, koji će zbog pogodaka u 85. i 88. minuti neko vrijeme besplatno piti u pubovima Macclesfielda.

A ne tako davno na ovom smo istom mjestu Wolverhampton promovirali među glavne kandidate za naslov prvaka Engleske. Mnogo je toga u međuvremenu pošlo po zlu, Vukovi su završili u drugoligaškom društvu, a da stvari uvijek mogu biti gore pokazalo je treće kolo FA kupa.

Wolverhampton je došao u goste petoligašu Luton Townu, koji je u sjajnoj atmosferi i pred prepunim tribinama Kenilworth Roada slavio s 1:0. Da stvari mogu biti još gore pokazali su sati nakon utakmice, tijekom kojih je bez posla ostao menadžer Vukova Stale Solbakken.

Za razliku od Solbakkena, svoj posao, ali i osmogodišnji (!) ugovor i dalje ima Alan Pardew, no što mu vrijedi kad na travnjaku ne može ponoviti ono što je s Newcastleom činio protekle sezone. Prodao je Dembu Ba u Chelsea, a ovaj već u debiju nasrnuo na radno mjesto Fernanda Torresa i postigao dva pogotka.

No, tko će zabijati za Newcastle, pita se prosječna svraka na kabelu dalekovoda. Newcastle je prošle godine izbačen iz kupa u četvrtom kolu, a ove godine svoj je put završio već u trećem. Oba puta krivac za ispadanje isti su nogometaši istoga kluba: Brighton & Hove Albiona, za prijatelje – galebovi.

Ako ništa drugo, jasni su dokaz da barem u nogometu galebovi tuku svrake.

Pravu nogometnu avanturu, kakvu može priskrbiti samo FA kup, proživjeli su pak navijači Hastings Uniteda, najniže rangirane momčadi u trećem kolu. Popularne Strijele natječu se u sedmom razredu engleskog nogometa i ždrijeb ih je poslao na noge Middlesbroughu, od kojega ih u nogometnom poretku dijeli čak 131 mjesto.

Uspavani su se navijači, njih nešto više od tisuću, već u pola pet ujutro autobusima zaputili na više od 900 kilometara udaljeno gostovanje, gdje su svjedočili porazu svoga kluba od 4:1. Romantika je ipak izostala, a razlika u kvaliteti ipak je prevelika, no Hastings United i njegovi navijači definitivno su bogatiji za jedno sjajno iskustvo.

I na kraju ovog blitz pregleda zbivanja u FA kupu selimo na Field Mill, dom nogometnog kluba Mansfield Town, po mnogočemu posebnog sudionika trećeg kola FA kupa. Ne zato što su ugostili Liverpool i od njega izgubili specifičnim pogotkom Luisa Suareza (o tome više u sudačkoj nadoknadi), već zbog atmosfere oko ovog petoligaškog kluba uoči dolaska velikog kluba s Anfielda, ali i njegova, recimo to tako, posebnog čelništva.

Naime, u petak uoči utakmice menadžer kluba Paul Cox rekao je sudbonosno da svojoj supruzi, a klub mu potom obećao platiti sve troškove medenog mjeseca ukoliko iz daljnjeg natjecanja izbaci Liverpool. U tome na kraju nije uspio, pa će troškove ipak morati platiti sam, no pitate li se kakvi to čelnici pokrivaju troškove medenog mjeseca, upoznat ću vas s izvršnom direktoricom kluba, 29-godišnjom Carolyn Radford.

Mlađahna i atraktivna Carolyn najmlađa je dužnosnica jednog nogometnog kluba, što se vjerojatno može povezati s činjenicom da s vlasnikom Mansfield Towna, punih 16 godina starijim Johnom Radfordom dijeli prezime, ali i bračnu postelju. Prema pisanju britanskih medija, nekoć je radila kao model za poznate marke kao što su Bulgari i Gucci, ali i kao eskort dama, no samo "kako bi mogla financirati studij."

Pored takve izvršne direktorice teško je ne biti motiviran na treningu, ali i utakmicama, a kako to izgleda u domu Radfordovih, ali i u posve kromiranom i vjerojatno vrlo jeftinom automobilu u vlasništvu mlade Carolyn, provjerio je BBC-jev Andrija Jarak.

Najljepša priča koja se nije dogodila

Još od vremena kad smo na dječjim igralištima s oduševljenjem promatrali kako dežurni grubijan dobiva porciju od za glavu nižega dječaka znamo da priče o pobjedama malih nad velikima, nemoćnih nad moćnima, slabijih nad jačima, uvijek magnetski privlače ljude. Već spomenute pobjede Macclesfield Towna i Luton Towna takve su priče, no dok smo po prstom plovili po rezultatima FA kupa i tražili onaj jedan koji će nas oboriti s nogu, u utorak navečer prišuljao nam se Capital One kup i skrojio senzaciju.

Nije lako riječima opisati atmosferu na krcatom Valley Paradeu gdje je četvrtoligaš Bradford City, momčad sastavljena za "astronomskih" 7500 funti, pred više od 25 tisuća gledatelja koji su sjedili jedni drugima na glavi izborio pobjedu nad premierligašem Aston Villom i s pristojnom prednošću od 3:1 putuje na Villa Park, gdje će je pokušati sačuvati i plasirati se u veliko finale na Wembleyju!

Čudesan je to sportski uspjeh, koji hrani dušu iskvarenu novcem kojim se razbacuju nogometni velikani, a uspije li Bradford u uzvratu i obraniti stečenu prednost, bit će prvi četvrtoligaš koji je dospio do finala Liga kupa u točno pola stoljeća. Tko im nakon ovakve predstave može i smije reći da ne smiju sanjati taj uspjeh?

Nakon što je Bradford iz prethodnih kola izbacili Wigan, pa potom i Arsenal nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca, Paul Lambert i društvo morat će dati sve od sebe kako bi nadoknadili zaostatak, naučili kako se obraniti od običnog udarca iz kuta, ali i izbjegli novu odluku s bijele točke.

Jer, čisto da znate, Bradford City dobio je zadnjih devet raspucavanja s jedanaest metara.

Sudačka nadoknada

Kako sam i obećao, red je da u sudačkoj nadoknadi dovršimo priču iz Mansfielda trenutkom o kojemu se pričalo čak i više nego o izvršnoj direktorici kluba. Liverpool je s Field Milla otišao pobjedom od 2:1 i plasmanom u četvrto kolo, a na tome može zahvaliti Luisu Suarezu. Neizmjerno talentirani i ubojiti Urugvajac, kojega neprestano prate kontroverze, uspio je nakon Svjetskog prvenstva isisati romantiku i iz FA kupa.

Do drugog pogotka stigao je nakon očitog igranja rukom, no pravi su negativci u cijeloj priči suci koji nisu uspjeli primijetiti jedan od najjasnijih dodira lopte i ruke kojeg je u nogometu moguće vidjeti. Medijski lešinari pohitali su popljuvati Suareza, premda su rijetki napadači koji bi priznali igranje rukom.

Najdalje su pak otišli američki komentatori s ESPN-a koji su Suareza proglasili varalicom, a potom ga pokudili i zato što je poljubio ruku kojom postiže pogodak. Oprostimo im, jer ne znaju što čine, ali Suarez istu ruku ljubi nakon svakoga pogotka jer tamo se nalaze tetovaža s imenom njegove kćeri.

Prošlog tjedna Carlosa Cuellara iz Sunderlanda već smo kandidirali za strijelca jednog od najljepših autogolova godine, a ovoga tjedna uručit ćemo mu i nominaciju za najbolju asistenciju upućenu napadaču protivničke momčadi.

Srećom po Cuellara, njegovu je pogrešku imao tko ispraviti, pa je susret s Boltonom ipak završen rezultatom 2:2 i putnik u četvrto kolo FA kupa bit će odlučen nakon ponovljene utakmice.

Swansea je trn u oku Arsenea Wengera, jer igra nogomet kakvome Wenger teži, ali uz višestruko jeftinije igrače. Nakon što je Michu s dva pogotka ušutkao Emirates u prvenstvu, smiješno je jeftini napadač pogodio i u FA kupu, no Arsenal je u konačnici ipak izvukao remi na Libertyju i imat će priliku za popravni ispit.

U poluvremenu spomenute utakmice, jedan od dječaka u punoj opremi Labudova dobio je priliku za svojih pet minuta slave. Pred punom će tribinom moći zabiti pogodak klupskoj maskoti i pohvaliti se kolegama u školi, a možda se naći i na televiziji. U nakani da dospije na male ekrane je uspio, no iz pogrešnih razloga.

Nakon procjene da će zalet od oko 40 metara biti dovoljan za pogodak, dječak je napokon došao do lopte, no koncentracija ga je napustila u odsudnom trenutku i promašio je cijela vrata. Plaču i razočaranju nije bilo kraja.

Kad smo već kod djece koja nose dresove engleskih klubova, pripremite se za pravi biser od reportaže. Norveška je televizija svoje reportere poslala u jaslice u Oslu, u kojima djecu odijevaju u dresove Arsenala, uče ih klupskoj povijesti, imenima igrača, pjesmama, a kako su djeca često bez dlake na jeziku neki od komentara dobro će vas nasmijati.

Zlobni će jezici poput potpisnika ovih redaka dodati kako se ne radi o jaslicama, već o mučkoj indoktrinaciji i zlostavljanju djece prosječnim nogometnim klubom, ili pak svojevrsnom inkubatoru talenata iz kojega Arsene Wenger probire najbolje pojedince s kojima će potpisati ugovor i ojačati momčad.

Napomena: ukoliko vam iz nekog razloga u videu nisu uključeni titlovi, klikom na ikonu "cc" u donjem desnom kutu saznat ćete što to norveška dječurlija uopće ima za reći.

Ovog tjedna baš smo puni predivnih video bisera koje je šteta ne uključiti u sudačku nadoknadu. Selimo na Upton Park, gdje se Manchester United opet igrao živcima svojih navijača, pa sjajnim pogotkom Robina van Persieja izborio novu utakmicu na Old Traffordu.

O pogotku Van Persieja nešto kasnije u ovotjednom izboru najboljih, a sada se pridružimo ljupkom bračnom paru iz nepoznatog nam i neimenovanog puba u Engleskoj.

Dok suprug burno i glasno proslavlja Nizozemčev pogodak, šarmantna i predivna životna suputnica pokušava mu pokvariti raspoloženje opaskom da se smiri i sjedne na svoje mjesto, uz prijetnju da će napustiti pub.

Ako se navijače Uniteda pita, sretan joj put, hijerarhija je ionako odavno poznata: United, kids, wife.

Još smo jedno maratonsko druženje priveli kraju i preostaje još jedino da se oprostimo uz pregled najboljih pogodaka trećeg kola FA kupa. Budući da je u 32 utakmice postignut velik broj lijepih pogodaka izbor će ovoga tjedna biti proširen na čak deset najboljih, a ovoga su vikenda doista postignuti neki od najljepših zgoditaka u dosadašnjem tijeku sezone.

Uživajte uz fantastičan vikend uz ligu koja za Fefu ne postoji i čitamo se ponovno sljedećeg tjedna!