Dobar dan, dragi prijatelju...

Zakočio je pred glavnim ulazom u stadion i pričekao trenutak da golema vrata kliznu po tračnicama i otvore put ka parkiralištu, a ruka je, već po navici, krenula prema prekidaču za spuštanje prozorskog stakla. Kroz okno automobila pružio je prvo lakat, a potom i glavu, spreman odgovoriti na nekoliko očekivanih novinarskih pitanja prije nego se posveti ludnici posljednjeg dana prijelaznog roka.

Umjesto pitanja dočekala ga je tišina.

Na mjestu gdje od njegova dolaska u klub kampiraju informacija gladni pripadnici medijske svite ovoga jutra nije bilo nikoga. Napola zainteresirani pogled uputio mu je tek klupski mačak Ranger, prezaposlen jutarnjom higijenom nakon uživanja u ostacima momčadskog doručka. "Nadam se da su na meniju bili oni iz Suna", potrošio je Harry dosjetku na nimalo impresioniranog mačora i nastavio voziti prema parkingu.

Zalupio je vratima, daljinski ih zaključao i zakoračio prema ulazu u stadion, kada je s drugog kraja parkirališta čuo poznate mu glasove. Novinarska armada okružila je Harryju nepoznat automobil i zasipala ga pitanjima na koja je sugovornik, vozač, a vjerojatno i vlasnik prijevoznog sredstva naizgled strpljivo odgovarao.

Pedesetak koraka i nije mnogo, Harry bi ih možda i prevalio iz čiste znatiželje da mu u tom trenutku u džepu kaputa nije zazvonio mobilni telefon. S druge strane linije pomoćnik mu Kevin Bond. "Harry, gdje si dosad, zovu iz Mačka… Mačak… Makač… oh, dobijesa! Zovu iz Anžija, ne daju papire za Sambu."

"Mahačkala, Kevine… Mahačkala. I ne brini, plesat će oni kako Harry svira, ako treba i sambu", vještim je potezom palca sklopio mobilni telefon i prekinuo razgovor. Bacio je još jedan pogled na neznano vozilo u kutu parkirališta i medijske grabljivce oko njega, a zatim se okrenuo na peti i požurio prema svom uredu.

Na radnome stolu čekala ga je šalica toploga čaja, nekoliko primjeraka dnevnih listova i desetak žutih papirića s prepoznatljivim rukopisom njegove tajnice. Sjeo je u fotelju, srknuo gutljaj čaja i pomaknuo miša. Zaslon njegova monitora probudio se iz sna i otkrio nekolicinu nepročitanih elektroničkih poruka. Kliknuo je na prvu od njih.

From: Peter Osaze Odemwingie [[email protected]]
To: Harry Redknapp [[email protected]]
Subject: Poslovni prijedlog

Dobar dan, dragi prijatelju,

Dopustite mi da vas obavijestiti o mojoj želji da idem u poslovni odnos s vama. Ja vjerujem da ste renomirana, odgovorna i pouzdana osoba s kojom mogu učiniti poslovanje. Odabrao sam vaše ime među drugim imenima zbog poštovanja i preporuka kao uglednog i povjerenje dostojnog osobe, pa ne oklijevam ponuditi vam i povjeriti ovu jednostavnu i iskrenu poslovnu ponudu.

Moje ime je Peter Osaze Odemwingie iz Nigerije, jedini sin gospodina Petera Odemwingieja i gospođe Raise Odemwingie. Moj otac je bio vrlo bogat trgovac kakaom u Abuji, glavnog grada Nigerije. Prije smrti moga oca, on je potajno me pozvao na njegovu postelju i rekao mi moja sudbina je igram za Queens Park Rangers.

Poštovani, kontaktiram vas u nadi da ćete imati čovječnost i suosjećanje razmotriti moja poslovna ponuda. Ja časno tražim vašu pomoć u sljedeći način:

1) Da sredite aranžman za mene da dođem u vaš klub iz West Bromwich Albiona i da osigurate radnu dozvolu za mene u vašem klubu.

2) Da osigurate investicijske planove u moju karijeru na sljedećih pet godina, tijekom razdoblja ulaganja moja dobit dijelit će se 85 posto za mene igrača i 15 posto za moj agent.

Štoviše, ja sam spreman vam ponuditi 15% od ukupnog iznosa kao naknadu za vaš trud, na vaš off shore račun u inozemstvu, kao i 5% za sve troškove ove transakcije.

Slobodno mi se obratite, putem ovog e-mail adresu: [email protected], ja ću sjediti u automobilu na vašem parkiralištu do pokretanja poslovne suradnje. Nadam se da ću čuti od vas uskoro.

Hvala i Bog vas blagoslovio. Srdačan pozdrav,
Peter Osaze Odemwingie

Gutljaj čaja zastao je Harryju u grlu, premotao je film, zbrojio dva i dva i skočio iz fotelje kao opečen. Brzim je koracima prevalio udaljenost do prozora i pogledom potražio nepoznat automobil okružen novinarskom znatiželjom. Peter Odemwingie gurnuo je glavu kroz prozor, podigao palac visoko u zrak i uz široki osmijeh povikao:

"Kad je trening, šefe?"

Kako je dobro vidjeti te opet

Kao i svake godine, konac je siječnja već obveznu i uobičajenu porciju engleskog nogometa začinio posljednjim danom zimskog prijelaznog roka, potrošačke groznice koja nailazi na sve veći otpor klupskih struktura, ali ne pokazuje znakove tako skorog nestanka iz europskog nogometnog kalendara.

Dok ima onih koji nemaju ništa protiv siječanjske obnove svlačionice, pa predlažu da se proširi i na kraj prosinca kako bi klubovi u božićnom duhu mogli jedni drugima i darivati igrače, valja primijetiti kako je sve veći broj onih koji smatraju nepoštenim da jedan klub svoju utakmicu odigra sa slabijom inačicom nekoga kluba i lako osvoji bodove, a drugi se potom sudari s pojačanom post-siječanjskom inačicom i nasuka se na hrid.

Međutim, bez obzira pripadate li jednom ili drugom taboru, na zbivanja u klupskim hodnicima (i na parkiralištu) Queens Park Rangersa niste mogli ostati ravnodušni. Tko se tada nije nasmijao, nevoljnik je i jadac i život će mu proći u čemernom tonu.

Glavnu ulogu u beskrajno zabavnoj večeri trideset i prvoga siječnja imao je junak naše uvodne priče, nigerijski reprezentativac Peter Odemwingie, koji se s poslovnom ponudom besmislenom poput onih legendarnih nigerijskih, koje smo svi barem jednom dobili u poštanski sandučić, pojavio na parkiralištu Loftus Roada i pokušao izvrtanjem pravila, kad već drugačije ne ide, ishoditi transfer u fenjeraša Premier lige.

Počeo je Odemwingie i ranije ljuljati brod, tjedan je dana zasipao svoje sljedbenike porukama na Twitteru o napuštanju West Bromwich Albiona, objavivši čak i dobronamjeran savjet svoga agenta: "Ne šalji poruke na Twitter, oslabjet će nam pozicija u pregovorima", prije nego ga je odbacio i nastavio "tvitati".

Kako se iz Baggiesa nitko nije pretjerano uzbuđivao, a zašto i bi kad Odemwingie ima ugovor još 18 mjeseci, buntovni je Nigerijac napravio korak dalje. Spakirao si je sendvič i bočicu vode, sjeo u automobil i autocestom M40 prevalio nekih dvjestotinjak kilometara do parkinga Loftus Roada.

Tamo je otvorio prozor i s novinarima popričao o izgledima Queens Park Rangersa da osiguraju opstanak u Premier ligi, o vjeri Harryja Redknappa u njegove igračke sposobnosti, te dodao kako je uvjeren da će West Bromwich Albion znati iskoristiti novčana sredstva od njegova transfera kako bi doveo pojačanja.

Queens Park Rangersi možda još i osiguraju opstanak u Premier ligi, Harryju Redknappu možda se i sviđaju igračke sposobnosti Odemwingieja, a West Bromwich Albion možda jednoga dana i potroši novac od njegova transfera, no to se neće zbiti ove zime. U strahu od kazne zbog nedozvoljenog kontakta s igračem, QPR je zaključao svoja vrata i ugasio svjetlo, a WBA ga hladnokrvno ignorirao sve dok Big Ben nije otkucao ponoć.

Oh, kako se samo posramljeno i glupo morao osjećati čovjek prisiljen da nedugo nakon ponoći okrene automobil i istim se putem po M40 vrati otkud je došao. Oh, kako je samo zabavno bilo smijati se jednom od rijetkih slučajeva u kojima klubovi ne moraju svijati leđa pred prijetnjama razmaženih i svojeglavih nogometaša. Oh, koliko će samo vremena proći prije nego Odemwingie ponovno istrči na travnjak u dresu Albiona i oh, kako će zabavan biti doček s opravdano razočaranih tribina.

Predlažem pjesmu "Kako je dobro vidjeti te opet".

Suigrači? Za njih se ne bojte, oni će znati iz ove anegdote izvući dovoljno materijala za slanje suptilne poruke kako potezi poput Odemwingiejevog jednostavno nisu dobra ideja. Na primjer, na vješalicu odmetnutog napadača već sljedećeg jutra objesit će prikladni odjevni predmet.

Gužva u Szczesnystercu

Nije samo Odemwingie bio razlog za upiranje prstom ka Loftus Roadu. Samo mjesec dana nakon što je izjavio kako previše igrača u klubu zarađuje previše novca i kako QPR ne bi trebao plaćati ogromne plaće igračima sve dok ima stadion koji prima samo 18 tisuća ljudi, Harry Redknapp prosuo je 12,5 milijuna funti pred vlasnike kluba iz Mačak… Mačka… Makač… pred vlasnike Anžija, kako bi doveo Christophera Sambu, kojemu je usto ponudio i sitnu tjednu plaću od 100 tisuća funti.

Usporedbe radi, Theu Walcottu novim je ugovorom zajamčena ista plaća u Arsenalu, klubu neusporedivo većih prihoda i više nego trostruko brojnijih sjedala na tribinama. Samba je uz čuđenje Guusa Hiddinka, bez oproštaja sa suigračima i bez objašnjenja napustio ruski klub i pohitao natrag na Otok, iako je samo dva tjedna ranije kazao kako osjeća da je igranje za Anži njegova sudbina. Ti bokca.

Kakva će pak sudbina presuditi Queens Park Rangersima ostaje da vidimo. Od našeg posljednjeg druženja do danas uspjeli su izvući dva remija, a onog trećeg, s ipsilonom na kraju ozlijediti, pa je pitanje kad će uz zatvaranje prilaza svojim vratima početi otključavati ona koja pripadaju protivnicima s druge strane terena.

Francuska napokon može odahnuti. Alan Depardieu sjahao je s konja vranca i okončao pljačkaški pohod po stadionima francuskih prvoligaša. Po povratku u Newcastle iz vreća s plijenom istresao je čak šestoricu nogometaša s naglaskom na posljednjem slogu, a posebno će zadovoljan biti otimanjem Mousse Sissoka.

Kažem otimanjem jer kako drugačije nazvati transfer igrača na kojega je Newcastle potrošio samo 1,8 milijuna funti ili 0,9 Michua po srednjem tečaju Premier lige, a ovaj mu se već na početku svračje karijere odužio dvama pogocima Chelseaju i nagađanjima kako se radi o novom Patricku Vieiri.

Što je Sissoko činio Chelseaju nije za mlađe od 18 godina, a dvije uzastopne pobjede Svraka u samo tjedan dana jamstvo su da na St. James Parku počinju puhati neki drugi vjetrovi, slični onima koji su gurali jedra Newcastlea tijekom prošle sezone.

Vjetrovi neke druge prirode osjećaju se pak na Stamford Bridgeu, gdje Rafa Benitez već ugovara ljetna predavanja u Dubaiju i Dohi, svjestan da će s krajem sezone završiti i njegova druga epizoda na Otoku. Chelsea je u dvije utakmice izvukao samo jedan bod i kompromitirao već upisan plasman na treće mjesto.

Sanjat će Plavi Adama Le Fondrea, najboljeg džokera s klupe južno od Javiera Hernandeza. Popularni Alf imao je prste u preokretima protiv WBA i Newcastlea, a zatim je u razdoblju od 87. minute do kraja utakmice već siguran poraz Readinga pretvorio u neočekivanu pobjedu.

Ako će Reading u Premier ligi i plesati samo jednu sezonu, bit će to sezona koju valja imati na DVD-u, kao nogometnu inačicu "Studija 60 na Sunset Stripu".

Za razliku od Readinga, ovu sezonu Chelseaja malo će tko htjeti ubaciti u DVD player. Fernandu Torresu nije pomogla ni promjena frizure, Victor Moses usprkos optimističnom imenu i prezimenu nije ni doveden kao spasitelj, a Dembi Ba donedavni je suigrač mučkim udarcem još i slomio nos. Svi znamo da prijelomi i ozljede manje bole ako ih sanira Eva Carneiro i da ima onih među nama koji bi si namjerno polomili kosti samo za priliku da ih namjesti Chelseajeva liječnica, no Evin uradak ne ulijeva povjerenje u dostignuća moderne medicine, niti u njenu diplomu.

Lijepo je kada u takvoj situaciji s napadačima u pomoć može priskočiti vezni red, a posebno Frank Lampard, jedan od najopasnijih veznih igrača koji su ikad trčali Engleskom. Lampard se onako usput, gotovo neprimjetno, dokopao desete uzastopne sezone u kojoj je postigao dvoznamenkasti broj pogodaka, te se apsolutnom klupskom rekorderu Bobbyju Tamblingu primakao na samo pet pogodaka zaostatka.

Šteta je samo što sve to čini za klub koji ga se već sada odrekao poput stare šlape.

Takve se sudbine ne treba plašiti Steven Gerrard, koji će mirovinu bez sumnje zaraditi na Anfieldu, a klub kojemu je poklonio karijeru poštedjet će ga poniženja i traženja posla u poznim igračkim godinama. Gerrard možda više nije igrač koji je nekad bio, ali čovjek još uvijek zna zabiti pakleni volej s 30 metara aktualnom prvaku.

Liverpool je svakako najugodnije iznenađenje proteklih sedam dana, osim ako su vam srcu prirasli Arsenal i Manchester City. Momčad Brendana Rodgersa još uvijek se specijalizira za izvlačenje remija iz već dobivenih utakmica, no obrisi igre i sustava kojeg novi strateg namjerava usaditi u kičmu Redsa sve su jasniji.

Da je na svijetu sportske pravde, da na golu Liverpoola nije Pepe Reina i da u napadu Cityja ne igra Aguerooooooooo, Liverpool je iz dviju velikih utakmica mogao i trebao izvući najmanje četiri, a zašto ne i šest bodova. Ovako, morat će se zadovoljiti sa samo dva i mrštiti se na statistički podatak da još uvijek nisu upisali pobjedu nad klubom iz gornje polovice ljestvice.

Premda su se takvom pobjedom već znali osladiti ove sezone, nogometašima Arsenala to zasad ne pomaže u potjeri za jednim od prva četiri mjesta. U dvoboju ljepotice i zvijeri sa svojim vječno neugodnim rivalima iz Stoke Cityja uspjeli su iskopati pobjedu, a u susretu s Liverpoolom pokazati duh i karakter i iz već izgubljene utakmice spasiti barem bod.

Dok je spomenuti karakter dizao u nebesa, Arsene Wenger odlučio je prešutjeti duhove u obrambenom redu predvođene Wojciechom Szczesnyjem, pravim ruskim ruletom među vratarima, koji vas svojim potezima i odlukama nerijetko drži na rubu sjedala, ali i srčanog udara.

Zbog posebnih zasluga u istrčavanju kada ne treba i nerezonskih pokušaja tehničkog nadmetanja s protivničkim napadačima, trenucima panike u obrambenom redu Arsenala odsad ćemo nadjenuti ime – gužva u Szczesnystercu.

Sudačka nadoknada

Dokopasmo se i sudačke nadoknade i to bez spomena trenutnog lidera prvenstva, što ne znači da i ova kolumna nije navijački obojena, a njen autor nitkov kojemu nakon polusatnog čitanja cijele kolumne ne treba posvetiti više ni sekundu vremena.

Tim bolje, jer upravo se spremam istaknuti kako je Manchester United u samo sedam dana svoju prednost na vrhu ljestvice s pet bodova povećao na čak devet, što je za bod više i od prošlosezonske prednosti koju je, sjećate se, neviđenim kukavičlukom uspio ispustiti u samo šest prvenstvenih kola.

Upravo zbog toga prvorazrednog debakla malen je broj onih koji su već sada spremni zaključiti prvenstvo i okruniti novog prvaka, a možda je nešto i u tome što se do kraja ima igrati još 13 kola, u kojima je moguće prikupiti 39 bodova.

Kako je točno United došao do šest ovotjednih bodova, pitanje je na koje će mnogi odgovoriti sa "sretno i spretno", a teško je ne složiti se s time nakon još malo cirkuskih akrobacija u obrani, nakon nekoliko vratnica i nakon podatka da je Southampton na Old Traffordu uputio 22 udarca prema vratima, dvostruko više od Uniteda.

Svaki od njih bio je uzalud, baš kao i diverzantski pokušaj Roberta Mancinija na Craven Cottageu. Tko je kriv za onaj kasniji, u New Orleansu, ne pitajte me.

Koja je razlika između Ryana Giggsa i Luisa Suareza? Sudeći po dodavanju koje je Suarez izveo u utakmici s Arsenalom, razlike nema, no ipak ju je moguće zamijetiti u nastavku akcije. Dok je na slično Giggsovo dodavanje Robin van Persie u susretu s West Hamom uspio postići sjajan pogodak, Daniel Sturridge ipak nije na isti način uspio okončati Liverpoolovu akciju.

Bez obzira na završnicu, ovakvom se dodavanju Suareza valja duboko nakloniti, a zatim mu i zapljeskati.

Rijetke su momčadi koje su iz dva ovotjedna ogleda uspjele izvući maksimalan broj bodova, pa to nije pošlo za rukom ni Gareth Bale Albionu, no Andre Villas-Boas bit će zadovoljan s četiri osvojena boda do kojih su nogometaši s White Hart Lanea došli zahvaljujući jedinom planu kojega posjeduju – planu A.

Dva pogotka, dva bljeska genijalnosti Garetha Balea (vidi top 5) i četiri su boda u džepu. Veći je problem što se ozlijedio Jermain Defoe i ionako mršavu napadačku liniju sveo na nikoga. Na pitanje koga će sada poslati u navalu Villas-Boas nije se dao smesti, pa je istaknuo kako ni svjetski prvaci Španjolci ne igraju uvijek s napadačem, te uspio nakon toga zadržati i ozbiljan izraz lica.

Šalu na stranu, Villas-Boasu ne može se poreći da nakon inicijalnih problema cilja na visine i puše za vratom europskom prvaku u utrci za mjesto koje vodi direktno u nogometnu Zemlju čuda i šuštavih eura. Morat će ipak malo poraditi na komunikaciji s igračima, jer ono što je pokušao postići žutim papirićima još uvijek ne funkcionira jednako dobro kao urlanje pored aut linije.

Ako još uvijek vjerujete u postojanje Zubić vile i Djeda Božićnjaka, jamačno ste i od onih koji vjeruju kako veseli ljudi savršenih tijela i osmijeha u reklamama za restorane brze prehrane jedu upravo ona jela koja vam propagandnom porukom žele i prodati.

Istina je ipak mnogo drugačija. Kako bi zapravo trebale izgledati reklame za brzu prehranu zorno nam je pokazao navijač Newcastlea, koji je oduševljen pobjedom nad Chelseajem milijunima gledatelja prezentirao više nego što bi to itko poželio.

Ako se za vrijeme utakmice znate naživcirati poput Engleskog pacijenta, tada ste sigurno spremni i fizički ozlijediti igrača koji namjerno krade vrijeme u utakmici koja vam ne ide na ruku. Vratar četvrtoligaša Wycombea Jordan Archer smatrao je dobrom idejom otezati s vraćanjem lopte u igru u završnici utakmice s Gillinghamom.

Za krađu vremena nagrađen je i žutim kartonom, no jednom navijaču Gillinghama to nije bilo dovoljno, već je izmakao budnom oku redara i odlučio sam kazniti čuvara mreže.

Život nije samo smijeh i bezbrižna zabava. Zapravo, život uglavnom nije smijeh i bezbrižna zabava, ali se u vječnoj borbi sa stvarima na koje ne možemo utjecati trudimo učiniti ga takvim. Ponekad protiv tužnih vijesti ipak ne možemo, a jedna od takvih je i vijest o stanju u kojemu se nalazi legendarni Paul Gascoigne.

Premda se Gazza već nekoliko puta liječio od ovisnosti o alkoholu, ovotjedni vapaj njegova agenta morao je zabrinuti svakoga kome je stalo do nekoć slavnog engleskog nogometaša. Gascoigne se ponovno prepustio alkoholu i život mu visi o koncu, zbog čega je apel za pomoć Udruzi profesionalnih igrača uputio i Peter Schmeichel.

Da je stanje ozbiljno dokazuje i video zapis s dobrotvorne manifestacije na kojoj je Gascoigne održao kratak govor, ali u tako lošem stanju da onima koji žele zadržati samo dobra sjećanja na Gazzu predlažem da preskoče video.

Da kolumna ne završi u sjetnome tonu, spustit ćemo se koji razred niže, sve do treće engleske lige i spomenuti po mnogočemu običnu i nimalo posebnu utakmicu između Hartlepoola i Notts Countyja, koju je domaćin dobio rezultatom 2:1.

Utakmica o kojoj je riječ vjerojatno nikada ne bi dobila mjesto u Sudačkoj nadoknadi (tm), da strijelci pogodaka za domaću momčad nemaju tako nevjerojatno prikladna prezimena.

Iscijedih tako iz sebe i prvo, ali ne i posljednje izdanje Engleskog pacijenta u veljači. Preostalo je još da vas počastim izborom najboljih pet pogodaka 24. i 25. kola, a ovoga puta izbor nikako ne valja propustiti. Smjestite se udobno sljedećih nekoliko minuta i uživajte u najboljemu što nogomet može ponuditi.