Borussia Dortmund - uljez među bogatašima i favorit nogometnih romantičara

Dok se ljubitelji nogometa bave analizama i prognozama hoće li se konačno Real i Barcelona ogledati u finalu Lige prvaka, za koga će navijati Pep Guardiola u okršaju svog bivšeg (Barcelona) i budućeg kluba (Bayern), dok hrvatska javnost priželjkuje finalni okršaj Mandžukića i Modrića, a kladionice se još uvijek ne mogu odlučiti tko je među tri velikana najveći kandidat za tron - jedna "mala i simpatična" dortmundska Borussija šuti i čeka svojih pet minuta. Ili ako ćemo preciznije - svojih 180 minuta.

Klub iz srca rudarsko-radničke najgušće naseljene njemačke regije istinski je uljez među spektakularnim velikanima troznamenkastih budžeta izraženim u milijunima eura. Klub koji ni po čemu ne nalikuje ni Realu, ni Bayernu, niti Barceloni, niti je njiam usporediv po bilo kojem kriteriju osim jednom. Publici.

Westfalenstadion je već godinama rasprodan, bez obzira na kojem mjestu na ljestvici se nalazila njihova Borussia. 80.720 kombiniranih sjedećih i stajaćih mjesta (za utakmice Bundeslige, za Ligu prvaka moraju sve pokriti sjedalicama) puno je bez obzira da li na stadion dolazio Real, Bayern ili Greuther Fürth. Za njih nema malih utakmica, za njih nema malih protivnika.

Borussia Dortmund godinama je na drugom mjestu u Europi po broju gledatelja na domaćim utakmicama. S preko 80.000 navijača ispred njih je tek Barcelona, dok ostali europski nogometni velikani poput Reala, Bayerna, Manchester Uniteda, Milana, Juventusa... o tim brojkama mogu samo maštati. Bez obzira što su daleko uspješniji ili bogatiji, bez obzira što se za te klubove navija diljem svijeta i što se po internetskim forumima prepiru navijači tih klubova i u Singapuru i u Australiji i u Hrvatskoj.

Borussia Dortmund nema previše navijača izvan svojih regionalnih i nacionalnih granica, ali odanost, optimizam i ljubav dortmundskih navijača prema svom klubu teško je i opisati, kamoli nadmašiti. O tome možda najbolje svjedoči podatak da su prošle sezone za utakmicu protiv Bayerna na svom stadionu zaprimili nevjerojatnih 450.000 rezervacija za ulaznice!

Ta navijačka snaga iskazana je i u podatku da je klub ustrojen kao dioničko društvo u kojemu 50% plus jednu dionicu uvijek kontroliraju navijači. Borussia svoju snagu crpi iz lokalne zajednice i klupski pravilnici jasno su definirali da tako mora ostati zauvijek, bez obzira koliko nekakav bogati šeik ili oligarh želio "ponos Dortmunda" pretvoriti u svoju igračku.

Borussia je zapravo ogledni primjer onoga što bi u hrvatskim okvirima i mjerilima želio (i mogao) biti Hajduk. I Borussia je u jednom periodu imala velike financijske probleme iz kojih se izvukla racionalizacijom poslovanja, s nekoliko unosnih transfera i pogođenom strategijom ulaganja u razvoj mladih igrača s kojima je došla do dvije titule prvaka Njemačke i polufinala Lige prvaka. Rad, strpljenje i povjerenje. Tri stvari koje su Borussiju svrstale uz bok najvećima u Europi.

Prvi "kamenčić" u toj piramidi bio je dovođenje mladog, energičnog i entuzijastičnog trenera Jürgena Kloppa, koji je zapravo dobio ulogu engleskog "menadžera". i odriješene ruke u kreiranju nove klupske strategije zajedno sa sportskim direktorom i klupskom legendom Michaelom Zorcom. Klopp je u samo tri sezone stvorio momčad naslov prvaka Njemačke, ali ono što je posebno impresioniralo je mladost igrača s kojima je to napravio.

Upravo danas, dan uoči prve utakmice polufinala Lige prvaka, Borussia je izgubila i treći svoj "dragulj" u tri posljednje sezone. Nakon prve titule 2010/11 najbolji igrač Nuri Sahin prešao je u Real i - pogriješio. Što je dokazala činjenica da se ove sezone vratio na posudbu u Dortmund, ali više ne u statusu u kakvom je iz njega otišao. Prošlog ljeta izgubili su odličnog Japanca Shinjija Kagawu, koji je preselio u Manchester United, a od naredne sezone Mario Götze igrat će za Bayern.

Objava Götzeovog transfera stigla je u najgore vrijeme za dortmundski klub, iako je za razliku od Sahina (10 milijuna eura) i Kagawe (16 milijuna), iznos koji će inkasirati za Götzea znatno veći (37 milijuna eura). No, potvrdilo je to još jednom kako Borussia Dortmund teško može na duge staze izdržati utrku s "velikim ribama".

Teško je pričati o rivalitetu Borussije i Bayerna u njemačkim okvirima kad bez obzira na rezultate i trenutno stanje na ljestvici, promet teče samo u jednom smjeru. Iz Dortmunda u München. Bayernovu platežnu moć u Njemačkoj nitko ne može nadmašiti i prije ili kasnije sve ono što vrijedi u Bundesligi završit će na Allianz Areni. Danas Götze, sutra Lewandowski, prekosutra Hummels ili tko god im zatreba. Ili bolje rečeno - koga god požele.

Kako će se taj apsolutni monopol koji je Bayern stvorio i "megamomčad" koju stvaraju za sljedeće sezone odraziti na kvalitetu Bundeslige nije teško predvidjeti, kao što to nije bilo teško predvidjeti ni u slučaju Dinamove financijske i svakojake druge dominacije HNL-om. Monopol nikad nije dobar za nikoga osim za - monopolista. Makar valja spomenuti kako je upravo Bayern 2003. godine posudio Borussiji dva milijuna eura kao "prvu pomoć" u saniranju financijskih problema.

Iz tog razloga je i posebno impresivno sve što je Klopp s Borussijom napravio u posljednjih pet sezona. U njemačkim je okvirima ponovio sve ono što je prije njega napravio legendarni Ottmar Hitzfeld, autor "prve Borussije" koja je tijekom devedesetih pokorila Njemačku i Europu. Ali na potpuno drugačijim temeljima.

Borussia je tadašnjii "Dream Team" stvorila Bayernovom, Realovom, Interovom ili Cityjevom taktikom. Kupili su sve najbolje što je njemački nogomet tada imao (Sammer, Möller, Kohler, Riedle, Reuter, Heinrich...), a iz svog dvorišta priključili tek kapetana Zorca i mladu nadolazeću zvijezdu Larsa Rickena, koji ipak nikad nije postao zvijezda međunarodnog sjaja. I tada su najprije osvojili dva naslova prvaka Njemačke, da bi u finalu Lige prvaka 1997., usred - ironije li - Münchena, pobijedili Juventus 3:1 i fluorescentnu žutu boju popeli na krov Europe.

Dva njemačka naslova pod Kloppom već su iza njih, a ispred njih je polufinale Lige prvaka. I bez obzira za koga vam srce kucalo i koga favorizirali u završnim borbama za naslov prvaka Europe, teško mi je vjerovati da će ijedan pravi nogometni fanatik moći navijati protiv dortmundske Borussije.