Transferom Ante Rebića Žužul je kupio ulaznicu u visoko nogometno društvo

Ante Rebić iz crvenog je preselio u ljubičasto, iz Dalmacije u Toskanu, iz HNL-a u Serie A. Iz malog kluba kojeg kod kuće prati nekoliko stotina navijača u klub za koji živi čitava Firenca i njezina okolica. Mladi nogometaš prije negoli je proslavio 20. rođendan ostvario je ono o čemu sanja svatko tko je u djetinjstvu gurao loptu na nekom igralištu ili dvorištu. Otvorio si je vrata nogometnog raja.

Prema informacijama iz dobro obaviještenih izvora RNK Split će na njegovoj prodaji zaraditi minimalno 7 milijuna eura. Još i više ako ga Fiorentina katapultira u europsku nogometnu orbitu i plasira dalje - što joj je u konačnici i cilj. RNK Split će moći još godinama živjeti od "jackpota" kojeg je predsjednik Slaven Žužul pogodio stavljajući sve svoje adute na jednu kartu. Antu Rebića.

Rebić je prije tri godine bio samo jedan štrkljavi klinac zaljubljen u loptu koji je bio na treninzima i u Hajduku i u Dinamu, ali se nije zadržao. Možda se ne bi zadržao ni u RNK Splitu da gazda koji se tek trebao dokazati u nogometnom biznisu nije imao posebno mjesto u srcu za svog "zemljaka". Imoćanin Žužul je odlučio dati šansu Imoćaninu Rebiću. Ostalo je povijest.

Kad je Žužul shvatio da u plućima i nogama tog mladića ima nešto posebno, Rebić je polako prerastao u "projekt". Bio je jedan od rijetkih mladih igrača kojeg se guralo u momčadi sastavljene uglavnom od prekaljenih prvoligaških veterana sakupljanih sa svih strana. Ante Rebić je postao prvi igrač koji je omladinskoj školi RNK Splita trebao dati novi, svježi identitet. Iako je u nju došao tek kao kadet.

Dok je mladić (od)rastao, Slaven Žužul je bez ikakvih pregovora odbijao sve ponude koje su nailazile putem. Zdravko Mamić je sam priznao da mu je stavio na stol 5 milijuna eura, ali Žužul ga je odbio. U tom je trenutku Splitov gazda napravio nešto što je malo čelnika hrvatskih klubova koji nisu Hajduk prije njega napravilo. Odlučio je najveći posao svog nogometnog života uspješno dovesti do kraja i bez Mamićevog i Dinamovog "posredovanja".

Plan se sastojao od dva dijela. Prvi je bio - dobiti za Rebića barem onoliko koliko je dobio Hajduk za Nikolu Kalinića. 7 milijuna eura. Plus barem još jedan euro više. Drugi dio i ne manje važan - klub mora biti zvučan, mora biti ime koje "zunzi". Rusi i Ukrajinci nisu dolazili u obzir. Ne za Rebića. Ne za Žužula. U jednom trenutku se pojavio engleski drugoligaš Middlesbrough, ali nije imao šanse. I da je ponudio više od Fiorentine, ne bi ga dobio. Kao što ga nije dobio ni Dinamo.

Koliko god to zvučalo čudno za mali klub kao što je Split i za realno nedokazanog nogometnog funkcionera kakav je Žužul koji je dotad samo kupovao, ne i uspješno prodavao - prodati takvog igrača u Dinamo za njega je bilo - prejednostavno. I preobično. A Žužul je svašta, ali nikako nije "običan". I za Rebića je odlučio da neće biti "običan".

Postojala je tu i još jedna "sitnica". Predsjednik Splita nije si želio na leđa natovariti još jedan "Mamićev uteg", uz onaj kojeg nosi i još dugo će nositi od onog znamenitog "Nećeš, razbojniče!" okršaja Zdravka Mamića i Igora Štimca za mjesto predsjednika HNS-a. U kojem se Žužul priklonio Mamiću i Vlatku Markoviću i zaustavio "alternativnu opciju" koja se okupila oko Štimca.

Zamjerili su mu to tada i Štimac i Hajduk, grad Split koji diše za Hajduk ga je proglasio izdajnikom, a RNK Split u trenutku izgubio puno simpatija koje je imao u svom gradu. U memoriji grada koji je Hajdukov ostalo je urezano kako RNK Split nije podržao Hajduk kad je Hajduk "krenuo na Mamića". Pa makar i sa Štimcem, koji ni sam nije neki "favorit" među najžešćim Hajdukovim navijačima.

Nakon što je podržao Mamića i Markovića, mnogi su se Splićani "odrekli" i Žužula i Parka mladeži, iako nakon tih izbora RNK Split nije imao nikakvu posebnu "blisku suradnju" s "establišmentom". Niti je Žužul ikad tražio ili dobio nekakve "mrvice s Dinamovog stola".

Pokazalo se to nakon što se zarotiralo "kolo sreće", a Zdravko Mamić i Igor Štimac od protivnika postali saveznici. Izbornik Štimac nije olako zaboravio ono što je Žužul napravio predsjedničkom kandidatu Štimcu, pa je prilično kasnila i reprezentativna pozivnica za Splitovog "sina vjetra". Žužul je u jednom trenutku ovog ljeta javno uputio "apel" Zdravku Mamiću da "provjeri zašto Rebića nema u reprezentaciji".

Štimac je na kraju "popustio" i poslao pozivnicu Rebiću za prijateljsku utakmicu protiv Lihtenštajna. Prvi reprezentativac iz RNK Splita u povijesti mu se odužio na najbolji mogući način, zabivši gol neposredno nakon ulaska i potencijalno spasivši Štimca i Hrvatsku od najveće rezultatske blamaže u reprezentativnoj povijesti.

I kako život piše romane - da nije bilo tog trenutka genijalnosti u Vaduzu, Rebić bi možda i dalje igrao za Split. Prva ponuda Fiorentine Žužula nije zadovoljila, pa iako je bio ispunjen jedan od dva "uvjeta" (klub je bio itekako "zvučan"), predsjednik Splita dvojio je da li pričekati još malo, možda i dočekati Rebića na listi putnika za Svjetsko prvenstvo u Brazilu dogodine. Nije trebao dugo razmišljati, talijanski klub nije želio riskirati i poslao je ponudu koja se ne odbija.

Braća Žužul otpratila su svoj "grumen zlata" u Firencu, nazdravila čašom šampanjca i otvorila novo poglavlje u povijesti RNK Splita. Višemilijunski transfer Ante Rebića u Fiorentinu donijet će potpuno novi rejting i imidž RNK Splitu, koji će od kluba koji je dosad slovio isključivo kao kupac i potrošač odjednom postati i ozbiljan prodavač. Što će u Park mladeži svraćati sve više skauta i menadžera.

Žužuli će uskoro i formalno postati vlasnici RNK Splita nakon što se okonča preoblikovanje, a već su ovog ljeta potpuno preuređeni pomoćni tereni za omladinsku školu. Već postoji i idejni projekt izgradnje novog, modernog stadiona "Ruža Hrvatska" na mjestu današnjeg Parka mladeži, što je još jedan dokaz da vlasnici splitskih Crvenih zaista misle ozbiljno.

No, usprkos svemu planiranom i napravljenom, tek je transfer Ante Rebića Žužulima "kupio" ulaznicu u visoko nogometno društvo. Nakon tog posla ništa u Parku mladeži više neće biti isto.