Dajte da ovu četvrtfinalnu seriju napokon zakopamo u povijest. Neka bude - "sedma sreća"

OI 1996: Hrvatska - Australija 71:73

Tada smo bili šokirani. Zgroženi. Kako se to Hrvatskoj može dogoditi? Poraz od Australije u četvrtfinalu, nema borbe za novu olimpijsku medalju, nema Hrvatske među četiri najbolja, gdje smo od Barcelone bili standardni. Eh, da smo samo znali koliko ćemo još ovakvih utakmica kasnije izgubiti...

U Atlantu smo došli s Kukočem, Rađom, oba Vrankovića, Perasovićem, Komazecom i "mladim lavovima" Mulaomerovićem i Rimcom. Australci nisu trebali biti nekakav velik zalogaj, više smo se bavili Amerikancima, koji su nas čekali u polufinalu. Dok smo razmišljali tko će nam doći u borbi za broncu, jer preko Charlesa Barkleya, Davida Robinsona, Scottieja Pippena, Reggieja Millera, Karla Malonea, Shaqa O'Neala i Hakeema Olajuwona smo znali da ne možemo - "uništio" nas je Andrew Gaze sa svojom "basketaškom" družinom.

Dugo smo se mučili, hvatali australsku prednost, a kad smo je konačno dohvatili i poveli 66:60 - "blackout". Pet i pol minuta Hrvatska nije zabila, Australci su ušli u egal-završnicu i onda nas tricom Tonya Ronaldsona umjesto na Dream Team 2 poslali na Brazil i na Kinu za konačno razočaravajuće 7. mjesto. "Zar može gore?", pitali smo se tada.

EP 2001: Turska - Hrvatska 87:85

Na Europskim prvenstvima 1997. i 1999. išli smo sa "šarenim" momčadima i završavali priču u drugom krugu, bez plasmana u četvrtfinale. Povratak među "velike momke" doživjeli smo 2001., kad smo nešto manje od tri četvrtine držali 12 Turaka na terenu i 11.000 njih na tribinama mirne poput bubica.

Tri minute prije kraja treće četvrtine Hrvatska je vodila 37:56. I onda krenula s glupostima. Najprije smo Turcima dozvolili da treću četvrtinu završe s 11:1, a onda smo u posljednjoj prosuli i preostalih 9 razlike. Kod 72:73 Hrvatska je imala napad, nije ga uspjela završiti. Türkcan je na drugoj strani pogodio jedno bacanje i uveo Turke u produžetak, u kojem su nas i definitivno "dokrajčili".

Nakon utakmice izbornik Aco Petrović prozvao je Nikšu Prkačina za "izdaju", što mu je ovaj htio "naplatiti u naturi". Fizički je sukob spriječen, no gorak okus je ostao dugo. Praktično do danas. Gorak okus lošeg vođenja s klupe i gomile loših odluka igrača na parketu koje su kulminirale porazom kojim su mnogi akteri zauvijek obilježeni.

EP 2005: Hrvatska - Španjolska 85:101

Bilo je to natjecanje u kojem je Hrvatska vrijedila za medalju. A gdje bi je bilo slađe osvojiti nego usred Beograda? Neven Spahija posložio je momčad "za vola ubiti". Nikad bolji i ozbiljniji Giriček, odlični Popović i Planinić na playu, čvrsti Mamić, Žižić i Prkačin u obrani i skoku i nezaustavljivi tandem centara Vujčić - Kasun za koji nitko nije imao lijeka. Bili smo jaki, baš jaki.

Sa Španjolskom su od početnih minuta stvari počele čudno. Suci Lamonica, Drabikovsky i Dovidavičius izmišljali su prekršaje, punili naše najvažnije igrače osobnim pogreškama, razbijali nam ritam igre. Ali svejedno smo bili bolji. I od Španjolaca i od njih. Držali smo prednost sve do same završnice.

Sedam sekunda prije kraja Hrvatska vodi 73:70, a Navarro je na crti slobodnih bacanja. Pogađa prvo, drugo namjerno promašuje, Marko Tomas je na lopti. Garbajosa ga faulira, suci neu sviraju, Vasquez mu uzima loptu i izjednačava. Bila je to kruna neviđene sportske pljačke u režiji trojice spomenutih sudaca, koji su Španjolcima otvorili vrata produžetka, polufinala i Svjetskog prvenstva kojeg su godinu dana kasnije Španjolci i osvojili.

EP 2007: Hrvatska - Litva 72:74

Nakon što smo Španjolcima u skupini zalijepili šamar Tomasovom tricom za barem sitnu "zadovoljštinu" zbog onoga od dvije godine prije, u četvrtfinalu nas je dočekala Litva. Reprezentacija s kojom baš nikako ne možemo, gdje god se sastali.

Protiv Litve smo praktično 40 minuta igrali "egal-utakmicu" u kojoj su nam najveće probleme pravila dvojica NBA Litavaca Songaila i Kleiza. U zadnjoj minuti najprije je Popović promašio tricu za vodstvo, a zatim sekundu prije kraja kod 72:74 Zoran Planinić stao na liniju slobodnih bacanja. Prvo promašio slučajno, drugo namjerno, dobio opet loptu u ruke, ali nije uspio pogoditi ni iz trećeg pokušaja. Litva je otišla u polufinale, Hrvatska u razigravanje koje joj je na koncu donijelo nastup na Olimpijskim igrama u Pekingu.

OI 2008: Hrvatska - Španjolska 59:72

Sama činjenica da smo se nakon 12 godina suše plasirali na Olimpijske igre toliko nas je oduševila da od reprezentacije više i nismo tražili ništa više nego da nastupi. U startu smo se pomirili s time da su Litva i Argentina u našoj grupi jače i da ćemo u četvrtfinalu vjerojatno na Amerikance ili Španjolce. Prve favorite.

Bilo bi nam draže da su nas u četvrtfinalu "šutnuli" Amerikanci s LeBronom Jamesom, Kobeom Bryantom, Dwyaneom Wadeom, Chrisom Paulom i Carmelom Anthonyjem, to je uvijek lako "objasniti". No, ni zbog poraza od Španjolaca nismo pustili suzu. Braća Gasol i društvo već su u prvoj četvrtini stvorili desetak poena prednosti i držali nas na pristojnoj distanci do kraja. Ukić, Popović, Tomas, Planinić i društvo barem su se okušali kao - olimpijci. Bilo nam je dovoljno.

EP 2009: Hrvatska - Slovenija 65:67

Tragedija koja je po svojim elementima neodoljivo podsjećala na onu iz Istanbula 2001. Prvo poluvrijeme odlično, Ukić je potpuno ukočio najboljeg slovenskog igrača Lakoviča, funkcionirao je napad, izgledali smo jako dobro. U posljednjoj minuti prvog poluvremena Hrvatska je imala velikih 47:32 i samo je trebala mirno privesti prvi dio kraju.

Kod 47:34 imali smo loptu za posljednjih 15 sekundi prvog poluvremena, ali onda je Popović napravio strašnu glupost. Nešto je dobacio sucu koji ga je kaznio tehničkom, što su Slovenci iskoristili i s pet poklonjenih poena smanjili našu prednost na 47:39.

Umjesto Slovenaca, nervozu su u treću četvrtinu unijeli Hrvati. I to kakvu nervozu. U 10 minuta postigli smo tri (3) poena, a u 12 minuta od kraja druge do kraja treće četvrtine Slovenci su napravili seriju 23:3. Kao što se Aco izgubio u Istanbulu, izgubio se i Repeša u Katowicama, a Hrvatska je potonula u još jedan depresivan četvrtfinalni poraz.

Roko, Babo, Ante, Đuks, Šiši, Rudi, Žora, Didi, Šveđo - dosta nam ih je!

Dajte da ovu seriju danas konačno - resetiramo. Zakopamo u povijest. Neka danas bude - sedma sreća!