Dicta: Tko visoko leti...

Turske izjave ponukale su me da današnju Dictu naslovim hrvatskom, a ne latinskom poslovicom jer nema, ili se bar ja ne mogu sjetiti, sentence koja bi tursko ponašanje objasnila bolje od dobre naše "Tko visoko leti, nisko pada".

Tanka je granica između samopouzdanja i bahatosti, a Turci su tu granicu odavno prešli i putem prokrijumčarili nekoliko doza arogancije i nepoštovanja prema protivniku. Sport je to uvijek znao kazniti, nadam se da će i Turke protiv Hrvatske.

Krasno je gledati smirene i inteligentne odgovore naših nogometaša, osjeća se u njima rukopis izbornika koji ni sam ne želi silaziti na tursku razinu. Bilić hvali svoje "konje", ali o protivniku nećete dobiti ništa drugo nego respekt. Iako je Hrvatska pokazala puno više od Turske u dosadašnjem dijelu natjecanja, svi do jednoga u našoj reprezentaciji govore o izjednačenoj utakmici, dok Turci pričaju o nama kao samo jednoj stepenici do naslova prvaka, s time da im ni tehnički, ni trkački ni nikako nismo ni do gležnjeva. Kao što naši kažu, nema smisla tako se prepucavati, sve ćemo vidjeti na travnjaku.

Stavimo Turke na stranu, kao što će ih staviti i naša reprezentacija u petak, i posvetimo se ostalim reprezentacijama. Od četiri već sigurne reprezentacije, samo Portugalci nisu uspjeli pobijediti s pričuvnom momčadi i zato su zaslužili pad ispod Španjolske i Hrvatske. U ovom izdanju power rankingsa po posljednji ćemo puta "postrojiti" momčadi koje su ispale...

Zanimljivo je da su četiri prvoplasirane momčadi iz svake skupine ujedno i momčadi koje su igrale najljepši nogomet. Svakom je ljubitelju nogometa sigurno drag taj povratak napadačkog, dopadljivog, tehnički kvalitetnog nogometa, pogotovo kad se sjetimo načina na koji je Grčka osvojila Portugal prije četiri godine.

FAVORIT

1. Nizozemska (u prošlom izdanju 1.): Sve impresivnije i impresivnije. Ne, 2:0 protiv Rumunjske na papiru nije impresivno kao 4:1 protiv Francuske ili 3:0 protiv Italije, ali ako u analizu uključite dvije činjenice - postavu Nizozemske (uglavnom pričuve) i važnost utakmice za obje momčadi (nevažna za Oranje, od životne važnosti za Rumunje) onda je i tih 2:0 fantastičan rezultat Van Bastenove momčadi. Rijetko kada momčad koja igra uistinu najbolji nogomet ode do kraja u kup natjecanju. Napravila je to Barcelona 2006. godine, može li i Nizozemska?

Nogometni romantičari

2. Španjolska (2.): Nakratko su im Grci poveli, ali ni pričuvna garnitura Španjolske nije dopustila da im europski prvaci (još uvijek to ne mogu napisati a da usput ne lupim par puta glavom o stol) pokvare perfektan prvi krug. Za nagradu su dobili - svjetske prvake. I iako mi je ovako visoko na listi, jer je to zaslužila svojim igrama, Furiju ne smatram favoritom protiv Italije, dapače. To će biti pravi test za Aragonesa - mogu li njegovi tehničari bez prave fizičke moći dobiti momčad koja je upravo suprotno?

3. Hrvatska (4.): Pobjeda pričuvne momčadi protiv Poljske odjeknula je u svijetu skoro kao ona protiv Njemačke, a mnoge je natjerala da shvate - ova Hrvatska zaista je moćna, 2:1 protiv Elfa nije bio samo bljesak. Koliko god nama to bilo teško prihvatiti, koliko god bježali od toga bojeći se razočaranja, Hrvatska je zaista među favoritima Eura.

4. Portugal (3.): Ne treba previše kritizirati poraz protiv Švicarske, ali Scolari očito nema baš tako dugu klupu kako bi volio. Portugalci su najviše pružili u prvoj utakmici protiv Turaka, od tada je išlo prema dolje i sigurno Njemačku ne dočekuju s takvim optimizmom kakav su imali nakon startne pobjede.

Sad su najopasniji

5. Italija (6.): Pisao sam to i nakon prvog i nakon drugog kola, pa da ponovim - ako Francuzi ili Talijani nekako pronađu izlaz iz skupine C, bit će itekako opasni u nastavku natjecanja. Kako se pokazalo, taj netko bit će Italija i Španjolci sigurno nisu presretni što ih u četvrtfinalu čeka Donadonijeva momčad. Bez obzira na navodnu neslogu, Talijani su uvijek bili i izgleda uvijek će biti majstori za kup utakmice, ova momčad ne djeluje drugačije po tom pitanju...

Nijemci su uvijek Nijemci

6. Njemačka (5.): Nisu impresionirali ni protiv Austrije, sve je očitiji nedostatak kreativnosti u sredini, no tko bi se kladio protiv Nijemaca? Protiv Portugalaca igraju šlager četvrtfinala, nogometni šminkeri protiv njemačkog stroja. Da baš moram, novac bih stavio na Nijemce. Znate kako to već obično biva...

Može li Nizozemac srediti Nizozemce?

7. Rusija (11.): Guus Hiddink je čudo od trenera. Znali smo to i prije, a na Euru se potvrdilo. Nisu dobro krenuli u kišnom dvoboju protiv Španjolske, ali u naredna dva susreta su pod pritiskom pokazali da ovdje pripadaju, a i da im je Hiddink promijenio mentalitet. Kad bi inače mogli reći da su Rusi pod pritiskom pokazali da pripadaju? Inače, uz riječi "pritisak" i "Rusi" vežemo riječi poput "ispadanje" i "porazi".

Najbolji na svijetu, barem po svom

8. Turska (10.): Čudesnim preokretom slomili srca Česima i odmah pomislili da su svjetski prvaci (u najmanju ruku). Treba priznati da su pobjedama protiv domaćina i protiv Češke pokazali da su jako opasni, ali isto tako - daleko od toga da nemaju mana. U susret protiv Hrvatske ulaze s manjim šansama, što god oni mislili o tome.

Gotovo je, gotovo

9. Francuska (6.): Adieu Tricolori! Tko bi to očekivao prije Eura, a opet, netko je morao ispasti iz te skupine. Domenechova momčad raspala se protiv Italije, a njihov nastup na ovom Euru može poslužiti kao primjer za nogometne udžbenike u poglavlju "Kako atmosfera u momčadi utječe na plasman". U francuskom slučaju - jako loše.

10. Rumunjska (8.): Pokazalo se da Rumunji znaju kako protiv jačih sačuvati bod, ali ne i kako pobijediti. Šteta, volio bih još jednom vidjeti retro trenirke iz najbolji dana Nadije Comaneci kakve Rumunji još uvijek nose. Još samo moramo saznati da li to Adidas zaista proizvodi ili Rumunji imaju nepresušno skladište još od 70-tih?

11. Češka (9.): Recimo tek da zaista ne bih htio biti u Čechovoj koži. A niti njegova koža, bar ne na glavi.

12. Švicarska (14.): Nisu imali sreće, ne mogu se oteti tom dojmu. Imali su Čehe, vodili su Turcima, pobijedili su pričuvne Portugalce. Pokazali su da znaju i mogu, ali jednostavno im nije bilo suđeno. Svjedoče tomu i ozljeda Freia i pljusak protiv Turaka.

13. Švedska (12.): Totalno razočarali igrom i rezultatom, možda i najveće razočaranje Eura. Što uopće komentirati njihovu igru kad dođeš do faze kad razmišljaš igraju li lošije Šveđani ili Grci. Onda znaš da je loše, jako loše.

14. Austrija (13.): Nadali su se ponavljanju čuda protiv Njemačke, nisu ga dočekali iako nisu pali tako lako kako bi se uoči Eura moglo pretpostaviti. Hickersberger je dobro radio, ali jednostavno nije imao dovoljno kvalitete, posebno u napadu, da iscijedi nešto više od ove momčadi.

15. Poljska (15.): Uz Švedsku i Francusku, najveće razočaranje turnira. Beenhakker očito nije doveo momčad na Euro u pravoj formi, svojom ili nečijom tuđom krivnjom - tko zna. Totalna anti-propaganda nogometa.

16. Grčka (16.): Samo je svima još nejasnije kako je ta momčad bila prvak Europe. Netko tko ne zna što se dogodilo 2004. godine, rekao bi da ovi Grci mogu bit prvaci Europe jedino na grčke kalende, iliti - nikad. A eto ipak mogu.

Manje dobrih smo se riješili, ostadoše samo najbolji. U odnosu na start prvenstva mnogo se promijenilo, sada vas neće gledati kao da ste ludi ako kažete da je vaš izbor - Hrvatska. A moj je, ne radi toga što sam Hrvat nego zbog dojma. Ajde dobro, možda malo zbog toga što sam Hrvat...