A žali li itko Petrića?

Mjesec dana uoči prve utakmice Hrvatske na Svjetskom prvenstvu, dio javnosti podlegao je osobnim razlozima zbog kojih je Zdravko Mamić u još jednom svom "proljevu bijesa" u TV kamere klincima koji su gledali najveći hrvatski derbi i proslavu Dinamove titule prvaka, primjerom pokazivao kako se treba ponašati i kojim rječnikom služiti.

Eduardo da Silva zaista je najbolji nogometaš HNL-a, to je i skromni osobni sud nižepotpisanog. I ako ćete do kraja iskreno - zaslužio je putovati na Svjetsko prvenstvo.

Foto: Dražen Patarčić

Ali i Zlatko Kranjčar je svojim imenom i rezultatima također zaslužio kredit da odabere momčad s kojom će se potpisati na rezultat na Svjetskom prvenstvu. Mamićeva bulažnjenja kako se "preko Da Silve Kranjčar obračunava s Dinamom", bile bi smiješne, da na njih nije nasjeo dio puka i osramotio ponajprije sebe, ponašanjem u Maksimiru, a zatim i hrvatsku nogometnu reprezentaciju, nezasluženim vrijeđanjem prvog čovjeka momčadi koja treba krenuti na Svjetsko prvenstvo.

Treba li uopće Mamićeve priče kako "Kranjčar radi protiv Dinama" negirati činjenicom da je Dinamo klub iz kojeg (zasluženo) dolazi najveći broj igrača na Kranjčarevom popisu? Zar Kranjčar baš umjesto Da Silve nije odabrao Dinamovog - Ivana Bošnjaka? I da je bilo obratno, da je Da Silva na listi, a Bošnjak nije, zar se opet ne bi dignula hajka jer "Kranjčar radi protiv Dinama, pošto ne vodi najboljeg strijelca HNL-a"?

Strašno je da ljudi nasjedaju tako jasnim i besramnim privatnim interesima čovjeka koji u kameru HTV-a psuje i javno govori "tko zna koliko je novca izgubio Dinamo zbog toga", a istovremeno zaboravljaju na sve ono što je Zlatko Kranjčar značio u povijesti Dinama i što znači u današnjici hrvatskog reprezentativnog nogometa.

Foto: Davor Sajko

Na kraju svega, Eduardo da Silva ispao je najveći gospodin, čovjek i igrač koji je cijelu priču primio najdostojanstvenije, zbog čega je zaista još veća žal što ga neće biti u Njemačkoj. Eduardo je to zaslužio svojim igrama, svojim ponašanjem, svojom odanošću.

I prihvatio je činjenicu da neće na SP puno normalnije nego mnogi drugi, dodavši samo "ionako bih još manje šansi imao u Brazilu, jer za doći u brazilsku reprezentaciju trebaš igrati u Realu ili Barceloni". Vjerojatno na opće iznenađenje dežurnih dušebrižnika koji su valjda očekivali bujicu uvreda na račun Kranjčara i priče tipa "razočarao sam se u Hrvatsku". Ne, Eduardo to nije. Za razliku od mnogih drugih koje više ne treba ni imenovati.

Priznajem, ubrajam se među one koji bi radije na Svjetskom prvenstvu vidjeli Da Silvu nego Bošnjaka, možda čak i Balabana, no smiješni su i oni novinarski eseji koji razlažu priču o Eduardu do te mjere da napominju kako se "možda i oženio za Hrvaticu zbog toga da bi igrao na SP". Zar ova kontatacija nije najveća uvreda upravo za Eduarda?

Komu služe priče kako je "Eduardo samo zbog Svjetskog prvenstva uzeo hrvatsko državljanstvo i sad ga je Kranjčar prevario"? Zar to znači da svatko tko uzme hrvatsko državljanstvo vrijedi više od onoga tko ga ima od rođenja? Budimo realni - bi li Eduardo bio u kadru Brazila, da se nije odlučio za Hrvatsku?

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Žali li itko od ovih koji "plaču nad sudbinom" Eduarda da Silve, recimo za sudbinom Mladena Petrića? Igračem koji zabija i asistira isto uvjerljivo kao i Eduardo i to u daleko snažnijoj ligi, te Ligi prvaka i Ligi Uefe?

Momkom koji je također imao prigodu birati između "dvije domovine", Hrvatske u kojoj mu nitko nije garantirao ništa (i od koje na kraju nije ni dobio ništa) i Švicarske, u kojoj ga je čekalo mjesto u prvih 11, kao najboljeg napadača tamošnje lige zadnjih godina?

Da se odlučio poslušati "razum umjesto srca", Petrić bi danas bio glavni igrač švicarske reprezentacije (to je javno izrekao izbornik Jakob Kuhn žaleći zbog njegove odluke da nastupi za Hrvatsku), igrač s ubilježenim nastupom na Europskom prvenstvu 2004., Svjetskom prvenstvu 2006. i Europskom prvenstvu 2008., na kojeg će se Švicarci plasirati kao domaćini. S Hrvatskom je ubilježio jedno veliko - ništa.

Ako smo se toliko raznježili zbog sudbine "mladog Brazilca koji je odabrao Hrvatsku i sad neće ići na Svjetsko prvenstvo", žali li itko zbog toga što je jedan mladi Hrvat poslušao srce i odlučio igrati za zemlju svojih roditelja, a da do danas nije dobio prigodu ozbiljnije se nametnuti, jer nema svog "Zdravka Mamića koji će zbog toga izgubiti novce" i medijsku mašineriju na svojoj strani?

Iako je, oprostite na opasci, podnijet ću i lavinu uvreda ako treba - trenutno bolji igrač nego Eduardo da Silva.