Bježi stresna Europo

"Doživjeti kolovoz u Europi". Zamislite koja je to ambicija. Ali koliko se god mi doživljavali vrjednijima od onoga što realnost već tri godine pokazuje, činjenica je da se moramo pomiriti s time da je uspjeh ako do početka naših domaćih natjecanja sačuvamo barem ponekog predstavnika u Europi.

Ove godine Zagreb je letvicu spustio čak na lipanj. Rezultati naših europskih predstavnika, izuzev Dinama, već četvrtu sezonu u nizu strmoglavo padaju, makar svake godine sami sebe uvjeravamo kako "niže pasti ne možemo". Ako je to utjeha, eto, dotaknuli smo i to dno ispod kojeg se zaista (barem zasad) ne može. Prvo kolo Intertoto kupa.

Ovogodišnji ždrijeb pokazao nam je da u Europi više praktično ne postoji liga čijih se predstavnika naši klubovi ne trebaju plašiti. Posebno što se tiče naših "aduta" u Kupu Uefe, koji nam već tri godine zaredom niže pljuske, ali i Hajdukovih pokušaja u kvalifikacijama Lige prvaka.

Od 2004. do danas, svi naši klubovi osim Dinama ispali su već na prvoj prepreci. Tri godine u nizu kriteriji nam se srozavaju. 2004/05 Rijeka je proklinjala zlu sreću protiv turskog Genclerbirligija (0:1, 2:1), dok se Hajduk blamirao sa Shelbourneom (3:2, 0:2).

Zatim smo iznenadili kako su se s nama poigrali klubovi iz obližnjih zemalja čije smo lige smatrali inferiornima našoj. Debrecen je osramotio Hajduka (0:3, 0:5), Rijeka nije imala hrabrosti protiv osrednjeg Litexa (0:1, 2:1), Interu ionako nismo davali previše šanse protiv Crvene zvezde (1:3, 0:4).

A onda, prošle sezone, doznali smo da više ne možemo ni protiv Albanije i Cipra. Varteksa je izbacila Tirana (0:2, 1:1), Rijeku Omonia (1:2, 2:2), a obraz nam se crvenio od srama i pitanja "na što smo mi spali".

Dovelo nas je do toga da razmišljamo može li azerbejdžanski predstavnik nauditi našem prvaku, ima li Hajduk toliko samopoštovanja i samopouzdanja da Budućnost prođe bez stresova i prosipanja vrijednih bodova za koeficjent i može li barem Slaven Belupo protiv tih nesretnih Albanaca, ako već ne mogu Varteks i Zagreb.

I ova sezona već je nastavila "nizbrdicu", makar je Intertoto kup ipak nešto drugačije od Lige prvaka ili Kupa Uefe. No, za nas je bio još jedan dokaz koliko su nam klubovi jadni i nesposobni. A kao rješenje nam nameću proširenje lige i blamaže još gore od ovih koje sada gutamo.

Da, već vidim novi "argument". "Liga 16 je nužnost, jer vidite što je Liga 12 donijela našim klubovima u Europi". Izvrtanje teza i izmišljanje smiješnih "argumenata" našim je klubovima uvijek bolja opcija od suočavanja s ružnom istinom i surovom realnošću koja nedvosmisleno ukazuje da nismo sposobni ni za 12 koliko-toliko "normalnih" klubova.

Iako su se protiv Lige 16 izjasnili praktično svi najveći stručni autoriteti u našoj zemlji, da ni ne spominjemo gotovo jedinstven stav navijača, predsjednik Udruge prvoligaša Igor Štimac uvjerava nas da oni "ne poznaju problematiku klubova" kako je "promašeno pitati izbornika reprezentacije o proširenju lige", te "ako 11 od 12 klubova želi proširenje, a želi, tko se onda tomu smije protiviti?".

Da, zaista, tko bi se smio suprostavljati željama klubova koji nemaju ni novca, ni vizije, ni ambicija, ni stadiona, ni ideja? Tko smije sumnjati u znanje i motive onih kod kojih najbolje i najambicioznije među njima ismijavaju Albanci, Ciprani, Irci? A i što će im uopće Europa? Tamo je ionako, za razliku od Lige 16, stresa k'o u priči...