Čime Fiorentini "drži za jaja"?

Kad se Željko Kerum usred pobjedničke kampanje za gradonačelnika Splita "okrznuo" o Hajdukov rukovodeći kadar zamjerajući im da su "novce potrošili, a ništa osvojili", bilo je jasno da Mati Perošu nema velike budućnosti na mjestu čelnika splitskog kluba. Čim se udobno smjestio u gradonačelnički fotelju, nukleus poduzetničkog ulaska u Hajdukovu dioničku strukturu pokrenuo je akciju "restrukturiranja".

Notorna je činjenica da Hajduk ni nakon preoblikovanja nije našao lijek za Zdravka Mamića. Peroš je dobro počeo, činilo se da će pronaći "novo oružje" za okršaj s lukavim Dinamovim "gospodarom života i smrti", no oba trofeja u maksimirskim vitrinama dovoljno govore tko je odnio pobjedu. Peroš očito nije bio spreman za sve što ga je čekalo u prvoj godini vođenja Hajduka, a kako se minula sezona bližila kraju njegova nervoza jasno je to i pokazivala.

Kerum i društvo stoga će u "bitku protiv Mamića" poslati - Mamića. Jedan od "velikih malih dioničara", šef trgovinskog lanca Tommy Tomislav Mamić bit će novi predsjednik kluba od početka srpnja.

Koliko će dobroga splitskom klubu donijeti instaliranje još jednog novaka u institucionalnim nogometnim vodama, pokazat će nova sezona. Hoće li sjeverni Mamić "progutati" južnog Mamića kao što je to napravio s Perošem ili će nova Hajdukova uprava pronaći nove ideje i nova sredstva nužna za cilj koji se zove - šampionski i europski Hajduk u godini proslave stotog rođendana? Pitanja su to koja lebde iznad grba novog Hajduka, čiji dioničari nestrpljivo čekaju da otpočne "obećana budućnost".

Tu je budućnost u Hajduku trebao kreirati Mate Peroš, kojega je dužeg života na mjestu predsjednika pomalo stajao i "rastući ego". Njegova rečenica "otići ću kad ja to budem želio" podsjetila je na jednog mnogo starijeg mu kolegu predsjednika, čija bahatost već desetljeće svima u Hrvatskoj ide na živce. No, taj je tako dobro utaboren da takvu rečenicu slobodno može izreći bez ikakvih posljedica. Međutim, Peroš je prezelen da bi s takvim stavom mogao dobro proći kod još većih "egomanijaka" koji su iznad njega na Hajdukovom "hranidbenom lancu".

Peroš će na kraju funkcijom platiti račun zbog dvije činjenice. Prva - milijuni stečeni preoblikovanjem se tope, a ni jedan trofej nije osvojen. Druga - momčad je krenula na pripreme, a još uvijek nije dovedeno ni jedno potrebno pojačanje.

Prvi dio najbolje se očituje u ucjenjivačkom stavu prema Marijanu Buljatu i Dariju Jertecu, koji Hajduk koštaju pola milijuna eura godišnje. Isti ljudi koji im danas žele prepoloviti plaću, s njima su i potpisivali ugovor prošle godine u ovo vrijeme. Tko ih je tjerao da potpišu ovako bogate ugovore i to na tri/četiri godine? Jesu li i sebi smanjili plaću zbog svoje pogrešne procjene?

Zašto bi Buljat i Jertec ispaštali zbog nečijeg loše odrađenog posla? I kakvu poruku ovakvim ponašanjem Hajduk šalje nekim budućim igračima s kojima želi potpisati ugovor? Može li i Nikola Kalinić, ako prihvati ponudu za produženjem ugovora za 400.000 eura po sezoni, dogodine očekivati da ga se ucjenom prisiljava na prepolovljavanje ugovora ukoliko netko iz kluba procijeni da svojim doprinosom nije zaslužio toliko novca?

Kad se zna da samo trojka Peroš - Fiorentini - Buljan Hajdukove dioničare košta mjesečno preko 100.000 kuna, nije teško ocijeniti otkud nervoza u Kerumovom stožeru. Prošlo je vrijeme kad se baratalo društvenim novcem, danas se za svaku uloženu kunu radi duge ljubavi želi čist račun. Kerum i poduzetničko društvo koje je okupio zasigurno neće više davati svoje novce na upravljanje drugima, pa makar to bio i dosadašnji čovjek od povjerenja poput Peroša. Zato "u borbu" kreće Tomislav Mamić, a glavni nadzornik (p)ostaje Jako Andabak. S ambicijom da postanu i većinski vlasnici kluba kad grad odluči prodati svoj paket od 63% dionica. Gradonačelnik Kerum (zasad) zagovara da Gradu ostane najmanje kontrolni paket od 25%.

Međutim, u cijeloj priči o smjeni Peroša, koji će zauvijek ostati zabilježen kao prvi predsjednik prvog športsko dioničkog društva u Hrvatskoj, ostaje još jedan veliki upitnik. Fredi Fiorentini. Višegodišnji direktor nakon preoblikovanja je postao šef struke i mala je vjerojatnost da to isto neće biti i nakon Peroševa odlaska. Fiorentini se, naime, nikad nije izravno vezao za nikoga i preživio je već mnoštvo predsjednika, političkih smjena i uprava. Tako će i Peroša.

Fiorentini je godinama izrastao u pravi fenomen kojeg je dosta teško objasniti. Navijači su ga odavno prokazali zbog gomile činovničkih gafova koje je potpisao, a javna je tajna da i u današnjoj vlasničkoj strukturi, kao i u prošlima, postoje ljudi koji ga se otvoreno žele riješiti. Ali Fiorentini uvijek i iznova u tišini, bez melodramatike i podizanja glasa - nastavlja jahati uz svoj karakterističan sarkastični osmijeh.

Čime to Fio "drži za jaja" sve Hajdukove vladare u zadnjem desetljeću - pitanje je vrijedno milijun nečega...