Drugo vrijeme, ista sudbina

Završnica Eurolige je pred nama, danas počinje doigravanja u kojemu će osam klubova tražiti put prema Parizu. U četiri četvrtfinalna para favoriti se znaju, a većinu od tih favorita mogli ste prognozirati za Final Four još tamo u jesen, kad je kretala ovogodišnja Euroliga. Bilo je samo pitanje kako ćete složiti četiri od šest ponuđenih "sigurnih" sudionika završnice.

Panathinaikos, Olympiacos, Barcelona, Real, CSKA i Maccabi. To je trenutni vrh europske klupske košarke i šestorka koja zajedno troši kao ostatak Eurolige, Eurokupa i svih ostalih europskih natjecanja zajedno. Povezuje ih činjenica da na financijsku krizu gledaju kao nešto o čemu su čuli priče, ali ne znaju točno što to znači. Ali povezuje ih i još jedan podatak - svi su dio ili su bili dio velikog sportskog društva.

Svih šest spomenutih klubova egzistiraju u velikoj sportskoj obitelji koja je raširena na brojne sportove i iza sebe imaju višemilijunsku navijačku armiju koja "guta" njihov vrhunski proizvod i može ga platiti. Nije slučajno da su spomenuta sportska društva u vrhu ne samo košarkaške Eurolige, nego i nogometne Lige prvaka i Europske lige. Svi nogometni klubovi iz spomenutih društava, osim Maccabija, dogurali su daleko u dva elitna nogometna klupska natjecanja. Tu zapravo leži i dobar dio odgovora zašto su košarkaške sekcije toliko uspješne. Kad nogomet zarađuje, svi imaju.

Tako je košarkaška sekcija Barcelone ponosna što na svojim prsima nosi grb u kojemu piše "Nogometni klub Barcelona". Zna se tko je gazda i odakle stiže novac. Otprilike kao što su nedavno odbojkaši Mladosti obukli majice zahvale Nogometnom klubu Dinamo zbog toga što im je Zdravko Mamić platio nešto životnih troškova. Košarkaška Barcelona imala je neke drugačije standarde poslovanja i razvoja, pa za nju nije vrijedilo ono čime se nogometna Barcelona dugo ponosila i još uvijek ponosi - odbijanje komercijalnih oglasa na dresovima. Košarkaška Barcelona s tim nema problema, čak je i ime na prodaju.

Imena i tradicije čvrsto se drži moskovski CSKA, koji i dalje ima čvrsto uporište u sportskom društvu koje je bilo jedno od najuspješnijih u bivšem SSSR-u. Maccabi je potpuno prerastao svoju sportsku obitelj i odavno djeluje kao neovisna organizacija u odnosu na ostale telavivske klubove iz iste obitelji, a posebna su priča grčki Olympiakos i Panathinaikos

Oba košarkaška kluba vezana su imenom i tradicijom uz sportska društva iz Atene i Pireja, ali su oba kluba poslovno izdvojena od ostatka obitelji i imaju drugačiji klupski grb od ostatka društva. Košarkaški Olympiakos i Panathinaikos danas žive od kapitala i uspješne poslovne strategije dva para bogate braće, koji su, na sreću tamošnjih navijača, veliki zaljubljenici u košarku i ne žale novca za svoju "omiljenu igračku". Olympiakos drže braća Angelopoulos, nasljednici brodarskog carstva, dok je Panathinaikos u većinskom vlasništvu braće Giannakopoulos, grčkih farmaceutskih mogula.

Panathinaikos je ove godine kiksao i ispao već prije četvrtfinala, ali među osam klubova u završnici Eurolige zamijenio ga je još jedan klub koji je izrastao iz sportskog društva. Beogradski Partizan se, međutim, nikako ne uklapa u ovu priču o bogatstvu i izobilju elitnih sportskih društava. Košarkaška sekcija srbijanskog kluba egzistira u nekim posve drugačijim uvjetima i već godinama predstavlja pravu rezultatsku senzaciju u odnosu na financijske okvire u kojima živi. Ali istovremeno nudi i inspiraciju da se nekakav rezultat može napraviti i samim radom i znanjem, a ne samo "krupnim kapitalom".

Dva preostala sudionika euroligaškog četvrtfinala teško će izaći na kraj s bogatijim i moćnijim "neprijateljem". Prokomu malo tko daje šansu protiv Olympiakosa, a inače dobar košarkaški program Caje Laboral sve se teže nosi s bogatijim i moćnijim sportskim društvima u Španjolskoj i Euroligi. Negdašnji Tau dugo je već pri vrhu europske klupske košarke, ali sjaj zlata na svojim prsima ipak nikad nisu osjetili.

Od vremena trostruke krune one briljantne Jugoplastike pa do danas, prošlo je već 19 godina i 19 završnih turnira, a samo četiri samostalna košarkaška kluba, koja nemaju dodir sa širim sportskim društvom ili organizacijom, uspjela su se popeti na krov Europe. Možete li pogoditi što povezuje ta četiri kluba, Limoges, Joventut, Žalgiris i bolonjski Virtus, s našom Jugoplastikom? Financijski problemi, prijetnje bankrotom i rezultatsko potonuće. Drugo vrijeme, ista sudbina. I težak život bez "sigurnosne mreže"...