Euroliga i(li) NBA

Euroliga je prvo košarkaško natjecanje koje se iz godine u godinu sve više uspijeva nositi s nekoć nedodirljivom NBA. Razlog je prilično jednostavan - za razliku od Fibe, ULEB je shvatilo da se "NBA zvijeri" ne može oduprijeti žestokom borbom, već učenjem i približavanjem Amerikancima na svim mogućim razinama. Od prilagodbe pravila igre, masovnog uključivanja gigantskih sponzora, pretvaranja košarkaških utakmica u "obiteljski show", do već tradicionalnih sučeljavanja Euroligaša protiv NBA klubova na europskom i američkom tlu tijekom predsezone.

Makar se Euroliga organizacijski krupnim koracima približava NBA-u, dvije stvari još će neko vrijeme ostati samo europska "privilegija". Veličina ugovora najboljih euroligaških igrača teško će ikad dosegnuti brojke koje imaju vodeće NBA zvijezde, a koncept shvaćanja igre u europskoj košarci još uvijek se u mnoštvu stvari razlikuje od američkog.

Gotovo svaki pravi zaljubljenik u košarku ima svoje simpatije. Jedni će reći da je više košarkaške čarolije u euroligaškoj utakmici koja završi 51:49, nego nekom NBA napucavanju na 131:129. Drugi će uzvratiti činjenicom da se prava zakucavanja, kontranapadi i igračka snaga ne mogu vidjeti nigdje nego "kod Davida Sterna".

Ipak, nesporan je dojam da je kvaliteta NBA lige pala, najviše kao posljedica žestoke trke za novcem i preskakanjem igračkih razvojnih stepenica. Ne samo strahovitim priljevom talentiranih, ali neoblikovanih igrača izvan SAD-a, nego još više činjenicom da mladi američki igrači više u pravilu ne prolaze toliko važan sveučilišni "dril" kod zapravo najboljih košarkaških stručnjaka u SAD-u.

Današnju NBA prilično je "razgolitila" činjenica da danas jedan vrhunski mladi igrač praktično sam može jednu desetljećima gubitničku momčad poput Clevelanda dovesti do finala. Prije je to bilo nemoguće, šampionske momčadi stvarale su se godinama, a "mladi lavovi" morali su prolaziti godine i godine frustracija i dokazivanja protiv ponosnih veterana koji su "šefovali".

Prilično je točna konstatacija kako pravi NBA danas živi još samo u doigravanju, a malo je utakmica iz "regularnog" dijela sezone koje će danas privući nekog zaljubljenika da u 3 sata ujutro poput zombija čeka podbacivanje.

Sve to utjecalo je na situaciju u kojoj je Euroliga postala prilično dobar "surogat" za košarkaške zaljubljenike željne pravih okršaja i to u "normalne" sate. Natjecanje je samo po sebi rezultatski uzbudljivije, jer je za razliku od NBA sezone, u Euroligi jako teško ispraviti neki kiks i svaka utakmica ima rezultatski značaj. Dok se u NBA do ožujka puno toga svodi na show i "ples sa zvijezdama", Euroliga će ponuditi puno više taktičke zrelosti igrača, discipline u igri, trenerskog potpisa kako na pobjede, tako i na poraze.

Podaci dokazuju da će danas prosječan europski igrač puno lakše uspjeti u NBA, nego prosječan Amerikanac u Euroligi. Sve je manje vrhunskih europskih trenera "zaljubljenih" u Amerikance, koji su češće tražena roba u nižerazrednim klubovima koji nedostatak strategije i ideje i dalje pokušavaju kompenzirati manje ili više jeftinim Amerikancima, u principu često ništa boljima od gomile domaćih igrača.

Za razliku od Eurolige, igrački neuspjeh u NBA ligi nipošto ne znači da ste loš košarkaš. Doći u NBA više nije nikakav izazov, jer preko Atlantika može iole tehnički obrazovaniji visoki igrač s dobrim menadžerom. Danas je izazov - uspjeti u NBA, u čemu je uglavnom presudna "lutrija" na kakvog ćete trenera naići. Jer možete se zvati i Dražen Petrović i Šarunas Jasikevičius, ako naletite na svog Ricka Adelmana ili Larryja Browna ništa vam neće pomoći što ste "okrunjeni kralj Europe".

No, svjetla NBA lige i dalje su primamljiva, pa Jasikevičius, Parker, Macijauskas, Vujčić, Ginobili, Scola, Navarro, Garbajosa, Spanoulis i mnoštvo drugih vrhunskih košarkaša "mir i sigurnost" europskog košarkaškog podneblja u kojem ih se cijeni i poštuje, žele mijenjati za neizvjesnost NBA okruženja.

To su odlike samouvjerenih sportaša i ljudi koji se ne boje izazova, košarkaša koji ne žele "spavati na lovorikama", makar to mogu. No, s druge strane jedan Ćosić, Korać, Bjelov, Corbalan, Meneghin, Galis, Bodiroga i mnogi drugi nikad nisu osjetili svjetla NBA reflektora i zbog toga nisu ništa manje veličine i svjetske košarkaške legende.

Euroliga ili NBA, taktika ili snaga, košarka ili show? Za razliku od igrača, mi košarkaški zaljubljenici zapravo ni ne moramo birati. Nego samo - uživati.