Festival licemjerja

Derbi između Hajduka i Dinama teško će još neko vrijeme dobiti točku. Na objede Dinama Hajduk je odgovorio, a na cijeli derbi "pečat" je udario disciplinski sudac Udruge prvoligaša Krešimir Vlajčević kaznivši Hajduk s utakmicom igranja bez publike i 200.000 kuna, a Dinamo s 30.000.

Uz dužno poštovanje prema pravilnicima, određivanje igranja utakmice bez gledatelja još je jednom pokazalo svu autističnost naših nogometnih vođa. U situaciji kad se HNL bori za svakog gledatelja, za svaku prodanu ulaznicu i kunu, jedinom klubu koji može napuniti tribine onemogućeno je igrati pred publikom.

Hajduka bi u narednoj domaćoj utakmici vjerojatno gledalo između 15 i 20.000 gledatelja. Onoliko koliko neki prvoligaši nisu skupili u cijeloj polusezoni. Umjesto da se smisli način kako sačuvati to blago koje Hajduk na tribinama ima, procijenjeno je da je najbolje - potjerati ih. Zar ne bi bilo pametnije formulirati kaznu na način da se tribine popune, a čitav inkas od ulaznica proslijedi nekoj humanitarnoj udruzi ili "kaznenom računu" Udruge prvoligaša? Da se konačno osim represije netko pozabavi i s konceptom edukacije?

Tko je s praznim tribinama išta dobio ili naučio? Zar treba očekivati da će takva kazna išta promijeniti za buduće derbije? Hoće li ubuduće Mate Peroš i Jako Andabak "zujati" oko stadiona uoči utakmica i oduzimati papiriće navijačima, a Željko Kerum trčati s kantom vode za svakim tko pokuša upaliti baklju?

Teško se oteti dojmu da Hajduk, pa čak i Dinamo, koji je dužan uplatiti 30.000 kuna zbog divljanja svojih navijača iako je unaprijed "oprao ruke" od organizacije njihova gostovanja na Poljudu, plaćaju i nečiju tuđu nesposobnost. Redarska služba na stadionu zadužena je za pretres navijača pri ulasku na stadion, a policija za pregled stadiona uoči početka i održavanje reda tijekom utakmice. Odgovaraju li ičim te dvije službe za propuste u svom poslu ili su samo zadužene biti tamo i naplatiti od organizatora svoj rad? Licemjerje?

Od svih desetaka upaljenih baklji, samo je jedna jedina upotrebljena s namjerom da se nekoga ozlijedi. Jedan Dinamov "navijač" bacio je upaljenu baklju prema krcatoj zapadnoj tribini i samo pukom srećom nitko nije nastradao. Taj je divljak zbog nesposobnosti policije da ga identificira i kazni do danas ostao nepoznat, a istovremeno se cijela država digla na noge zbog toga što su Giovanni Rosso i Drago Gabrić u slavljeničkom zanosu vrtjeli bakljom pred svojim navijačima nakon utakmice.

Pravdati Rossovu i Gabrićevu nesmotrenost nije potrebno, pogriješili su i za tu će pogrešku (skupo) platiti. No, kakav biste epitet stavili u opis činjenice da je državni auditorij kao neusporedivo veći problem našeg društva prepoznao neprikladnost slavlja dvojice vrhunskih sportaša, u odnosu na pokušaj ozljeđivanja, a potencijalno i ubojstva od strane jednog huligana s Dinamove tribine? Licemjerje? Dok se po novinama, televizijama i portalima teoretizira može li komadić tankog papira koji pada s krova stadiona nekome ozlijediti oko, jedini čovjek koji je zaista pokušao nekoga ozlijediti još uvijek je na slobodi. Traži li ga itko uopće?

I kad smo već kod tih prokletih baklji, kako nazvati činjenicu da se u istom sportskom bloku na televiziji, u razmaku od nekoliko minuta, najprije svi zgražamo kako se na Poljudu slavi s upaljenim bakljama, a onda s veseljem i simpatijama gledamo kako razdragani Mrkopaljci dočekuju svog skijaškog junaka Jakova Faka na mjesnom trgu s upaljenim bakljama u rukama. Licemjerje?

Ajmo malo dirnuti i u "osinje gnijezdo". Hajduk je novčano kažnjen zbog rasističkog vrijeđanja Dinamovog Brazilca Sammira u dva navrata s tribina. Međutim, istim zvukovima kao Sammir, s tribina je u nekoliko navrata "nagrađivan" i Mirko Hrgović. Ni Dinamov glasnogovornik, ni disciplinski sudac ni riječi nisu rekli o tome. Zašto? Zar zato što je Hrgović bijelac? Zato što njemu upućeni "hu-hu" nije rasizam nego nešto drugačije i manje bitno?

Ako na stadionima nije dozvoljeno sportaše vrijeđati životinskim epitetima i oponašanjima (a ne bi trebalo biti), koliku je kaznu platio Dinamo za sve one derbije u kojima se Niku Kranjčara s tribina nazivalo svinjom, žešće i češće nego Sammira u Splitu majmunom?

I da se razumijemo, pravi majmuni i svinje su zapravo oni koji su sposobni bilo kojeg čovjeka vrijeđati zbog banalnosti poput boje kože ili boje dresa. Međutim, licemjerje koje zbog "problema rasizma" posljednjih godina vlada u našoj zemlji je strašno. Ni na jednom stadionu u našoj zemlji nije kažnjivo vrijeđati hrvatske nogometaše, pa čak ni strance bijele puti. Vrijeđati, pljuvati, gađati bakljama ili noževima, vješati lutke s njihovim likom ili oblačiti svinje u njihove dresove. Ali ako se začuje i najmanji zvižduk ili sumnjivo ispušteni glas na adresu nekog tamnije boje kože, stižu pljuske i predavanja sa svih strana.

Nikad rasizam nije bio problem hrvatskog društva, sve dok ga nismo "uvezli" zajedno s gomilom drugog smeća od onih koji bi nam, kao, trebali biti uzori i "partneri u integracijama". Nikad hrvatski čovjek nije ratovao protiv ljudi drugih rasa, niti ima ikakvog razloga mrziti ih. Za razliku od nekih koji su ih stoljećima tlačili i ugnjetavali i onda od svega oprali ruke, sa gađenjem pokazujući prstom prema "zaostalom, ksenofobičnom i rasističnom Balkanu". No, to je opet neka druga priča. Licemjerna, naravno.