Iluzija instant-uspjeha

Ratko Rudić i Mirko Novosel obilježili su minuli tjedan hrvatskog sporta. Dva velikana ne samo hrvatskog, nego i svjetskog sporta, dva čovjeka koji su svojim metodama, inovacijama i znanjem unaprijedili svoje sportove na svjetskoj razini, konačno su ovjenčani lovorikama za sve ono što su dosad napravili.

Kako je najteže biti prorok u svom selu, tako i Rudiću nije preostalo ništa drugo nego vratiti se u Hrvatsku i popeti je na krov svijeta, da bi mu njegov rad i grandiozni minuli rezultati donijeli priznanja kod kuće. Možemo mu biti zahvalni što se odlučio na taj korak, kao i Perici Bukiću koji je kumovao tom dolasku i dao mu podršku nakon početnih loših rezultata.

Mirko Novosel dobio je nagradu za životno djelo, primanjem u američki "Hall of Fame", kao jedan od rijetkih neameričkih trenera tamo. Čovjek koji je praktično stvorio i odgojio zagrebačku Lokomotivu, a potom i Cibonu, bio je pionir košarkaške igre u našoj zemlji i godinama na klupi zagrebačkih klubova i reprezentacije, donosio Hrvatskoj medalje i stvarao nove zvijezde.

Među dvojicu velikana, barem na nekoliko dana "ugurao" se i jedan mladi trener, koji je još uvijek daleko od karizme i medalja kojima su se okitili Rudić i Novosel, ali je još jedan dokaz da samo sustavan i planski rad može donijeti rezultat.

Elvis Scoria odveo je Slaven Belupo u prvo finale Kupa u stogodišnjoj klupskoj povijesti. Samo po sebi to ne bi bilo nikakvo veliko čudo, jer Slaven je u hrvatskim uvjetima iznimno "uredan" klub, Scoriji je to već treće finale Hrvatskog kupa. I to - s tri različita kluba.

2002/03 doveo je drugoligaša Uljanika (danas Pula) do finala. Tada je u finalu poražen od Hajduka, no Splićanima je uzvratio 2004/05 s Rijekom, slavljem usred Poljuda. Treći finalni "megdan" mu je ove sezone protiv Dinama.

Slavenova sezona nije bila okupana "medom i mlijekom", no u Koprivnici su odlučili ustrajati u povjerenju 36-godišnjem Puljaninu. I danas ubiru plodove. Od koprcanja u donjem dijelu ljestvice u početku sezone, Slaven je u proljeće doživio pravu revitalizaciju, a proslavu stotog rođendana kluba proslavit će velikom feštom u finalu Hrvatskog kupa.

Scoria nije jedini primjer koji dokazuje da za bilo kakav pravi rezultat treba vrijeme i da je "instant-uspjeh" iluzija onih koji su se igrom ovog ili onog slučaja našli na čelu naših klubova. Ali vrijedi i još jedna istina. Treba imati "nos" za odabrati komu pokloniti povjerenje, jer nije tajna da u našem sportu egzistira gomila trenera koji "preskaču razrede" i kojima se lako "briše pod svlačionice".

Zato je ponekad nejasno zbog čega strukovna udruženja ne pročiste malo situaciju u svojim redovima, jer najveći dio odgovornosti za eroziju povjerenja u sportsku struku, leži upravo na onima koju bi tu struku trebali štititi.