Izgubljeni u administraciji

Još uvijek se ne zna tko je osoba koja je bila zadužena za tipkanje, provjeru i slanje liste Hajdukovih igrača za 1. pretkolo Kupa Uefe. Iako je šef adiministracije, direktor Fredi Fiorentini na sebe preuzeo odgovornost, ništa više od toga nije se dogodilo. "Slučaj Gabrić" za njih je završen, čeka se samo UEFA.

Ista ta administracija na čelu s "zapovjedno odgovornim" Fiorentinijem do danas bi se trebala crveniti od srama i zbog "Slučaja Damjanović". No, ni zbog toga nikome u poljudskim uredima nije pala ni "dlaka s glave". Štoviše, svi su vrijednom BiH reprezentativcu oduševljeno skočili u zagrljaj nakon pobjedonosnog pogotka Budućnosti i činjenice da je i bez priprema trkački najspremniji nogometaš Hajduka.

I da je tu kraj gafovima Hajdukovih "papirologa", bilo bi i previše. No pravu sliku loše Hajdukove organizacije najbolje vide svi oni koji prate Hajduka iz dana u dan i koji se iz sezone u sezonu sudaraju s milijun i jednom preprekom ili smiješnom sitnicom koja dokazuje koliko je Hajduk zapravo loše organizirana i improvizirano posložena radna organizacija. Bez obzira što uposlenika i činovnika ima sasvim dovoljno. Bez obzira što puno njih radi dobro i kvalitetno.

Zar opet treba obrazlagati što za bilo koji ozbiljniji europski klub znači službena internetska stranica? U Hajduku su taj posao shvatili toliko ozbiljno da su ga dali u ruke - tinejdžeru. Svaka čast mladom autoru i pohvala zbog osobne ambicioznosti, no klupska je sramota što se na pretraživačima mogu pronaći mnogostruko bolje neslužbene klupske stranice koje iz svoje ljubavi izrađuju zaljubljenici u bijelu boju, nego službena stranica koju za džeparac održava jedan srednjoškolac. Možda momak to zaista radi najbolje što može, no zar je to dovoljno za klub koji se diči armijom navijača diljem svih svjetskih meridijana?

No kako uopće pričati o internetu, kad je ta toliko moderna kovanica "PR" u Hajduku još uvijek tabu tema. To dokazuje i činjenica da je Hajduk valjda jedini od svih klubova koji su izborili Uefina natjecanja ove godine, već godinama bez glasnogovornika. Unaprijed se ispričavam ako se pojavi informacija da ga nemaju ni MKT Araz ili FK Süduva.

Zapisnik uoči svake utakmice uvijek donosi određeno uzbuđenje, jer nikad ne znaš što te u njemu može dočekati. Primjerice, po službenom listu na Hajdukovim vratima je protiv Budućnosti bio izvjesni Tvrtko Balić. Da bismo nakon utakmice došli do tog "Tvrtka", iz utakmice u utakmicu trebamo se svađati s redarima koji brane ulazak ispred Hajdukovih svlačionica. Lako je kad se pobijedi, igrači baš "slučajno naiđu" ispred novinara koji čekaju na izjavu, ali kad rezultat nije najbolji, sve što možemo je gledati zatiljak igračima kroz staklena vrata i paziti da se ne posvađamo s redarom, koji samo izvršava (čudnovate) naloge.

I onda se čudimo kad se dogodi "Slučaj Gabrić" ili "Slučaj Damjanović". Pa se ljutimo što Crnogorci inzistiraju na registraciji podgoričke utakmice rezultatom 3:0, jer su "pošteno nadigrani i eliminirani na terenu". Srećom da su i njihovi činovnici ispali jednako aljkavi kao i Hajdukovi pa su se zakasnili žaliti, što je trenutno zapravo i najveći Hajdukov adut za još jedan europski spektakl i okršaje sa Sampdorijom.

Hajdukov europski život i novi spektakl protiv Sampdorije, može, a nadajmo se i hoće, spasiti samo činjenica da je njegov protivnik bio jednako traljav i nije se na vrijeme žalio. Žalosno, ali potpuno istinito.

Teško se oteti dojmu da su u Hajdukovu organizaciju preko veze zalutali mnogi koji svoj posao ne znaju i ne rade kako treba. Velika ovosezonska ulaganja i (ne)realne ambicije koje dodiruju oblake mogli bi se srušiti kao kula od karata - zbog činovničke pogreške i nečijeg neodrađenog posla. Hoće li i tada biti preskupo posložiti i "momčad izvan terena", kao što je posložena na terenu? Predsjednik Branko Grgić morao bi pripaziti i na tu momčad, jer ona igra gotovo jednako važne utakmice.

Svi mi koji pratimo Hajduka već godinama, uglavnom odmahnemo rukom, nasmijemo se i u podsvijesti arhiviramo gafove koji se poljudskoj administraciji događaju iz sezone u sezonu i koji uporno nagrizaju ugled velikog i dobro organiziranog kluba. Nažalost, mi nismo UEFA, a Hajduku će se traljavost van terena jednog dana žestoko obiti o glavu. Nadajmo se ipak ne već ovog četvrtka.