Karabatiću se klanja Francuska, Baliću svijet
Bernard Jurišić utorak, 02.02.2010.
Dodaj Sportnet.hr u omiljene izvore na Googleu
Foto: Kristijan Komarica
Što napisati o hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji, a da već nije napisano? Deset velikih natjecanja u nizu, devet polufinala. A na onom jedinom natjecanju na kojemu nismo ušli u polufinale - igrali smo najbolji rukomet i natjecanje završili s najboljim omjerom pobjeda i poraza od svih reprezentacija na natjecanju. Ali, pisati se mora. Hrvatska rukometna reprezentacija s početka 21. stoljeća ući će u sve sportske almanahe i ljetopise, ne samo hrvatske, nego i svjetske, kao jedna od najboljih sportskih momčadi svog vremena...
Na našu žalost, velik dio puta te reprezentacije obilježila je činjenica da se našao još netko bolji. Na putu nam se našla zacijelo najbolja svjetska rukometna generacija svih vremena, Onestina Francuska, prva momčad koja je upisala uzastopni "hat-trick". Olimpijski, svjetski i europski naslov.
Kao što su veliki Barkley i Ewing imali (ne)sreću roditi se u vrijeme kad se na zemlju spustio Michael Jordan, kao što je Goran Ivanišević bio vrhunski igrač, ali u doba koje je obilježilo tenisko savršenstvo Petea Samprasa ili kao što je Tyson Gay istrčao stotku za 9,71, a ipak gledao u leđa veličanstvenom Usainu Boltu - tako se i hrvatska rukometna reprezentacija mora i može pomiriti s činjenicom da su Francuzi ipak bolji. Nije sramota biti prvi do takvih majstora.
Međutim, kao što francusku dominaciju ne želimo, niti možemo osporiti, oko jednog detalja se ipak možemo "svađati". Ili argumentirati - ako vam je draže. Svojim imenom, prezimenom i fotografijom potpisujem da Nikola Karabatić nije najbolji rukometaš svijeta. Pred francuskim "poluhrvatom" skidam kapu i izražavam poštovanje njegovoj snazi, moći i eksplozivnosti. Sjajan je to rukometaš i kolovođa jedne sjajne reprezentacije. No, samo je jedan Ivano Balić.
Spreman sam argumentirati i do sudnjeg dana objašnjavati zašto je Ivano Balić najbolji svjetski rukometaš. Ne samo danas, vjerojatno najbolji u povijesti. Ivano Balić je virtuoz svjetskog rukometa, čovjek koji je redefinirao poziciju rukometnog razigravača i koji je u rukomet unio dašak imaginacije i gracioznosti kakvu smo dosad gledali u nekom drugom sportu, pod palicom Magica Johnsona, Stevea Nasha ili Chrisa Paula. Nikola Karabatić je napravio velike stvari za francuski rukomet, Ivano Balić za - svjetski.
Bez obzira što će reći IHF ili EHF, bez obzira što će neki izbrojati poneku medalju oko vrata više ili što će reći neki ocjenjivački sud na kraju nekog natjecanja. Ivano Balić bi s ovom francuskom momčadi, s Narcisseom, Dinartom, Abaloom, Gilleom, Omeyerom - osvojio sve što je osvojio i Karabatić. A ne bismo prisegnuli da bi Nikola deset godina u nizu reprezentaciju kakva je Hrvatska držao među četiri najbolje momčadi na svijetu. Nikoli Karabatiću svaka čast, reći će jedan moj prijatelj "vidi se da ga je Hrvat radio", ali prvo ime svjetskog rukometa igra za Hrvatsku.
Iako nije osvojio nikakvu individualnu nagradu na upravo završenom prvenstvu, Ivano Balić bio je njegovo prvo ime. O EHF-ovoj logici nagrađivanja, po kojoj je najkorisniji igrač netko čija reprezentacija nije ni primirisala polufinalu, ne treba puno razglabati, nego biti pošten i reći da je bilo i boljih lijevih krila na ovom prvenstvu od našeg Manuela Štrleka, koji je ušao u najbolju momčad. Ali, politika "štimanja" i slijepog držanja statističkih podataka i brojki zakinuli su obojicu najboljih svjetskih rukometaša, kao i još nekoliko njih koji su zaslužili individualna priznanja. Kad vidite da jedan EHF ne razumije rukomet, ne vidi tko koliko vrijedi i što je poanta rukometne igre - kako onda uzimati zaozbiljno neke druge njihove odluke koje i dalje rukomet drže taocem institucija i sudačkog poštenja/integriteta/znanja. No, to je priča za neko drugo mjesto.
Ono što nas sve skupa puno više zanima i oko čega raspravljamo s puno više strasti i "argumenata" je - Lino Červar. Osoba koja je razdijelila Hrvatsku u dva oprečna, ratoborna tabora baš kao što su to napravili Hajduk i Dinamo, ustaše i partizani, cajke i anticajke. Nema osobe koja je ravnodušna na lik i djelo tog rukometnog genijalca/srećkovića i nema osobe koja će na spomen njegova imena odmahnuti rukom. Tko je u pravu? Je li Lino kralj koji vodi grupu lavova ili je miš koji za njima skakuće i na njihovim se leđima šlepa? Još jedno milijunsko pitanje na koje vjerojatno nikad nećemo dobiti odgovor. Barem ne takav odgovor koji će nas sve ušutkati i s kojim ćemo se svi složiti.
Stoga nam ne preostaje ništa drugo nego sučeljavati mišljenja i objašnjavati zašto branimo ovu ili onu tezu. Onaj tko kaže da se sve ovo Linu dogodilo slučajno - ne može biti u pravu. Definicija slučajnosti je nešto što se dogodi jednom, možda i dvaput. Ali ne devet od deset puta. Devet polufinala najvećih natjecanja, ljudi, hej? Zar je moguće da itko ozbiljan može reći da je to slučajno i da Lino nema ništa s tim?
S druge strane, oni koji će reći da je Lino rukometni genijalac također se moraju suočiti s protupitanjem - zašto onda toliko pogrešnih odluka i loših izmjena i procjena? Zašto se Balić ljuti na neke njegove ideje i ima li istine u tome da je Červar svoju ostavku najavio više zbog toga što je osjetio nepovjerenje kod starijih igrača, nego kod novinara? Ali je, naravno, uvijek lakše svaliti priču na "gnjusne medije i urednike", nego reći što je pravi razlog Linove nervoze. Ne pada mi na pamet braniti hrvatske medije ili kolege - to mogu i sami - ali svatko tko obavlja javan posao (a posao izbornika neke reprezentacije to jest) mora biti spreman i na kritiku (manje ili više argumentiranu, ovisno o izražajnom talentu ili ljudskom karakteru kritičara), kao i na pohvalu. I znati odabrati pravi trenutak i pravo mjesto za osobne ratove ili animozitete.
Za mene nema nikakve dvojbe - kad se govori o Linu Červaru onda uvijek treba ustati na noge i pokloniti se svemu onome što je u zadnjih osam godina proživio i napravio s najuspješnijom hrvatskom sportskom reprezentacijom. Lino Červar nije ni prevarant, nije ni genijalac. Čovjek je kao i svatko drugi, čovjek koji griješi, ali i čovjek koji zna. Ne zaslužuje da ga se omalovažava, jer se time omalovažava i sve ono što su napravili brojni igrači koje je dovodio na sva ta velika natjecanja. A to si nitko ne smije dopustiti.
Hrvatska rukometna reprezentacija je blago koje moramo čuvati, braniti i njime se ponositi. Ne samo zbog sportskih uspjeha, ne samo zbog medalja ili pobjeda. Nego zbog toga što sve nas motiviraju da se bolje osjećamo u svojoj koži. Koliko god nekim "naprednima i globaliziranima" to banalno, glupo ili nazadno izgledalo - zbog takvih frajera je lijepo i časno biti Hrvatom.
- Najnovije
- Najčitanije


Liga A: Njemačka pregazila Nizozemsku i kao prva ide dalje, Grcima nedovoljna pobjeda protiv Srbije
3 sata•Nogometni svijet

Prižmić bez većih problema prošao prvo kolo u Metzu i izborio osminu finala
4 sata•ATP Tour

Bilić otkrio koga ne želi za suparnika u doigravanju: 'To bi bilo više od normalne utakmice'
5 sati•Reprezentacija
Na Međunarodni dan samba predsjednik HOO-a Varvodić primio trofejne sportaše i predstavnike tog Saveza
5 sati•Borilački

Liga nacija: Island uvjerljiv protiv Luksemburga, Slovačka remijem potvrdila prvo mjesto
6 sati•Nogometni svijet

Nakon više od tri tjedna izbivanja, Kompany ponovno vodio trening Bayerna
6 sati•Njemački nogomet

Između redaka s Bobanom: Četiri mita o Dinamu koja su pala na jednom druženju s novinarima
14 sati•Originalno

Španjolci pišu o velikom transferu Joška Gvardiola: Barcelona ga želi, ali u igri je još pet klubova
17 sati•Engleski nogomet

Evo gdje možete gledati Martinjakovu obranu svjetskog pojasa protiv Askina, prijenos će biti besplatan
2 dana•Borilački

Bilić neće voditi Hrvatsku u sljedećoj utakmici Lige nacija, poznato tko bi ga mogao zamijeniti
19 sati•Reprezentacija

Između redaka s Bobanom: Četiri mita o Dinamu koja su pala na jednom druženju s novinarima
14 sati•Originalno
Hajduk nadmašio brojne poznate klubove po broju članova, evo gdje se nalazi na svjetskoj ljestvici
8 sati•SuperSport HNL

Ima hrvatske korijene, igrao je za Njemačku, a sada radi u Saudijskoj Arabiji: Razgovarali smo s Thomasom Brdaricem
2 dana•Intervju

Hrvatska u petak doznaje protivnika u borbi za ostanak među elitom, moguć je dvoboj s BiH
17 sati•Reprezentacija
![[VIDEO] Majstor ostaje majstor: Pogledajte nestvarnu kontrolu lopte velikog Ronaldinha](/photos/_resized/530/96/0000000000530962_400_225_cut.png?v=639302831189723550)
[VIDEO] Majstor ostaje majstor: Pogledajte nestvarnu kontrolu lopte velikog Ronaldinha
2 dana•Talijanski nogomet
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
- ALGHAZANTH03.02.2010. u 12:52Ne bih se složio s izjavom da je ova Francuska najbolja rukometna generacija svih vremena. Najbolja je bila Švedska koja je u razdoblju od 1996. do 2002. igrala 8 [osam] finala zaredom na sva 3 velika natjecanja [da se ne zaboravi]. To Onestina Francuska sigurno neće ponoviti jer će ih vrijeme a... [više na forumu]

- Obrisan korisnik03.02.2010. u 09:29balić je bolji

- Obrisan korisnik02.02.2010. u 23:55Ivano Balić je jedini čovik na svitu koji može dat samo 2 gola, a potpuno dominirat utakmicon

- Obrisan korisnik02.02.2010. u 23:30Potpisujem gotovo cijeli gornji post, osim ove teze o igranju za ekipu. Balic i Karabatic ne mogu se usporedjivati, jer nisu isti tipovi igraca i njihove uloge u timu nisu jednake.Evo kljucne razlike:- Ivano ima imaginaciju i genijalnost U NAPADU kakvu Karabatic i ostatak svijeta mogu samo... [više na forumu]

- smOtto02.02.2010. u 20:56Balić je igračina, umjetnik, dok je Nikola razarač i to vrhunski, i u obrani i u napadu. Koji je bolji? teško je odlučit, svaki u nekom segmentu igre, Karabatića krasi žestina i eksplozivnost, sigurno je bolji u zabijanju golova i agresivnoj obrani, Balića pak lucidnost, kreativnost a uz to ne... [više na forumu]

NBA 2026/2027
Danas u 02:28
KK Split 2026/27
Danas u 00:29
UEFA Nations League
Danas u 00:18
U kakvom drustvu zivimo
Jučer u 23:59
2. HRL - jug
Jučer u 23:51
1. HRL - jug 2026/27
Jučer u 23:47



