Koja je tajna Širokog Brijega?

Čim se spustite cestom koja od granice pored Imotskoga vodi prema srcu Hercegovine, dočekat će vas podatak koji vam se mora urezati u pamćenje. "Široki Brijeg je mjesto s 27.000 stanovnika, od čega se njih 98,9% izjašnjava Hrvatima", stoji u promotivnom letku kojeg izdaje Turistička zajednica ovog hercegovačkog gradića.

Široki Brijeg zadnjih je mjeseci doživljavao teške trenutke, nakon navijačkih nereda u kojima je, nažalost, poginula jedna osoba. Nepošteno se grad na jugu Bosne i Hercegovine proglasio "gradom slučajem" i spominjao isključivo u kontekstu izgreda koji su se dogodili tom prilikom. A Široki Brijeg ima puno zanimljiviju priču koja se rijetko priča kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Hrvatskoj.

Već čitavo desetljeće Široki Brijeg zasluženo nosi naslov "najšportskijeg grada u BiH". Nogometni i košarkaški klub izrasli iz nekadašnjih niželigaških i lokalnih ligaša prometnuli su se u vodeće sile bosansko-hercegovačkog sporta, kako u sportskom tako i u poslovnom smislu. Široki Brijeg izašao je u Europu, nogometaši i košarkaši sa svih strana rado dolaze u sredinu koja slovi iznimno dobro organiziranom i onom u kojoj nećete morati moliti za zarađeno. A to je u današnjem sportu - luksuz.

Bez obzira koliko pomno ili površno pratili prilike u sportu susjedne nam države, teško ćete se sjetiti neke financijske ili poslove afere koja je vezana uz širokobriješke sportske klubove. HNK Široki Brijeg i HKK Široki stoje na čvrstim nogama privatnog kapitala i poduzetništva i imaju samo jednu čvrstu razvojnu filozofiju. Pokriti se onoliko koliko pokrivač dozvoljava.

Širokobriješki klubovi rijedak su primjer u BiH, a možemo slobodno reći i u Hrvatskoj, koji imaju rezultate, a nemaju financijskih problema, kojima ne prijete stečajevi, igračke tužbe i izbacivanja u niži rang. Za to su prije svega zaslužni Zlatan Mijo Jelić i Ante Suton, ljudi na vrhu odlično organiziranih piramida upravljanja u kojima se u svakom trenutku zna tko, što, kako i kada.

Nogometaši su u zadnjem desetljeću osvojili dvije titule prvaka i kup BiH, košarkaši su čak šest puta osvajali naslov najboljih i još toliko kupova i zasluženo nose epitet "hercegovačke Cibone". Iako bi u Ciboni mogli puno toga naučiti od kolega iz Širokog, posebno što se sportske ekonomije tiče.

Svim spomenutim uspjesima treba dodati i jednu "fusnotu". U sportskom Širokom Brijegu (kao i u susjedu im Zrinjskom iz Mostara) vlada "prešutno pravilo" prema kojemu se klub oslanja isključivo na Hrvate (bez obzira čiju putovnicu imaju), uz pojačanja koja se traže uglavnom u Sjevernoj i Južnoj Americi ili Africi. Ovaj podatak svakako ograničava širokobriješke klubove u postizanju još većih uspjeha, no čelnici (zasad) ne namjeravaju odstupiti od tog sustava. Sustava koji očito daje rezultate.

Jer nogometaši Širokog Brijega s momčadi u kojoj je 20 Hrvata, četiri Brazilca i dva Argentinca, upravo su osvojili naslov jesenskog prvaka BiH, a košarkaška momčad s 11 Hrvata i jednim Amerikancem nalazi se u gornjem dijelu ljestvice regionalne lige, za razliku od sarajevske Bosne koja je prikovna za dno. Uz to, ne smije se smetnuti s uma ni činjenica da je Široki imao čak trojicu svojih igrača u juniorskoj reprezentaciji Hrvatske koja je prošlog ljeta osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu na Novom Zelandu.

Široki Brijeg je izgradio stadion i sportsku dvoranu kakvih se ne bi posramio ni jedan grad u Europi. Stadion na Pecari je jedini u BiH koji udovoljava svim kriterijima Uefe, a dvorana preko puta stadiona je spremna primiti sva natjecanja pod okriljem Fibe i Uleba, osim Eurolige i to isključivo zbog kapaciteta.

Susjedi koji žive vrata do vrata u impresivnom sportskom centru Pecara svjedoče da se s dobrom organizacijom, kvalitetnim planiranjem, velikom ljubavlju i s ne previše novca mogu napraviti velike stvari. Energiju, entuzijazam i ljubav prema onome što rade i stvaraju osjetite u svakom razgovoru s ljudima koji vode širokobriješke sportske klubove, kao i ponos zbog činjenice da su svoje malo mjesto tako čvrsto utisnuli na sportsku kartu BiH, ali i Europe.

Mnogi hrvatski sportski djelatnici, direktori i predsjednici ne trebaju čeznutljivo gledati prema zapadu kako bi im od tamo netko rekao kako se stvara stabilan i uspješan sportski klub. U Širokom Brijegu postoji živi spomenik umješnosti i uspješnosti u izgrađivanju i održavanju lijepe sportske priče i to u neusporedivo težim i zahtjevnijim uvjetima od onih u kojima se nalaze brojni hrvatski klubovi s ove strane granice...