Komercijalni autogol

Priznajem, prestao sam vjerovati. Ne vjerujem ni ovaj put, sve do trenutka dok "to" ne ugledam na svom TV ekranu. Iako želim vjerovati, iako je to san koji nacija zaluđena sportom sanja godinama, to je u današnjoj poroznoj medijskoj situaciji još uvijek nestvarna fikcija. Iako nas uvjeravaju da sigurno kreće 1. veljače.

Predstavnici dviju komercijalnih televizija prošlog su tjedna žestoko nasrnuli na najavljeni HTV-ov projekt sportskog kanala. Iako su pokušavali citirati neke zakone, iako su nastojali priču prenijeti na pravni teren i termin, ne treba biti Albert Einstein da bi se hajka lako objasnila i jezikom nas malih, običnih ljudi. "Nas sport ne zanima, ali nećete ni vi!"

Vrhunac je bio trenutak kad jedan od direktora tih televizija na engleskom jeziku pokušava tumačiti hrvatske zakone i tobože brine kako bi "u Hrvatskoj sve bilo po zakonu". A kad bi sve bilo po zakonu, dotični bi prije ustoličenja na tako važnu poziciju u hrvatskom društvu i državi morao naučiti hrvatski jezik. Samo taj detalj dovoljno otkriva koliko ga je uistinu briga za Hrvatsku i njezine nacionalne interese.

Veliko je licemjerje držati HTV-u prodiku kako "sportski program ne smije biti komercijalan" i kako se "ne smije financirati iz pretplate". Ovo bi možda imalo logike da se komercijalne televizije pripremaju same pokrenuti svoje sportske kanale. Onda bi zaštita tržišnog natjecanja imala smisla i HTV bi bio u nedozvoljenoj prednosti.

Međutim, obje televizije već godinama pokazuju da nemaju apsolutno nikakvo zanimanje za sport, osim povremenog otkupljivanja itekako komercijalnih događaja oko kojih "plivaju" desetminutni blokovi reklama. Tko im je dosad smetao da u tržišnoj utakmici otkupe NBA, Wimbledon, Forumulu 1, NHL, Kup Uefe, Bundesligu, ULEB kup, grčku ili španjolsku košarku, razna Europska i Svjetska prvenstva? Zar nije licemjerno od HTV-a tražiti da prenosi našu odbojku, mačevanje, plivanje, hrvanje, vaterpolo, a istovremeno im ne dozvoliti "sadržaje za koje će moći prodavati reklame"? Zar to nije i jako bezobrazna uvreda hrvatskom sportu koji za njih nije "dovoljno komercijalan"?

Nevjerojatno je koliko su "naše" komercijalne televizije godinama slijepe na činjenicu koliko je Hrvatska zaluđena sportom i koliko to ne znaju iskoristiti. I koliko su bile nesposobne "zagristi" u taj dio "kolača" koji stoji pred njima. Da, jasno da je lakše je staviti neko zgodno žensko čeljade da mami lakovjerne na trošenje telefonskih impulsa ili po dvadesetšesti put reprizirati jednu te istu seriju, nego osmisliti neku sportsku emisiju jednom tjedno ili otkupiti neki sportski prijenos koji će pola države zalijepiti za TV ekran.

Sport nije isplativ? Neka se raspitaju kod kolega iz bosansko-hercegovačkog OBN-a je li to zaista tako. OBN je baš na svom sportskom programu izgradio "brand" koji ga je izdvojio od svih drugih komercijalnih televizija na ovom prostoru i "kupio" mnoge hrvatske ljubitelje sporta. I kod njih postoje drugi sadržaji, i kod njih ima emisija koje su prosječnom sportskom fanatiku negledljive. Ali zar to nije poanta komercijalnog programa? Da se ponudi ponešto za svakoga?

Kod nas očito nije. Kao i sve druge stvari u našem društvu, naše su komercijalne televizije i sport banalizirale, isprostituirale i ugurale u "showbiz-entertaiment" u kojemu se sport svodi na raspravljanje o Beckhamovoj frizuri, Cvitanovićevo vrijeđanje "novinara" ili Drpićeve kockarske probleme. O ideji pokretanja nekakvog tjednog sportskog magazina, "talk-showa", sportskog kviza, o predstavljanju vrhunskih hrvatskih sportaša i izvan konteksta "ivent-hepening-selebriti-tko_šeta_vašeg_psa" banalnosti, niti traga.

Hrvatskoj sportski kanal danas treba više nego ikad. Iako i dalje imamo svjetski vrijedne rezultate i atlete, sport na onoj najnižoj, "nekomercijalnoj" razini počeo je gubiti bitku. Djeca se sportom sve manje bave, jer sporta je na televiziji sve manje. Lokalni, mali klubovi žive sve teže, jer je tranzicija sa socijalističkog na tržišni sustav financiranja u našoj zemlji potpuno promašena. Pobogu, čak 17 godina je trebalo da dobijemo prvo Športsko dioničko društvo.

HTV, za razliku od komercijalnih televizija, osim prava na zaradu koje imaju i komercijalne, ima i nekakvu odgovornost. Puno puta smo kritizirali činjenicu da se HTV s komercijalnom konkurencijom pokušava nositi na potpuno pogrešan način i što je izgubio iz vida svoj javni karakter. Danas je vrijeme da svi zajedno jasno i otvoreno damo podršku ideji koja može barem pokušati spasiti još ono malo što nam je od domaćeg sporta ostalo. Sportski kanal HTV-a mora zaživjeti!