Kuriozitetni rekord u "teatru snova"

Kad bi vas u nekom kvizu dočekalo pitanje "Koji europski grad ima najmoderniji stadion", prilično je vjerojatno da biste "kleknuli". Vjerojatno bi se mnogi odlučili za londonski Wembley, neki za amsterdamsku Arenu, treći za pariški Stade de France. A točan odgovor bi bio - LTU Arena Düsseldorf.

Prekrasno zdanje s 52.000 sjedećih mjesta izgrađeno je uoči Svjetskog prvenstva 2006. u Njemačkoj, iako su predstavnici grada na Rajni još prije prve lopate izgubili bitku za dobivanje domaćinstva na SP-u. Obližnji Dortmund, Köln i Gelsenkirchen imali su jače adute - prvoligašku tradiciju i moćne klubove, iako su im objekti biti neusporedivo slabiji. Düsseldorf ta "odbijenica" nije deprimirala. Stadion je izgrađen iako u gradu egzistira tek trećeligaška Fortuna.

Danas je LTU Arena najljepši trećeligaški stadion na svijetu, a ni među prvoligašima nema puno onih koji se s njim mogu mjeriti. Za cijenu od oko 230 milijuna eura izgrađen je ultra-moderan objekt s potpuno pomičnom krovnom konstrukcijom, koja za pola sata pretvara stadion u ogromnu klimatiziranu dvoranu za sportske, zabavne ili sajamske sadržaje. Njemačka reprezentacija nekoliko je puta igrala na njemu svoje domaće utakmice, a koncerti najvećih svjetskih zvijezda smjenjuju se iz tjedna u tjedan.

Trećeligaška Fortuna dovede na tribine u prosjeku oko 20.000 gledatelja, a ako uspije u ovogodišnjem naumu da se iz treće preseli u drugu Bundesligu (trenutno su treći) brojka će biti još veća. Iako nema čak ni drugoligaša, Arena je na četiri godine prodala ime turističkoj tvrtki LTU za 5 milijuna eura. Ugovor istječe ove godine, a novo ime već je spremno. Modna kuća ESPRIT davat će 800.000 eura godišnje da bi Arena nosila njihovo ime u naredne tri godine, a ukoliko se Fortuna plasira u viši rang - brojka će se zaokružiti na milijun.

Arenu je ovog proljeća posudio Bayer iz Leverkusena, koji dograđuje svoju Bay Arenu. Tako se upravo danas, na Uskrs, dogodio zanimljiv kuriozitet - Bayer je rekordnu domaću posjetu u povijesti kluba zabilježio kao domaćin u - Düsseldorfu. Protiv Werdera je na LTU Areni bilo 42.000 gledatelja i Bayer tu brojku neće moći skinuti ni kad završi svoj stadion, koji će nakon dogradnje primati oko 32.000 gledatelja.

Što se samog okršaja Bayera i Werdera tiče, za hrvatske uvjete bilo je to čudnovato sportsko okupljanje. Crveno-crni i zeleni dresovi i šalovi pomiješani u redovima za kobasicu i pivo, tisuće navijača jedni pored drugih bez zaštite kordona specijalaca i pasa bez brnjica. Bez ijedne baklje, bez prekida utakmice, bez vrijeđanja protivnika, bez vriske na suce, bez razbijenih glava, bez napada na policajce. Kad bolje razmislim - ni jednog uniformiranog čovjeka nisam vidio među 42.000 navijača jedne i druge momčadi. Po 20.000 sa svake strane.

Na koncu priče (utakmica je završila 1:1 pogocima Barnette (11.) i Pizarra (33.)) i jedni i drugi razišli su se u miru i zadovoljstvu, provevši ugodno poslijepodne uz svoju momčad. Bez frustriranih iživljavanja, bez pijanih budala, bez divljačkih ispada. U pravom "teatru snova".

Nije to bila nikakva bitka za život ili smrt. Samo jedna obična, prava, iskonska - nogometna utakmica.