Liga 10 je pravi smjer, ali...

Dinamovoj dominaciji ne nazire se kraj, Lokomotiva "žulja" ligu

Dinamo je osvojio još jedan naslov i još ga samo dvije titule dijele od "prognoze" njegovog alfe i omege o "deset godina vladavine". To čak bi iz perspektive "lovaca" bila čak i dobra vijest kad se ne bi činilo da će se Dinamova dominacija nastaviti i nakon te desete godine. Kako danas stvari stoje na svim poljima hrvatskog nogometa - Dinamovoj dominaciji ne nazire se kraj.

Najbolja potvrda toga je i ovogodišnja Lokomotiva. Najugodnije iznenađenje, momčad koja je u nekim dijelovima sezone igrala možda i najljepši nogomet u ligi, osvojila je "srebro". Druga momčad Dinama - druga momčad Hrvatske. Koliko depresivno to izgleda za sve one koji i dalje maštaju o "nečem višem"? Vjerojatno vrlo.

Pa opet, koliko se god Hajdukovci ljutili na opetovane sudačke pogreške, previde i štete, propitkivati zasluženost novog Dinamovog naslova prvaka je prilično besmisleno. I ovog se puta sve odvilo po gotovo istovjetnoj "špranci". U jesen, dok još traju modre europske peripetije i muke, prvenstvena utrka je koliko-toliko neizvjesna. A na proljeće kad svi potencijalni pratitelji na ovaj ili onaj način otpadnu - Dinamo pobjegne na razliku uslijed koje postane groteskno pričati o "konkurenciji".

Je li Dinamo išta konkretno dobio ovim proljećem i trenerskom smjenom Čačić - Jurčić vidjet će se tek u novom europskom pokušaju u ljeto i na jesen. Vrijedi tek notirati koliko se promijenila pozicija Ante Čačića, koji je prošlu sezonu započeo vodeći momčad u Ligi prvaka, a završava je s velikim izgledima ispadanja iz druge u treću ligu s Radnikom. A Jurčić je iz "noge u stražnjicu" zaradio "novo poštovanje". Barem kod Mamića. Kod navijača tek treba proći isti put. A proći će ga tek u Europi, hrvatski trofeji i pobjede, barem u Dinamovom slučaju, više nisu neko mjerilo.

Što se Lokomotive tiče - iza nje je sezona iz snova. Dobrim poslom trenera Tomislava Ivkovića stvorena je zanimljiva momčad s puno dobrog materijala (Kramarić, Antolić, Pjaca, Barbarić...), ali i vječnim "križem" koji im visi nad glavom - odnosom s Dinamom koji "žulja" kompletan ostatak lige. Europu im nitko ne može osporiti jer su je pošteno izborili na zelenom travnjaku, ali realno je pitanje - čemu? Koji je smisao? Za koga? Koje gledatelje, koje sponzore? Za koga je Lokomotiva ostvarila taj uspjeh i tko će se to veseliti njihovim europskim utakmicama, a da nije na neki način direktno vezan za klub?

Hajduk ostvario više nego se nadao

S druge strane - Hajduk tih problema nema. No, ima zato gomilu drugih. Ovu sezonu na Poljudu svakako mogu proglasiti pozitivnom, s obzirom na ambijent i ambicije koje su se iskazivale prošlog ljeta. Četvrto mjesto, osvojen kup, profilirano nekoliko novih, mladih igrača, neki od njih već i unovčeni, formiran kostur momčadi za narednu sezonu. Naravno - u ovisnosti o tome tko "preživi" ljetni prijelazni rok. Neće Hajduk opet krenuti ispočetka kao prošlog ljeta, ali da će opet trebati žestoko zaslukati rukave i napraviti puno šlaga od malo vrhnja - trebat će.

Mišo Krstičević je to napravio i za to zaslužio u najmanju ruku javno priznanje od svog sljednika Tudora nakon osvojenog kupa. Nije se trener Bilih sjetio komplimentirati čovjeku koji je "od *** napravio pitu i pustio Tudora da puhne vjećice", ali zato jest predsjednik Marin Brbić. Iako je samo nekoliko dana ranije sijevala žestoka verbalna paljba između bivšeg trenera i predsjednika, Brbić je tom gestom pokazao veličinu. Mogao je lako prešutjeti, mogao se lako praviti "velikim magom" jer je pogodio s Tudorom, mogao je Krstičeviću pokazati rogove. A nije. I zato je zaslužio respekt.

Anas će Rijeci biti pogodak

Rijeka je u sezonu ušla (pre)glasno i shvatila da se ništa u njezinom statusu i rezultatima neće značajno promijeniti samom činjenicom da odjednom "novac nije problem". Novac, međutim, može itekako biti problem, posebno kad s njim ne znate. Na Kantridi su složili momčad koja je ispunila minimalne ambicije i plasirala se u Europu, što će poslužiti kao dobar most u očuvanju "dobrih vibracija". No, jasno je da ovo što imaju nije momčad ni za Europu, ni za ozbiljnije prvenstveno hrvanje s Dinamom, što je predsjednik Mišković najavio.

Angažman Anasa Sharbinija stoga je dobar početak u tom smjeru. Anas je opet došao tamo gdje je bio najbolji, tamo gdje se najbolje osjeća i tamo gdje najbolje igra. Oko njega Rijeka može graditi još ozbiljniju momčad za narednu sezonu jer Anas garantira dvoznamenkast broj pogodaka i asistencija. Naravno - pod uvjetom da mu se igra. Što nije baš svakog vikenda slučaj.

Zagreb u snovima, Slaven Belupo nalik Cedeviti

Razočaranje? Prije svih Zagreb, gdje je Medićev projekt doživio totalni krah, iako ne bismo stavili ruku u vatru da je momčad koja je imala Štroka, Abdurahimija, Šovšića, Pavlovića baš bila najlošija u ligi. Dapače. Predsjednik Medić još uvijek sanja nekakav administrativni spas, ali pametnije bi mu bilo da već od danas poradi na iskrenoj analizi onoga što je odvelo prvog bivšeg prvaka Hrvatske u drugu ligu.

Razočaranje je u Slaven Belupo koji je sezonu otvorio pobjedom protiv Athletic Bilbaa, a završio gotovo strahujući za goli život. Proljetna letargija strovalila je Koprivničane daleko prema dnu i da se igralo još koje kolo ne bi bilo nemoguće da i oni dođu u poziciju borbe za goli život.

Slaven Belupo je klub koji pomalo podsjeća na Cedevitu. Dobro organiziran i ustrojen, bez financijskih problema i dubioza, ali uvijek nedostaje "ono nešto". Cedevita je zvala Božidara Maljkovića da pokuša pronaći "to nešto", Koprivničani Ivana Katalinića. Vidjet ćemo hoće li trener koji je koprivničkim angažmanom zaokružio vođenje svih većih hrvatskih klubova osim Dinama (vodio je Kate i Dinamo, ali onaj iz Tirane) dati Slavenu onaj izgubljeni chi.

Štimac dočekao "slatku osvetu"

Njegov bivši klub iz Parka mladeži u završnici je kompromitirao cijelu sezonu, ostavši bez Europe, ali i bez domaćeg kupa u narednoj sezoni. Lutanja s trenerima, igračima i ambicijama rezultatski su dotukla RNK Split, no ni blizu koliko ih je koštala dignuta ruka podrške Vlatku Markoviću u onom znamenitom "nećeš razboniče" okršaju s Igorom Štimcem za mjesto prvog čovjeka HNS-a.

Osim što su tim potezom izgubili naklonost neusporedivo brojnijih Hajdukovaca u svom gradu, zaboravili su na onu priču o "kolu sreće koje se okreće". Za Markovića više nitko ne mari, ali zato je Štimac dočekao svoju "slatku osvetu" i može mirno i bez nervoze čekati čelnike RNK-a da kleknu ispred njega i zatraže oprost. Jer što drugo može biti poruka nakon neuvrštavanja Žužulovog dragulja Ante Rebića čak ni na širi spisak od 34 čovjeka na kojemu ima mjesta i za zaboravljenog Marina Tomasova, nepoznatog Hrvoja Milića, srednjoškolca Tina Jedvaja ili pričuvnog Lovru Kalinića?

U drugu ligu će Cibalia i Inter, klubovi koji po svemu spadaju u prvoligaško društvo i u njega će se zacijelo brzo vratiti. Po mnogima, tamo je trebao i Zadar, a razlog zašto nije zove se - Ferdo Milin. Još jedan mladi trener koji s ponosom može gledati na sezonu koja je iza njega, a ono što je napravio ne može nagrditi ni "cirkus" koji se doađao u zadnjoj utakmici protiv Splita, a kojemu je opet kumovalo - suđenje.

Liga 10 je pravi smjer, ali...

I tako opet dolazimo na rak-ranu hrvatskog nogometa (i ne samo nogometa), koja ni u upravo završenoj sezoni nije pokazala ni najmanji koračić unaprijed. Suđenje. I dalje se ne zna koje je suce trebao "kupiti" Hrvoje Maleš, i dalje suci rade kardinalne pogreške, sude zaleđa od "metra", kaznene udarce daleko izvan kaznenog prostora, priznaju neregularne, poništavaju regularne pogotke, kroje pobjednike i poražene bez pravih sankcija ili ozbiljnih posljedica. I dalje im nitko ne vjeruje, a realno gledajući - i zašto bi? Griješili iz neznanja ili nepoštenja - činjenica je da griješe. I to puno.

Liga 10 je korak u pravom smjeru i po prvi put se možemo veseliti promjeni sustava natjecanja. Konačno ćemo dobiti koncentraciju kvalitete, pošten sustav natjecanja (što trokružni nije), zgusnutu ljestvicu u kojoj će se svatko imati za što boriti.

No, nema tog sustava natjecanja, igrača, trenera ili lijepog poteza koji će vratiti gledatelje na tribine sve dok navijači žive u uvjerenju kako je "ionako sve režirano". Sanjariti o boljitku hrvatskog nogometa dok je god važnije pitanje "tko nam sudi" od onoga "kako ćemo igrati" je besmisleno.