Liga proljeće-jesen: Iluzija ili rješenje?

Iz kućne radionice naših nogometnih majstora stigla je nova ideja. Hrvatsku nogometnu ligu bi bilo dobro (re)organizirati u periodu između proljeća i jeseni, umjesto dosadašnjeg jesenskog početka i proljetnog završetka. Nekoliko dana ćemo se svi zajedno zabavljati tom novom idejom "za spas našeg nogometa", pitati za mišljenje i ove i one, pa je onda red da se i mi na Sportnetu malo pozabavimo tom idejom.

Za početak, lijepo je čuti da su iz maštovitih moždanih ćelija naših nogometnih promišljatelja stigla neka druga ideja od one "treba to sve regionalizirati". Lijepo je primjetiti da još uvijek nikome nije palo na pamet da se rješenje svih naših problema nalazi u proširenju lige na 18 ili možda i više prvoligaša (striktno radi razvoja mladih igrača i zapostavljenih nogometnih centara, jelte) ili da nikome nije palo na pamet proširiti broj stranaca u našim klubovima na recimo 10. Za spas našeg nogometa, jelte.

Svaki prijedlog vrijedi analizirati i argumentirati, stoga ni priču o igranju proljeće - jesen ne treba apriori odbaciti bez šire rasprave i argumenata. Nažalost, toliko smo se puta dosad opekli računajući na zdravorazumsko i šireinteresno promišljanje naših nogometnih klubova i njihovih vođa, da ni u ovoj situaciji nije nemoguće da se pronađe opet neki novi kvorum ili "kritična masa" koja će u ovoj ideji vidjeti "jedini spas našeg ligaškog nogometa". Uostalom, ako jedan od njih otvoreno kaže kako (citat) "naše klubove vode takvi idioti kakve majka još nije rodila" (kraj citata), valja barem biti na oprezu.

Zašto igrati proljeće - jesen? Neće biti zimskih priprema, neće biti igranja po snijegu, neće biti duge zimske pauze. Zaista? Zimskih priprema će biti, jer kad će se inače klubovi pripremiti za sezonu? Igranja po snijegu nema ni danas osim ponekad u zadnja dva prvenstvena kola jesenskog dijela, a zimska pauza će biti jednao dugačka kao i dosad - čak i duža.

Najjači argument kojeg se spominje u "razradi" ove ideje jest kako klubovi neće morati dvaput odlaziti na skupe pripreme. Kao što je i pri posljednjem proširenju lige na 16 klubova "ključni argument" bio "razvoj mladih igrača", a ne "dizanje kvalitete natjecanja", tako se i ovdje kao glavni argumet uzima nešto posve sporedno. Klubovi za pripreme troše onoliko koliko žele ili mogu potrošiti i nitko ih ne tjera da biraju najskuplje opcije. A pripremati će se i ovako i onako, vremenski ništa posebno kraće ili duže, jer većina klubova i tijekom sezone koristi reprezentativne periode za odlaske na dodatne pripreme.

S jedne se strane kao argument protiv igranja jesen - proljeće uzima velika hladnoća, a kao argument protiv igranja proljeće - jesen se ne spominje velika vrućina? Ako govorimo o tome kako će naši igrači u novom sustavu biti spremniji za igranje europskih pretkola u ljeto, razmišljamo li kakvi će biti u rujnu ili listopadu, u vrijeme kad se igraju najvažnije utakmice i europskih kupova i reprezentativnih kvalifikacija?

Ako uopće razmišljamo o tome da nam se HNL igra proljeće - jesen, što ćemo s nižim ligama? Ako prvoligaši donekle i imaju uvjete za igranje večernjih utakmica tijekom ljeta, kako će u 17 sati sredinom srpnja igrati drugoligaši, trećeligaši, regionalni ligaši? I kako će se uopće uklopiti čitava niželigaška natjecateljska struktura u novu organizaciju igranja? Što s juniorskim ligama i natjecanjima, kako će izgledati naši mladi reprezentativci u ključnim periodima sezone i ključnim kvalifikacijskim utakmicama ako im se potpuno okrene bioritam?

Milijun i jedno ozbiljno pitanje izvire iz čitave priče koja je već krenula prilično neozbiljnim tijekom anketiranjem klubova jesu li za ovo ili ono. Kakva je rasprava i argumentacija uopće pripremljena, koliko se zajedničkih tematskih sastanaka i radnih grupa održalo kako bi se izanaliziralo do u detalj ima li ova priča uopće ikakvog smisla? Tko je spreman donijeti konačnu odluku na ovako ozbiljnu i opširnu temu? Nažalost, čini se da su lobiranja već počela.

Mislite da nema šanse da ovakvo nešto zaživi? Sigurni ste? Što ste mislili onog trenutka kad se prije dvije godine pojavila ideja o novom proširenju lige s 12 na 16 klubova, da je taj koji ju je pustio u javnost ozbiljan ili smiješan? Ne podcjenjujte moćnu sposobnost autodestrukcije kod naših nogometnih neimara. Kod nas ne postoji institut općeg interesa ili zajedničkog progresa. Kod nas pobjeđuje onaj tko trenutno ima jači lobi.

Zar je moguće da su se ove ideje dosjetili samo hrvatski nogometni radnici i da samo kod nas postoji problem sa zimom, snijegom i niskim temperaturama? Zar je moguće da je baš mediteranska Hrvatska najviše ugrožena zimom i razmišlja o ovakvom potezu?

Ovaj tekst nije namijenjen automatskom rušenju ideje o promjeni načina odigravanja naše nogometna sezone. On je samo poziv na promišljanje, analiziranje, dogovaranje i argumentiranje. U konačnici - naši klubovi će imati ono što žele imati i hranit će se od kruha kojeg su sami zamijesili. Ali moraju li uvijek najprije slomiti zube da bi shvatili da tijesto ne valja ili će konačno početi razmišljati da prije kruha probaju tijesto?